Premijer Andrej Plenković osudio je slučaj femicida u Splitu i pritom izjavio kako ne može spriječiti primitivce, divljake i kretene da rade kaznena djela, ali kako može pooštriti Kazneni zakon i sve druge zakone da kazne budu rigorozne.
Misli li na one rigorozne kazne kada se nasilnicima propišu novčane kaznu s 50 posto popusta ako plate odmah?
Možda rigorozne poput one bivšem HDZ-ovcu Alojzu Tomaševiću koji je zbog obiteljskog nasilja nad suprugom Marom dobio dvije godine uvjetno. Uvjetno. Valja napomenuti i da se radi o bivšem HDZ-ovcu samo zato što je bivši župan sam istupio iz stranke zbog sudskog procesa iako je tada ostao župan. Nije Plenkoviću tada palo na pamet rigorozno onemogućiti nasilnicima obnašanje dužnosti nositelja izvršne vlasti ili barem izbaciti nasilnika iz stranke.
Zašto bi Andrej Plenković posegnuo za tako rigoroznim mjerama kada znamo da je on za suzbijanje nasilja nad ženama i, kako sam tvrdi, zaslužan za ratifikaciju Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama? To što ista nije implementirana manje je važno od njegove deklarativne posvećenosti suzbijanju nasilja nad ženama.
Poštovani Premijeru,
obraćam Vam se, ovako preko medija, kako bi Vas informirala da baš Vi imate svu moć zaustaviti muškarce da ubijaju žene. Ispričajte me na zajedljivom tonu, ali ljuta sam.
Ljuta jer stručnjakinje, ženske organizacije i Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, već godinama objašnjavaju, pa i crtaju što i kako treba napraviti da bismo suzbijali rodno uvjetovano nasilje i prevenirali femicid.
Na žalost nitko nas ne sluša. Kada se dogodi ovako strašan zločin, odlučuje se za eventualno kozmetičke zahvate i ne zadire se suštinu problema.
Femicid se, naime, često može prevenirati. Pa da ne duljim, pokušat ću u pet točaka sažeti ključne poteze za praktičnu i efikasnu borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i femicida.
UVRSTITI COERCIVE CONTROL – odnosno prisilnu kontrolu kao oblik rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i obiteljskog, odnosno, partnerskog nasilja.
Učinite da se prisilna kontrola nauči prepoznavati i kazneno goniti. Koliko je ovaj mehanizam nasilja zanemaren pokazuje činjenica da o prisilnoj kontroli malo ili ni malo ne razgovaramo. Iako znamo da se upravo prisilna kontrola nalazi u temelju rodno uvjetovanog nasilja. Da su upravo ponašanja prisilne kontrole prvi indikatori nasilja, ali i ključni indikatora femicida.
Jane Monckton Smith, kriminologinja i stručnjakinja za ubojstva u obitelji, jasna je u svom stavu da se nasilje u obitelji, odnosno partnersko nasilje i ubojstva vezana uz isto moraju promatrati kroz prizmu prisilne kontrole, a ne “zločina iz strasti” što je dominantna praksa. To znači da bi partnersko nasilje shvaćali kao kontinuum, a ne izoliran slučaj i da bi kazneno djelo razumjeli kao promišljen zločin iz mržnje, a ne incident.
ONEMOGUĆITI INSTITUCIONALNO NASILJE koje žene prolaze u sustavu nakon što prijave nasilje.
Žene koje su preživjele nasilje nerijetko kažu da su znale što ih čeka nakon prijave nasilje ne bi ni prijavile jer su u susretu s policijom, centrima za socijalnu skrb i sudovima prošle devet krugova pakla. Nužno je:
- Provoditi kontinuirane standardizirane edukacije donositelja odluka i djelatnika policije, sustava socijalne skrbi i pravosudnog sustava na temu rodno uvjetovanog nasilja i razumijevanja traume. Javnopravni djelatnici nisu dovoljno educirani o problematici rodno uvjetovanog nasilja. Ta imamo ravnatelja CZSS-a koji izjavljuje da ne zna zašto žene ne prijavljuju nasilje. Ako želimo sustav koji je kadar štititi žrtve nasilja djelatnicima sustava treba pružiti kontinuirane standardizirane edukacije koje provode stručnjakinje, žene iz organizacija koje se bave rodno uvjetovanim nasiljem. Potrebne su i edukacije iz područja razumijevanja traume ako želimo izbjeći da se trauma uzrokovana nasiljem tumači kao “ludilo” žene. Ili da nespremnost žene pri inzistiranju na ravnopravnom roditeljstvu ne tumačimo kao nesuradljivost, manipulaciju i otuđenje od strane žrtve nasilja već da shvatimo kako ravnopravno roditeljstvo žrtve i nasilnika nije i ne može biti opcija.
- Uspostaviti kvalitetnu međusektorsku suradnju, nedopustive su postojeće prakse da centri nisu upoznati s procesima na sudovima ili da se, primjerice, na obiteljskom sudu vodi postupak za skrbništvo i da u tom postupku ostane nepoznata činjenica da se paralelno na kaznenom sudu vodi postupak zbog nasilja u obitelji.
- Intersekcionalni pristup zaštiti žena i djece od nasilja, dakle graditi sustav koji prepoznaje potrebe djece i žena žrtava nasilja ne kao različite nego kao međusobno povezane kategorije koje zahtijevaju ozbiljne strukturalne promjene sadašnjeg sustava i uspostavljanje intersekcijskog okvira koji sada nije uspostavljen niti se primjenjuje.
Mislim da ne trebam dodatno objašnjavati kako je u postojećem sustavu vrlo teško unijeti nužne promjene jer se sustavne promjene onemogućavaju na svim razinama. Osim toga, policiji i centrima za socijalnu skrb nedostaje kadra i resursa, ljudi rade u nemogućim uvjetima, a sudovi su spori i korumpirani.
USPOSTAVITI VISOKO KVALITETNU, STANDARDIZIRANU I OBVEZNU PROCJENU RIZIKA OD NASILJA I PROCJENU RAZINE RIZIKA ZA SVAKU PRIJAVU NASILJA
S obzirom na to da mnoge žene ne prijavljuju nasilje, ključno je i da centri za socijalnu skrb rade kvalitetne i standardizirane procjene rizika od nasilja pri obradi korisnika. Sigurna sam da bi se tako mnoge tragedije spriječile. Možda nas Španjolska može inspirirati, osim procjene rizika, postoji sustav monitoringa i zaštite žena ovisno o procijenjenom stupnju rizika. Ako je rizik mali, žena dobije kontakt policijskog službenika kojem se može javiti u svakom trenutku. U slučaju srednjeg rizika, policijski službenik svako toliko kontaktira ženu da provjeri je li sve u redu. U slučaju visokog rizika osigurana je policijska zaštita 24 sata, čak postoji opcija da žena putem nadzora na malom uređaju ima informaciju o mjestu i kretanju zlostavljača i može javiti policiji čim zlostavljač dođe toliko blizu da primjerice krši zaštitnu mjeru zabrane približavanja ili zbog njegove blizine žena osjeća ugrozu.
ULOŽITI NOVAC U BORBU PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA
Gore navedeni Španjolski model zaštite sigurno djeluje skupo s obzirom na nužan broj policijskih službenika. Mnogi nužni koraci u suzbijanju rodno uvjetovanog nasilja koštaju. Ali i rodno uvjetovano nasilje košta. Prema European Institute for Gender Equality Republiku Hrvatsku rodno uvjetovano nasilje košta 3,3 milijardi eura godišnje.
OBRAZOVANJE
U smislu prevencije najvažnije je osigurati obrazovanje koje će primjereno dobi, djecu i mlade učiti o temama rodne ravnopravnosti i rodno uvjetovanog nasilja. Učiti ih prepoznavati već prve znakove nasilja, učiti ih štititi se od nasilja, učiti ih štetnosti rodnih stereotipa, nametnutih rodnih uloga, ukazati na štetne stavove i prakse koje su uzrok rodno uvjetovanog nasilja. Obrazovati studente_ice, posebice one koji će jednog dana raditi u sustavu. Ne možemo si dozvoliti da nam sa studija psihologije, socijalnog rada i prava izlaze studenti_ice koji_e nemaju dubinsko razumijevanje mehanizama i dinamike rodno uvjetovanog nasilja. Educirati medije i osigurati poštovanje smjernica pri izvještavanju u slučajevima nasilja te osigurati osvještavanje i edukaciju šire javnosti o rodnoj ravnopravnosti i problematici rodno uvjetovanog nasilja.
Uostalom, ove točke u principu propisuje i Konvencija VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama koja je ratificirana za Vašeg mandata godine Gospodnje 2018., ali koja još uvijek nije implementirana.