Pravda je opet silovana! Ništa novo u zemlji u kojoj se počiniteljima teških kaznenih djela kao olakotne okolnosti priznaje da su branitelji, da su odlikovani, da su ugledni… Karlovački slučaj bivšeg HDZ-ovog načelnika općine Lasinja Željka Prigorca, koji je silovao mještanku Snježanu K. na lokalnoj zabavi, zbog čega je osuđen na dvije godine zatvora, no Visoki kazneni sud mu je kaznu smanjio na godinu i pol jer je branitelj, protutnjao je kroz hrvatski javni prostor. Tutnjat će možda još koji dan i onda biti zaboravljen, kao i svi slični prethodni slučajevi.
Pravdi su presudili Željko Horvatović, predsjednik Visokog kaznenog suda, Marijan Bitanga, glasnogovornik tog istog suda i Marija Balenović, bivša sutkinja Županijskog suda u Slavonskom Brodu. Horvatović je inače bivši sudac zagrebačkog Županijskog suda i bivši vojni sudac, a na razgovoru za dužnost predsjednika Visokog kaznenog suda izjavio je da “predsjednik suda mora imati primarne ljudske kvalitete, stvarati dobro ozračje na sudu, biti pravedan, imati moralne karakteristike na višoj razini i biti nepristran”. Pitanje je koje su to ljudske i moralne kvalitete vodile tog suca da silovatelju smanji kaznu jer je bio branitelj.
Marijan Bitanga stigao je sa Županijskog suda u Zadru, a poznat je po tome što je bio među sucima koji su potvrdili prvostupanjsku osudu Tomislavu Horvatinčiću na četiri godine i deset mjeseci zatvora zbog smrti talijanskog bračnog para Salpietro. Na natječaju za suca Visokog kaznenog suda bio je među onima koji su dobili maksimalan broj bodova. Marija Balenović je, pak, na natječaju za suce Visokog kaznenog suda među 19 kandidata imala najviše bodova, pa se spekuliralo da bi čak mogla postati i predsjednica tog suda.
Optužio žrtvu da je ‘prostitutka koja ga je provocirala’
Dakle, svi su oni redom vrlo iskusni, vrlo ugledni i, kako sami tvrde, vrlo moralni. Pa što im se dogodilo da svojom posljednjom presudom poruče hrvatskoj javnosti kako silovanje nije tako strašno, pogotovo ako je čovjek ugledan i branitelj? Jasno su napisali: “S pravom optuženik u žalbi tvrdi kako mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu za počinjeno kazneno djelo… jer jednu okolnost nije uzeo u obzir kao olakotnu, iako je trebao (odlikovani sudionik Domovinskog rata”. I dalje: “Također je nesporno da je prvostupanjski sud u kontekstu odredbe članka 47. KZ/11 propustio okviru prijašnjeg počiniteljevog života olakotnim vrednovati njegovo sudioništvo u Domovinskom ratu, za što je i višestruko odlikovan, koja okolnost je izrijekom i naznačena u optuženikovim osobnim podacima u izreci presude.”
Kazneni zakon, koji je na snazi od 31. srpnja 2021., u svom članku 47. (isti je takav članak bio i u zakonu iz 2011., prema kojemu se očito sudilo) određuje da se olakotne i otegotne okolnosti utvrđuju, među ostalim, prema pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, načinu počinjenja i skrivljenim učincima kaznenog djela, prijašnjem počiniteljevom životu, njegovom odnosu prema žrtvi i tako dalje.
U narednom članku, 48., koji definira mogućnosti ublažavanja kazne stoji:
(1) Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeno kazneno djelo kad to zakon izričito propisuje.
(2) Blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa žrtvom, ako joj je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu kaznenim djelom ili se ozbiljno trudio naknaditi tu štetu, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.
(3) Blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo sud može izreći i kada su se državni odvjetnik i okrivljenik o tome sporazumjeli.
Gdje tu točno piše da dobivaš popust kao branitelj?
Prema dostupnim informacijama, Prigorac se prema žrtvi odnosio bahato i bezobrazno, tvrdeći da je njena prijava “monstruozna”, a kad je prije dvije godine podignuta optužnica za silovanje, izjavio je da je žrtva prostitutka koja ga je provocirala.
Bahat i bezobrazan odnos prema žrtvi bio je uz evidentne dokaze o počinjenom kaznenom djelu jedan od argumenata sutkinji Elmi Kaleb Mamić da u prvostupanjskoj presudi Primorcu dosudi dvije godine zatvora za silovanje, pa je u obrazloženju među ostalim navela: “Počinjeno je djelo odvratno i odbojno, a osuđujuća presuda društvena osuda silovanja uz koju se jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.”
Troje sudaca Visokog kaznenog suda, Horvatović, Bitanga i Balenović, smanjenjem kazne Prigorcu za pola godine, a zato što je odlikovani branitelj, ne samo da nisu poslali društvenu osudu silovanja, nego su poručili da branitelji, kao poseban sloj u društvu, imaju popust kod počinjenja tog kaznenog djela. Znajući pritom kako će u konkretnom slučaju Prigorac zatvorsku kaznu za silovanje služiti tek godinu dana, jer nakon dvije trećine odslužene može na slobodu.
Uvreda svim pravim braniteljima
“Blagonaklonost prema silovateljima proizlazi iz društva u kojem je normalno da vlast provodi nasilje nad svim dijelovima sustava, i za to biva nagrađena, a ne kažnjena”, kazala nam je saborska zastupnica Centra Dalija Orešković, po struci pravnica. Svjesna je da je ovaj posljednji slučaj zgrozio javnost, no smatra da je to zgražanje pogrešno usmjereno.
“Ono što nas treba zgroziti nije samo ova pojedinačna presuda, već pravosudni, ali i opći društveni vrijednosni sustav iz kojeg ona izvire, jer je moguće da ovakva presuda zapravo ne predstavlja nikakvu anomaliju, već se sasvim legitimno uklapa u postojeći zakonodavni okvir i uspostavljenu sudsku praksu. Na temelju do sada poznatih podataka, nije moguće sa sigurnošću tvrditi je li tome tako ili se ipak radi o pogodovanju na temelju stranačkih HDZ-ovih veza na Visokom kaznenom sudu, no to je svakako jedno od pitanja na koja svoj odgovor mora dati Vrhovni sud RH”, objasnila je Orešković.
“Automatsko ublažavanje sankcije jer se radi o odlikovanom branitelju, predstavlja pogrešnu društvenu i pravnu poruku. Odlikovanim braniteljima nije dopušteno silovati ili krasti, niti smiju na temelju dobivenih odlikovanja dobivati popust u izrečenim sankcijama. Ispravnije bi bilo priznati ranije zasluge, ali ujedno napomenuti da one i obvezuju na čast, na pridržavanje pravnog poretka i na nečinjenje kaznenih djela. Počinjenjem kaznenih djela, a osobito kaznenih djela poput silovanja, umanjuje se vrijednost odlikovanja, ona postaju obezvrijeđena, kako za konkretnog okrivljenika, tako i u odnosu na druge koji ista ili slična odlikovanja nose. Dužnost je sudova da prilikom uvažavanja i ocjene priznanja i zasluga, a osobito onih koji se odnose na Domovinski rat, zaštite dignitet svih onih koji takva odlikovanja nose, a nisu se zatekli kao počinitelji nekih, osobito ne gnjusnih kaznenih djela”, zaključila je i time potvrdila ono što su i mnogi branitelji komentirali na društvenim mrežama – da je činjenica što je silovatelj ujedno i branitelj otegotna, a ne olakotna okolnost, jer svojim činom vrijeđa sve prave branitelje.
Saborske zastupnice pokrenule su inicijativu za organiziranjem okruglog stola u Saboru na koji bi bili pozvani predstavnici sudbene vlasti, a što bi pomoglo u pripremi zakonodavnih promjena.
Više olakotnih nego otegotnih okolnosti u presudama silovateljima
Zasluge iz Domovinskog rata nisu jedine olakotne okolnosti kojima se hrvatski suci rado priklanjaju kad im je misija kako izreći što manju kaznu, čak i onu ispod minimuma propisanog zakonom. Prije više od dvije godine pisali smo o sramotnim presudama za silovanja na temelju analiza sudskih presuda koje su obavili stručnjaci. Na listi najapsurdnijih olakotnih okolnosti koje su hrvatski suci mogli smisliti za počinitelje seksualnog i obiteljskog nasilja našlo se, osim činjenice da je branitelj, i objašnjenje da optuženik mora uzdržavati djecu, da je bio ljubomoran, da je bio alkoholiziran, da je direktor, da je ugledan, da se žrtva nije dovoljno jako branila (a silovala su je trojica), da je nosila minicu, da je bila na krivom mjestu u krivo vrijeme, da je silovatelj razočaran prekidom veze, da se prije silovanja ljubila s počiniteljem… Moglo bi se nabrajati u nedogled.
Rezultati su porazni. Suđenja za silovanje u pravilu traju znatno duže nego što na kraju bude izrečena kazna – suđenja u pravilu traju dvije to tri godine na prvoj i potom još dvije godine na drugoj instanci, a zatvorske kazne su, kad i budu izrečene, uglavnom od jedne do tri godine, dok zakon predviđa kazne od jedne do petnaest godina. U svojoj stručnoj analizi je Ana Garačić, sutkinja Vrhovnog suda RH, dokazala da je na hrvatskim sudovima za silovanje izrečeno znatno više kraćih kazni te da su suci pronalazili više olakotnih nego otegotnih okolnosti za počinitelje.
Konačni rezultat je najporazniji: prijavljuje se tek svaki deseti slučaj silovanja ili spolnog zlostavljanja jer je žrtvama lakše patiti u tišini i boriti se s traumom nego preživljavati ponovnu viktimizaciju na sudu, a sa neizvjesnim ishodom.
U ovom posljednjem, karlovačkom slučaju, neodgovoreno je ostalo i pitanje zašto branitelji sada šute? Gdje je sada njihov glas protiv srozavanja braniteljskog ugleda kojega su inače tako zdušno i masovno znali braniti?