Hrvatski je sabor danas na početku sjednice minutom šutnje odao počast svim ženama žrtvama nasilja i tako obilježio Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. No, odmah nakon toga saborske su zastupnice iz centra i lijevog političkog spektra ozbiljno naživcirale predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića. Naime, namjestile su na mobitelima da im alarm zvoni svakih 15 minuta jer, kako je rekla Anka Mrak Taritaš, zastupnica Centra i GLAS-a, svakih 15 minuta jedna žena u Hrvatskoj pretrpi obiteljsko nasilje.
Koliko je vladajućima uopće stalo do rješavanja tog problema? Na deklarativnoj razini to im je među prioritetima, pa je tako Vlada u svom današnjem priopćenju nabrojila što je sve do sada učinjeno da bi se to nasilje spriječilo. Među nabrojanim dostignućima su ratifikacija Istanbulske konvencije, izmjena Kaznenog zakona kojim su postrožene kazne za nasilnike, osnivanje skloništa za žrtve, uspostava nacionalne SOS linije za žrtve, dostupne 24 sata svaki dan u tjednu koju je u proteklih godinu dana, otkad je osnovana, nazvalo više od 900 žrtava…
A što su svi ti hvalevrijedni potezi donijeli u stvarnom životu?
“Prošle godine je broj kaznenih djela nasilja u obitelji porastao za 40 posto u odnosu na 2019. godinu, a ove godine je takvih djela još 17 posto više. U Sisačko-moslavačkoj županiji porast je još veći – 20 posto, jer su tamo žene izložene dvostrukom riziku: posljedicama pandemije i potresa, zbog kojega su nagurane u nekoliko kvadratnih metara sa nasilnicima. Prema podacima MUP-a lani je u Hrvatskoj bilo 33 posto više teških ubojstava, 66 posto više slučajeva nametljivog ponašanja, 52 posto više silovanja, a spolno uznemiravanje poraslo je za više od sto posto”, nabrojila je statističke podatke sa saborske govornice Marija Selak Raspudić, predsjednica saborskog Odbora za rodnu ravnopravnost.
Neravnopravnost u brojkama: muškarci su vlasnici 80 posto nekretnina
Dakle, unatoč dobroj volji i svemu što su vladajući poduzeli stvarnost je donijela još više nasilja. A što nisu učinili iako su trebali? Hrvatska niti nakon sedam godina nema glavni strateški dokument za zaštitu ljudskih prava žena – Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova. Stoga je Ženska mreža Hrvatske jučer, uz podršku saborskih zastupnica sa centra i lijevog političkog spektra, u 13 sati održala ispred Sabora konferenciju za novinare na kojoj su ukazali na taj problem.
“Donošenje Nacionalne politike propisano je Zakonom o ravnopravnosti spolova kao organskim zakonom. Republika Hrvatska nedonošenjem Nacionalne strategije krši ne samo međunarodne ugovore za zaštitu prava žena nego i vlastite zakone!
Ne samo da temeljni dokument za zaštitu prava žena Vlada bez ikakvog objašnjenja nije stavila u saborsku proceduru već šest godina, nego je sada najavljeno da će se donijeti dokument niže snage – Nacionalni plan kojeg donosi Vlada a ne Sabor”, upozorava Nela Pamuković iz Ženske mreže za koju je donošenje plana umjesto strategije vraćanje prava žena korak unatrag.
Koliko su žene u Hrvatskoj neravnopravne, Ženska mreža je ilustrirala brojkama: 80 posto nekretnina je u rukama muškaraca, gotovo 55 posto nezaposlenih su žene, 75 posto siromašnih ili u riziku od siromaštva su žene, razlike u plaćama između muškaraca i žena su 12 posto, a kod mirovina taj je jaz dvostruko veći.
Postotak žena u političkim tijelima odlučivanja još uvijek u prosjeku daleko ispod 30 posto i javni prostor još uvijek pripada muškarcima, navela je Ženska mreža samo dan nakon što je objavljena vijest da Državno odvjetništvo u Osijeku tuži Možemo! zbog prevelikog broja žena na izbornim listama.
“Tražimo donošenje Nacionalne strategije za ravnopravnost spolova koja će sadržavati sveobuhvatne mjere iz područja zaštite prava žena uključujući: ekonomsku ravnopravnost, život bez nasilja i stereotipa, jednaki udio žena i muškaraca na mjestima odlučivanja i u politici, žensko zdravlje, obrazovanje bez diskriminacije”, poruka je Ženske mreže.
COVID kriza dodatno je srozala ravnopravnost žena
Za Sabinu Glasovac, zastupnicu SDP-a i potpredsjednicu Sabora, nedopustivo je da Vlada već sedam godina krši zakone države koju vodi, a koji jasno propisuju da država mora imati strateški dokument na temelju kojega će raditi na uklanjanju diskriminacije i uspostavi ravnopravnosti spolova. “Politika ravnopravnosti spolova i osnaživanja žena je jedno od temeljnih načela demokratskog ustroja i društvenog poretka RH. Nepostojanje osnovnog strateškog dokumenta koji bi sadržavao konkretne mjere za ostvarivanje ravnopravnosti spolova odražava se negativno na već katastrofalno stanje ženskih prava u Hrvatskoj. Ne zna se na kojem području je to stanje gore – na tržištu rada, u ruralnim područjima, u sustavu odgoja i obrazovanja, procesima političkog i javnog odlučivanja, četiri zida s nasilnicima ili općenito položaju žena u ovoj Covid krizi koja ih je dodatno opteretila ulogom radnice, kućanice, njegovateljice starijih ili asistentice djeci u on-line nastavi. Ovakvim ignoriranjem Vlada aktivno sudjeluje u kreiranju još goreg stanja”, kaže Glasovac.
Njezina saborska kolegica Anka Mrak Taritaš iz kluba zastupnika Centra i GLAS-a upozorava da nam je hitno potrebna Nacionalna politika koja će sadržavati analizu stanja i konkretne mjere za ravnopravnost spolova jer je “strateški dokument za zaštitu prava žena dokument za zaštitu ljudskih prava. Kriza uzrokovana pandemijom COVID-a pokazala je sve nedostatke sustava. Žene su dodatno opterećene ulogom kućanice, radnice, njegovateljice bolesnih i nemoćnih, odgojno-obrazovnih djelatnica…”, ističe Mrak Taritaš.
Pravobraniteljica: nasilje nad ženama je sve brutalnije
I Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ističe kako je Nacionalna politika za ravnopravnost spolova izrazito važna jer je to “temeljni dokument za djelovanje državnih i javnih tijela u području ravnopravnosti spolova te osigurava provedbu rodno osviještene politike na nacionalnoj i lokalnoj razini, kao provedbu i posebnih mjera i politika za unapređenje položaja žena”. Na pitanje što misli zašto tako važan dokument sedam godina nije donijet, Pravobraniteljica nema odgovora jer, vjerovali ili ne, “kao institucija nismo sudjelovali u niti jednoj radnoj grupi za izradu nacionalne politike od 2015. godine odnosno ne sudjelujemo u radnoj grupi za izradu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje od 2021. do 2027. godine”.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ne sudjeluje u izradi Nacionalne strategije za ravnopravnost spolova! No, zato se suočava sa stvarnošću u kojoj te strategije nema, a koja je znatno crnja od one iz prošle godine.
“Prema podacima MUP-a vidimo da dolazi do daljnje brutalizacije nasilja protiv žena te su tako već u prvih deset mjeseci 2021. godine ubijene četiri žene od strane bliskih partnera (a toliko ih je ubijeno u cijeloj 2020. godini), vidljiv je porast kaznenog djela nasilja u obitelji za 8 posto, silovanja za 50 posto, a broj kaznenih djela spolnog uznemiravanja prema podacima MUP-a je porastao za čak 116 posto. Ovi trendovi nas zabrinjavaju i upućuju na potrebu za poduzimanjem nužnih promjena u cjelokupnom sustavu, posebice u sustavu prevencije i suzbijanja nasilja prema ženama. Kao što smo već višekratno naveli tri su osnovna temelja učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog nasilja, a ona uključuju rani preventivni, stručni i dugotrajni psihoterapijski rad s obiteljima prije eskalacije rodno utemeljenog ili obiteljskog nasilja, društvenu reintegraciju počinitelja rodno utemeljenog ili obiteljskog nasilja kroz dugotrajni psihosocijalni tretman te sveobuhvatnu edukaciju pravosuđa i drugih stručnih službi o rodno utemeljenom nasilju kao i sustavnu edukaciju o nenasilnim metodama rješavanja sukoba koja mora biti integrirana u obrazovni sustav na svim društvenim razinama”, stoji u odgovoru Pravobraniteljice na naš upit.
Ovogodišnjem Međunarodnom danu borbe protiv nasilja nad ženama posvećena je kampanja “16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja”, koja se odvija pod motom “Orange the World: Prekini nasilje nad ženama odmah”.
Lani u EU 444 žrtve femicida!
Europski institut za rodnu ravnopravnost (EIGE) objavio je danas da su u deset država članica EU 444 žene lani ubili njihovi intimni partneri. Sve su one žrtve femicida što je, prema definiciji, ubojstvo žena i djevojaka zbog njihovog spola, a to može uključivati namjerna ubojstva koja počine sadašnji ili bivši partneri, kao i nenamjerna ubojstva kao što je smrt žene podvrgnute nesigurnom pobačaju.
EIGE naglašava da niti jedna država članica EU trenutno nema zakonsku definiciju femicida te se zalaže za zajedničku definiciju na razini Unije kako bi države članice lakše prepoznale takva djela i uvrstile ih u svoje zakone. Varijable koje mogu pomoći u preciznijem definiranju femicida su: demografski podaci o žrtvama i počiniteljima, odnos žrtve i počinitelja, kontekst ubojstva kao što je je li bilo djece svjedoka, prethodno nasilje…