Kakav pristup građani imaju zdravstvenim uslugama liječenja neplodnosti te kakve i koliko uspješne politike pojedine države u tom području medicine provode? Odgovor na ta pitanja, kao i ukupnu sliku o kvaliteti usluga liječenja neplodnosti na područje cijele Europe od sada ćemo moći imati zahvaljujući interaktivnoj mapi podataka, prvom Atlasu liječenja neplodnosti, koji je prije dva dana Europskom parlamentu predstavio Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava.
U ovom se Atlasu kroz tri segmenta objedinjenih i kategoriziranih podataka: zakonodavni okvir, financiranje liječenja kroz zdravstveni sustav i iskustvo pacijenta može lako iščitati kakve politike u području reproduktivnog zdravlja i liječenju neplodnosti ima pokoja država.
Prema tim pokazateljima, najbolje rezultate imaju Belgija, Izrael i Nizozemska s 86 posto ukupnih bodova. Hrvatska se sa 76 posto bodova pozicionirala u drugoj najboljoj kategoriji zemalja zajedno s Norveškom, Mađarskom i Velikom Britanijom. Na samom su začelju rang liste Albanija kao posljednja sa svega 13 posto bodova, a iznad nje se nalaze Armenija, Poljska i Irska.
Na predstavljanju Atlasa sudjelovao je hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Predrag Fred Matić koji je tom prilikom naglasio: “Naš politički cilj mora biti osiguravanje punog pristupa tretmanima liječenja neplodnosti – za sve, bez diskriminacije pojedinih pacijenata i pacijentica. To je izuzetno važno s obzirom da je svaki šesti par u svijetu pogođen neplodnošću, a na razini Europske unije 25 milijuna ljudi se suočava s neplodnošću.“
Atlas nudi detaljan pregled stanja politike liječenja neplodnosti, koje su ujedno i politike koje pojedine države ulažu u reproduktivno zdravlje svojih građana, pa u 43 europske zemlje možemo prvi puta na jednom mjestu vidjeti koliko je ona različita od države do države. Posebne zakone o reproduktivnim tehnologijama ima 38 država, a 33 imaju nacionalni registar aktivnosti u ovom području. Izgleda gotovo sve, no kad se gledaju podaci koji govore o liječenju, većina država vodi tu zdravstvene politike koje preferiraju heteroseksualne parove, na štetu samaca i LGBT parova. Primjerice, 41 zemlja osigurava oplodnju spermom donora heteroseksualnim parovima, samo 19 zemalja to pruža i ženskim parovima, a samo 30 zemalja to pruža neudatim ženama.
Velike su razlike prisutne i kod financiranje iz proračuna javnog zdravstva. Do šest financiranih ciklusa IUI (intrauterine oplodnje) nudi 12 zemalja, a samo tri zemlje nude do šest potpuno financiranih ciklusa IVF/ICSI, dok ih 35 nudi djelomično financirano.
Edukacije o reproduktivnom zdravlju i plodnosti
Samo dvije zemlje s obje strane kontinenta, a to su Armenija i Velika Britanija, imaju državno organiziran program obrazovanja o plodnosti koji u potpunosti educira mlade ljude o skrbi i izazovima plodnosti i reproduktivnog zdravlja. U samo 13 zemalja savjetuju se udruge pacijenata o javnim politika koje se provode u cilju unapređenja reproduktivnog zdravlja građana.
Hrvatska je u posljednjem desetljeću ostvarila veliki napredak i činjenica da je svrstana u drugu najbolju kategoriju proučavanih zemalja govori kako imamo funkcionalan zakonodavni okvir, registar tehnologija potpomognute reprodukcije te potpuno financiranje šest ciklusa Intrauterine inseminacije (IUI). Međutim, nedostaci su prisutni u području diskriminatorne i ograničavajuće politike, samicama i lezbijkama MPO postupci nisu dostupni. Puno prostora za napredak ima i u području financiranja i informiranja građana što im se HZZO pokriva, a što sve moraju plaćati sami. Udruga Roda već godinama zahtjeva izmjenu zakona o potpomognutoj oplodnji naglašavajući kako financiranje treba omogućiti u šest IVF/ICSI postupaka, jer su oni puno uspješniji, a nepotrebno se često gubi vrijeme na postupke inseminacije, koju kao prve postupke prolazi velik broj parova koji se odluče na liječenje neplodnosti. Nadalje, potrebno je uspostaviti registar donatora i otvoriti banku gameta. Banka spreme i jajnih stanica kod nas de facto ne postoje, pa mnogi parovi zbog toga neplodnost odlaze liječiti u inozemstvo. Tu je i pitanje uspostave sustava podrške za mentalno zdravlje pacijenata/ica koji liječe neplodnost kao i edukaciju o reproduktivnom zdravlju i plodnosti unutar školskog sustava. Drugim riječima, uspostavi sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u školski sustav kroz koji bi se mlade podučavalo i o ovim važnim temama bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi i znanstveno utemeljenim podacima i znanjima.
Liječenje neplodnosti doprinosi boljoj demografskoj slici
U Hrvatskoj se računa da je oko 100 tisuća parova neplodno, a neplodnost kroz postupke medicinski potpomognute oplodnje godišnje liječi oko 10 tisuća parova. Bilo bi ih daleko više da nad MPO postupcima ne postoji stigma, pa mnogi parovi, ponekad i u tajnosti, radije odlaze u inozemstvo, budući im postupke HZZO većim dijelom pokriva, nego da to čine u svojoj zemlji. S druge strane, vladajući uopće ne vode računa kako je ulaganje u reproduktivno zdravlje, pa tako i u liječenje neplodnosti, važan alat za postizanje ciljeva dobrih demografskih politika. U Hrvatskoj je udio živorođene djece iz MPO postupaka na godišnjoj razini veći od pet posto i neprestano raste. Drugim riječima, oko 1500 djece rodi se zahvaljujući MPO postupcima. Kroz proteklih 40-tak godina, otkako se postupci potpomognute oplodnje u Hrvatskoj i rade, rođeno je više od 30 tisuća djece, a mnogi od njih su danas roditelji vlastite djece. U većini europskih zemalja koje imaju puno manje zakonskih restrikcija i veću dostupnost MPO postupcima, udio djece rođene iz MPO postupaka iznosi i deset posto. Značajno povećanje ulaganja u humanu reprodukciju i poticanje dostupnosti svima koji žele neplodnost liječiti MPO postupcima jedna je od glavnih okosnica demografskih politika danas većine zemalja Europske unije. Neplodnost je, i prema zaključku Europskog parlamenta, važan uzročnik demografskog urušavanja država.