Feministička aktivistica Sanja Sarnavka danas predaje Vladi RH, Hrvatskom saboru i Ustavnom sudu peticiju pod nazivom “Micanje klečavaca u ime 18 ubijenih žena u 2025”. Peticija je u samo četiri dana prikupila više od 66 tisuća potpisa, potvrđujući osjećaj velikog dijela javnosti da javna okupljanja tzv. “klečavaca” nisu religijski ritual, nego društveno problematični fenomen.
Riječ je o muškarcima koji već tri godine svake prve subote u mjesecu zauzimaju glavne trgove hrvatskih gradova, organizirani u udruge „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“, „Hrvatska za život“ i u Splitu Marijini ratnici. Pod sloganom “Muževni budite”, javno kleče i mole, ističući svoju “muževnost” i “duhovni autoritet”. I dok sami tvrde da je riječ o duhovnoj praksi, Sarnavkina peticija i njezini potpisnici ističu da takva okupljanja šalju poruku prezira prema ženama, promiču rodnu neravnopravnost i održavaju atmosferu u kojoj tradicionalne i konzervativne rodne uloge dobivaju društvenu težinu.
U društvu koje na kraju svake godine bilježi dvoznamenkaste brojeve femicida takve javne poruke postaju opasne. U 2025. ubijeno je 18 žena, a u posljednje tri godine, koliko se i klečavci okupljaju, ubijeno je 39 žena. Okupljanja molitelja hrane atmosferu tolerancije prema nasilju nad ženama jer kroz njih simbolično promoviraju patrijarhalne obrasce i vrijednosti, očekujući da muškarci budu glavni autoriteti u obitelji, a posredno i u društvu.
Molitelji na trgovima i obrasci prisilne kontrole
Molitelji odbacuju takve tvrdnje. Kažu da bi zabrana predstavljala kršenje prava na slobodu vjeroispovijedi i okupljanja, te da molitve ne prijete nikome, nego su duhovna praksa. Ipak, pod krinkom prava na javno okupljanje, tri godine takvih rituala otkrivaju sličnosti s obrascima prisilne kontrole, psihičkog i emocionalnog zlostavljanja koje stručnjaci u Europi sve češće tretiraju kao kazneno djelo jer, bude li na vrijeme prepoznato i kažnjeno – prevenira femicid.
Prisilna kontrola obično se skriva iza zidova doma: partnerice se izolira od prijatelja i obitelji, nadzire im se komunikacija, ograničava sloboda, nameću pravila odijevanja i ponašanja, kontrolira novac i svakodnevne odluke. Cilj je učiniti žrtvu ovisnom i lišenom autonomije.
Molitelji klečeći javno na trgovima zapravo primjenjuju slične obrasce, ali iznose ih u javni prostor. Njihove molitve i poruke zahtijevaju od žena da se ponašaju prema rigia<Ydnim normama, određuju kako se treba žena odijevati, stavljaju ih pod simbolički nadzor, promoviraju patrijarhalne vrijednosti i potvrđuju muški autoritet zahtjevom da muškarac bude duhovni vođa obitelji. Ženu automatski stavlja u podređeni položaj, bez prava glasa. Efekt je gotovo isti kao kod klasične prisilne kontrole, samo javno i ritualno izveden.
Izgažene ruže manifestacija su ponašanja zlostavljača
I dok fizičkog nasilja nad ljudima nema, ove subote u kojoj su se molitelji također okupili u klečanju, dogodio se incident koji pokazuje mržnju prema ženama. Molitelj Toni Kumerle izgazio je 38 ruža koje je na Trgu položila umjetnica Arijana Lekić-Fridrih u spomen na ovogodišnje žrtve femicida, čime je ilustrirao ponižavanje ne samo žena nego spomen na ubijene žene te iskazao kako se agresivnost i dominacija mogu materijalizirati u javnom prostoru.
Ovaj fenomen postavlja pitanje: kako prepoznati obrasce prisilne kontrole kada se oni izvode javno i ritualno, ali s istim ciljem — kontrolom i ograničenjem slobode žena? Sarnavkina peticija želi upravo to osvijestiti, povezati molitve klečavaca s društvenim posljedicama i ukazati da njihova praksa doprinosi atmosferi u kojoj je femicid moguć.
Zaključak je jasan: molitelji klečavaca primjenjuju obrasce prisilne kontrole javno, njihovi rituali ograničavaju slobodu žena i propagiraju patrijarhalne norme. Društvo još uvijek nema adekvatne mehanizme prepoznavanja i reagiranja, ali Sarnavkina peticija je važan korak ka tome da se ove štetne prakse osvijeste, reguliraju i da se prevencija femicida postavi kao prioritet.