“Seksualna i reproduktivna prava, uključujući siguran i zakonit pobačaj, predstavljaju temeljno pravo. Kriminalizacija, odgađanje i uskraćivanje pristupa sigurnoj i zakonitoj skrbi povezanoj s pobačajem su oblik nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama. Uskraćivanje sigurnog i zakonitog pobačaja može smatrati mučenjem ili okrutnim, neljudskim i ponižavajućim postupanjem. Nesigurne pobačaje sa smrtnim ishodom trebalo bi smatrati rodno uvjetovanim ubojstvima, žrtve kojih su isključivo žene, i to kao posljedica zakonski propisane diskriminacije”, ovo nisu tvrdnje feminističkih i nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava nego Europskog parlamenta!
Da rezimiramo: tko uskraćuje pristup legalnom i legitimnom pobačaju je nasilnik i mučitelj, a tko zbog takvog odnosa prisili ženu da ode na nelegalni pobačaj i ona pri tome umre supočinitelj je rodno uvjetovanog ubojstva.
To je izglasao EP u svojoj posljednjoj rezoluciji, čiji su nastanak potaknule retrogradne politike u SAD-u usmjerene prema zabranama pobačaja, u okviru “”Rezolucije o prijetnjama pravu na pobačaj u svijetu: moguće ukidanje prava na pobačaj u SAD-u od strane Vrhovnog suda”. Rezolucija je usvojena većinom glasova, pa i onih iz desnog političkog spektra, čime europarlamentarci izražavaju zabrinutost zbog trendova u SAD-u koji mogu utjecati i na Europu.
Prelijevanje konzervativnih stavova iz SAD-a
Naime, Europski je parlament “duboko zabrinut zbog mogućih posljedica za prava žena diljem svijeta u slučaju da Vrhovni sud SAD-a ukine presudu u predmetu Roe/Wade; duboko je zabrinut zbog mogućnosti odvraćajućeg učinka na određivanje prioriteta i financiranje usluga povezanih sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, koje su uvelike već stavljene u drugi plan te su nedovoljno financirane i unutar SAD-a i na globalnoj razini; sa zabrinutošću ističe da bi u zemljama koje u velikoj mjeri ovise o pomoći SAD-a za programe javnog zdravlja njeno ukidanje moglo utjecati na predanost tih vlada osiguravanju usluga pobačaja i drugim reproduktivnim pravima”. Zbog te su opasnosti Europska komisija i države članice pozvane da nadoknade moguće smanjenje financiranja seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava.
Među ostalim, EP apelira da EU i države članice pravo na pobačaj uključe u Povelju o temeljnim pravima.
Zašto se Europski parlament uopće posvetio problematici pobačaja u SAD-u? Hrvatski europarlamentarac Predrag Fred Matić, koautor Rezolucije i jedan od izvjestitelja na sjednici, kaže da nije riječ samo o SAD-u, nego o strahu od prelijevanja konzervativnih stavova na ostatak svijeta, posebice na Europu, gdje u nekim zemljama već pravladaju žestoki konzervativni stavovi, pretočeni u zakone. Pri tome aludira na Poljsku i nedavno ozakonjen registar trudnoće koji će, kaže, poslužiti kao još jedan alat za kriminalizaciju i progon žena i djevojaka kao i medicinara uključenih u pružanje skrbi vezane za pobačaj.
“Od SAD-a, kao partnera EU, očekuje se poštivanje međunarodnih standarda o ljudskim pravima. Poništi li tamošnji Vrhovni sud odluku Roe protiv Wadea kojom je 1973., prije gotovo pola stoljeća, legaliziran pobačaj u cijeloj zemlji, to će dati vjetar u leđa regresivnih inicijativama, ovima u Europi povezanima s američkim fundamentalistima. Rezolucija je poruka SAD-u i svima drugima da smo spremni reagirati brzo i da ćemo se protiv ograničavanja prava žena boriti svim raspoloživim sredstvima”, rekao nam je Matić.
Ideologija i vjera upliću se u javno zdravlje
Njegov stranački kolega, također europarlamentarac Tonino Picula, koji se u EP-u bavi pitanjima vanjske politike, još je eksplicitniji.
“Pitanje prava žena na slobodno planiranje obitelji i s tim povezani prekid trudnoće na zahtjev godinama je pod napadom ekstremno desnih, ultrakonzervativnih, patrijarhalnih političkih stranaka i fundamentalističkih nevladinih organizacija povezanih s vjerskim zajednicama, a presuda američkog Vrhovnog suda mogla bi im dati novi vjetar u leđa i motivirati ih da dodatno ulažu u napade na ženska prava u Europi, što već i sad čine”, odgovorio je Picula na pitanje zašto su trendovi u SAD-u toliko bitni za Europu. Nabrojio je cijeli niz međunarodnih ugovora i konvencija kojima su utvrđena temeljna prava žena i koja se “ne mogu podrediti kulturnim, vjerskim ili političkim razmatranjima” te kako je „utjecaj ideološki i vjerski motiviranog uplitanja u pitanja javnog zdravlja posebno štetan za zdravlje i dobrobit žena, djevojaka i djevojčica”. Podsjeća da se, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije i UNFPA, godišnje u svijetu dogodi 121 milijun neželjenih trudnoća od kojih 60 posto završi pobačajem, a oko 45 posto pobačaja je nesigurno, dakle obavljeno izvan zdravstvenog sustava.
“O tome kakvi vjetrovi pušu u pogledu nazadovanja ženskih prava u cjelini, pa tako i prava na siguran i zakonit pobačaj na zahtjev, govore i podaci iz Europske unije. Poljska je jedina država članica EU-a koja je iz svojih zakona uklonila razloge za pobačaj, pobačaj je zabranjen u Malti, pobačaj u ranoj trudnoći u Slovačkoj nije zakonit, a u Mađarskoj nije moguć, pristup pobačaju narušen i u Italiji… U Rezoluciji se dotičemo i Hrvatske, u kojoj se uskraćuje pristup zdravstvenoj skrbi povezanoj s pobačajem”, navodi Picula.
Masovni priziv savjesti hrvatskih ginekologa
U Hrvatskoj je pobačaj legalan i, prema odluci Ustavnog suda, ne smije biti ukinut. No, ta činjenica ne znači da je lako dostupan zbog priziva savjesti, kojega se Rezolucija također dotaknula.
“Osudili smo činjenicu da žene ne mogu pristupiti uslugama pobačaja zbog prakse uobičajene u nekim državama članicama u kojima liječnici, a ponekad i cijele zdravstvene ustanove, odbiju pružati zdravstvene usluge na temelju takozvanog priziva savjesti, što dovodi do uskraćivanja skrbi u vezi s pobačajem na temelju vjere ili savjesti te ugrožava život i prava žena. Prigovor savjesti često se primjenjuje i u situacijama u kojima bi bilo kakva odgoda mogla ugroziti život ili zdravlje pacijenta, čemu smo, na žalost, ovih dana prečesto svjedočili u Hrvatskoj i što dokazuje dubinski štetan utjecaj klerikalnih, najnazadnijih skupina u našem društvu i zdravstvenoj struci”, zaključio je Picula.
Masovni priziv savjesti hrvatskih liječnika ginekologa, anesteziologa, medicinskih sestara, pa i farmaceuta u ljekarnama, tema je i drugih međunarodnih dokumenata. U izvještaju Vijeća Europe “Pristup pobačaju u Europi: zaustavljanje ani-choice uznemiravanja” Hrvatska nije oslikana veselim bojama.
Vijeće Europe: pritisak na liječnike da ne obavljaju pobačaje
Tako izvjestiteljica, Nizozemka Margreet De Boer, navodi da se zastrašivanje liječnika i drugog medicinskog osoblja kao i pro choice aktivista u Hrvatskoj provodi na nekoliko načina. Spominje akcije bdijenja koje traju i do 40 dana, zastrašivanje na internetu – na web stranicama i društvenim medijima kojima se šire zastrašujuće poruke i dijele postovi usmjereni na neke aktiviste, što ide i do prijetnji smrću. Aktivisti i liječnici koji se ne protive pobačaju prozivani su prijetnjom društvu i nacionalnim interesima i optuživani da njihova aktivnost vodi do gubitka nacionalnog identiteta i kulture.
“Liječnicima se prijeti, pritišće ih se, stigmatizira da ne obavljaju pobačaje. Mladi liječnici su posebno u opasnosti da ne budu unaprijeđeni ili će biti lišeni mogućnosti za profesionalni razvoj”, stoji u izvještaju.
De Boer navodi i praksu pobačaja bez anestezije: “Ženama je uskraćivan pristup lijeku protiv bolova ili su bile vezane za medicinsku opremu tijekom bolnih zahvata”.
Prekomjerna upotreba priziva savjesti kao argumenta protiv pobačaja, a Hrvatska je sa šezdesetak posto liječnika koji se pozivaju na priziv savjesti definitivno u grupi zemalja s prekomjernom upotrebom tog argumenta, dovodi do nedostupnosti pobačaja. Autorica upozorava da priziv savjesti, ako se prekomjerno koristi, može biti tretiran kao uznemiravanje.
Primjeri iz izvještaja Vijeća Europe
FRANCUSKA: I u zemlji koja je pri vrhu europskih ljestvica prema dostupnosti kontracepcije i pružanju zdravstvenih usluga ženama ima problema. Francuski liječnici ne trpe pritiske i uznemiravanja zbog obavljanja pobačaja, ali su suočeni s potcjenjivanjem. Kažu da je obuka za te zahvate na medicinskom fakultetu nedostatna, ako se uopće nudi. Za napredovanje u karijeri pobačaj je nevažan i nezanimljiv, pa čak i “prljav”, a plaća onih koji ih obavljaju niža je nego kod njihovih kolega iz drugih specijalnosti.
POLJSKA: Liječnici se boje obaviti pobačaj i kad je on, prema novom restriktivnom zakonu, moguć jer je ugrožen život pacijentice, a potvrda za to su smrtni slučajevi trudnica koje su umrle jer su se liječnici bojali da će, ukoliko nešto poduzmu dok fetusu još kuca srce, biti procesuirani. Pritisak na pro choice aktiviste je žestok. Prijete im zatvorske kazne pomognu li ženi da obavi pobačaj u nekoj drugoj zemlji, a odvjetnici koji se bave obranom ljudskih prava izloženi su agresivnim poreznim kontrolama. Svi koji brane ženska prava su pod stalnim napadom političara, državnih medija pa i militantnih grupa. Za vrijeme velikih prosvjeda zbog rigoroznog zakona o pobačaju desničarske militantne grupe su fizički napadale prosvjednike, ali policija ih nije uhitila niti privela. No, zato bez oklijevanja privode i kažnjavanju pro choice aktiviste i suradnike, pa i obične građane. Apsurdan je slučaj djevojke koja je jako krvarila nakon što je uzela pilulu za medikamentozni pobačaj, partner ju je odvezao u bolnicu zbog čega je osuđen na šest mjeseci zatvora.
ITALIJA: Masovni priziv savjesti učinio je pristup pobačaju gotovo nemogućim te je znatno porastao broj nesigurnih pobačaja, obavljenih izvan zdravstvenih ustanova. Metode odbijanja obavljanja pobačaja su raznolike. Jedna žena iz Padove ispričala je lokalnim novinama da su je odbile 23 bolnice iz nekoliko regija, a opravdanja su bila da nema slobodnih termina, nema liječnika bez priziva savjesti, a oni koji bi obavili pobačaj su na odmoru. Cilj je, kao i drugdje, odgoditi pobačaj sve do trenutka dok on više neće biti legalan jer je trudnoća prešla zakonski rok za njegovo obavljanje.
Stigmatizacija liječnika koji se ne pozovu na savjest
Umjesto pružanja legalne usluge, trudnice koje zatraže pobačaj izložene su pritisku da promijene odluku moralnim predavanjima, vjerskim argumentima ili prisiljavanjem da na pregledu ultrazvukom slušaju srčanu aktivnost embrija i gledaju u ekran.
Što je najgore, priziv savjesti nije uvijek baš to – pitanje nečije savjesti. Silvia De Zordo, antropologinja sa Sveučilišta u Barceloni, intervjuirala je liječnike u četiri bolnice u Milanu i Rimu, dakle u zemlji kojom također hara priziv savjesti. Među razlozima koji su ih potaknuli na priziv savjesti je strahovita diskriminacija i stigmatizacija onih koji se ne pozovu na savjest. To nije samo ocjena autorice, nego ima i službenu potvrdu: Europski odbor za socijalna prava je, razmatrajući slučaj Italije, gdje je 70 posto ginekologa u prizivu savjesti, zaključio da široko rasprostranjeni priziv savjesti krši Talijankama pravo na zdravlje i diskriminira žene koje su zbog toga prisiljene putovati kako bi obavile pobačaj te da je to pitanje ravnopravnosti građana i pravne sigurnosti.
I žene u Hrvatskoj su prisiljene putovati iz nekih regija u druge, a često i u inozemstvo zbog nedostupnosti pobačaja. Kad ih odbiju u lokalnoj bolnici, to znači da je time prekršeno njihovo pravo na zdravlje, da su diskriminirane, da su izložene nasilju i okrutnom, neljudskom i ponižavajućem postupanju. Ne tvrdimo to mi nego europske institucije.