Kad se u svijetu organiziraju međunarodne konferencije i kongresi seksualne medicine Hrvatsku među svjetskim liječnicima takvih specijalizacija može predstavljati samo jedan čovjek, prim. dr. sc. Goran Arbanas, koji ima položen ispit izvrsnosti iz seksualne medicine, edukaciju koju je pohađao u Velikoj Britaniji, jer takva specijalizacija u medicini kod nas ne postoji.
Među članicama Europske unije jedino Hrvatska nema edukaciju za liječnike iz područja seksualne medicine, odnosno, hrvatski liječnici ne mogu iz tog područja imati subspecijalnost. U Europi osim Hrvatske ni liječnici zemalja bivše Jugoslavije i liječnici Albanije također u svojim državama ne mogu postati specijalisti seksualne medicine.
Seksualni terapeuti trebaju liječnike seksologe
Seksualna medicina se bavi rješavanjem medicinskih problema koji dovode do seksualnih problema. Za razliku od seksualne terapije koja je vrsta psihoterapije, gdje se ljudima pomaže da kroz terapiju rješavaju seksualne probleme, kojima je uzrok psihički ili su nastali u odnosu među partnerima. Dakle, seksualna medicina rješava probleme kojima je uzrok medicinski, organski, a seksualna terapija kojima je uzrok psihički. No, zbog vrlo osjetljive problematike, u kojoj se vrlo često isprepliću uzroci, uključivanje liječnika specijalista seksualne medicine je dobro došlo i kod ljudi koji su se za pomoć obratili seksualnom terapeutu, ne znajući da je uzrok možda organske prirode. Vrijedi i obrnuto, seksualni terpeut uskaće kad se otkrije da uzrok nije organske prirode. Liječnici specijalnosti seksualne medicine zapravo su unutar niza medicinskih specijalnosti interdisciplinarni, jer pokrivaju cijeli spektar bolesti i na pacijenta moraju gledati kao na cjelinu. Tako imaju znanja onkologa, jer su ona bitna zbog niza onkoloških bolesti spolnih i reproduktivnih organa, imaju znanja psihijatara, kao i kirurga, specijalista abdomena, kao i neurologa.
Naoko ne postoji neko logično objašnjenje zašto se ni na jednom od medicinskih fakulteta u Hrvatskoj nikada nije pokrenula edukacija liječnika i u području medicine seksualnosti. Ono je inače u svijetu jedno od vrlo važnih subspecijalnosti, jer za tim liječnicima postoji velika potreba.
Seksualna medicina nastala na temeljima seksualne patologije
Možda razloge treba tražiti u naslijeđu puta razvoja medicinskih znanosti, odnosno obrazovanja. U Europi su jedino zemlje bivše Jugoslavije i Albanija 60-tih i 70-tih godina razvijale edukacije za seksualne terapije, odnosno, bavile su se seksualnim problemima kod pacijenata, ali ne kao organiskim poremećajima, nego psihičkim. U zapadnoj Europi se također u to vrijeme razvijala seksualna terapija kao usluga ljudima koji imaju poremećaje u seksualnim odnosima. Istodobno, u državama tzv. Istočnog bloka i zemljama Sovjetskog saveza unutar medicine razvijala se tzv. sekso-patologija, koja se bavila organskim uzročnicima oboljenja i poremećaja. Tako da je danas, recimo u Poljskoj, Rusiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, u okviru studija medicine razvijena edukacija i data je mogućnost specijalizacije koja se zove seksualna medicina.
Doktor Goran Arbanas je inače psihijatar i seksualni terapeut, te osnivač i voditelj jedne jedine Ambulante za seksualne smetnje u Hrvatskoj u koju se može putem uputnice HZZO-a. Kao jedini stručnjak u području seksualne medicine zalaže se da se ona jednog dana kao mogućnost specijalizacije omogući mladim liječnicima.
“Mi u obrazovnom sustavu liječnika što se tiče edukacije iz područja seksualne medicine imamo izborne kolegije. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci su tri takva izborna kolegija: ljudska seksualnost, klinička seksologija i seksualna medicina, a na Medicinskom fakultetu u Zagrebu je izborni kolegij pod nazivom medicina ljudske seksualnosti. Međutim, nemamo specijalizaciju seksualne medicine. Europska unija nastoji među svojim članicama ujednačiti sve medicinske specijalizacije, a među njima je navedena i specijalizacija seksualne medicine. Za sada je moguće dobiti svojevrsnu potvrdu da se liječnik i time bavi, kakvih slučajeva kod nas ima, pa se polaže ispit izvrsnosti iz seksualne medicine, kakav sam ja polagao u Velikoj Britaniji, gdje sam zapravo pohađao edukaciju iz tog područja.”, navodi doktor Arbanas, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog društva za seksualnu terapiju (HDST), koje i jedino u Hrvatskoj educira i licencira seksualne terpeute i savjetnike. HDST je jedinstveno i u regiji, pa mnogi liječnici iz Srbije i Slovenije upisuju edukaciju za seksualnu terapiju.
Zahtjev Vijeću Europe o obaveznoj edukaciji o seksualnoj medicini
Europsko seksualno udruženje pokrenulo je akciju prema Vijeću Europe da se pošalje zahtjev na sve medicinske fakultete u Europi u kojem stoji da edukacija iz područja seksualne medicine mora biti obavezna edukacije budućih liječnika.
“U usporedbi s ostalim europskim zemljama najbolje stoje Finska, Švedska i Norveška… Finska ima 109 seksologa na milijun stanovnika. Najlošije stoje tzv. južne zemlje, recimo Italija ih ima svega 19. Mi stojimo najlošije, na milijun stanovnika imamo svega četiri seksologa. To je zato što se u nekim zemljama educira dovoljan broj stručnjaka, a u nekima ne. Skandinavske zemlje tradicionalno puno ulažu u seksualnu edukaciju. Švedska je još 1962. uvela obavezni seksualni odgoj u svim školama. Mi dan danas nemamo obaveznu seksualnu edukaciju u školama. A potreba je velika”, kaže Arbanas, kroz čiju je ambulantu u šest godina prošlo 650 ljudi i koji smatra da bi se seksualne smetnje puno brže i lakše rješavale kad bi mladi kroz sustav obrazovanja bili educirani o ljudskoj seksualnosti, seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Doktor uvijek pita za mokrenje, nikad je li seksualni život u redu
Tvrdnja kako nije potrebno imati liječnike specijalizirane za seksualnu medicinu, jer su liječnici postojećih specijalizacija, poput urologa, ginekologa, psihijatara, dermatovenerologa i endokrinologa dovoljno stručni da se bave bolestima i problemima spolnih organa. Doktor Arbanas opovrgava takva razmišljanja iz iskustva te tvrdi kako se oni mogu baviti jednim uskim segmentom seksualnosti, ali to nije seksualna terapija i seksualna medicina.
“Veliki broj pacijenata koji mi dolazi ima probleme medicinske prirode, recimo dijabetes je vrlo često uzrok erektilne disfunkcije, on je najvažniji uzrok jer oštećuje krvne žile, periferne živce, što sve može dovesti do problema s erekcijom. Bolesti štitnjače, depresija… mogu dovesti do seksualnih problema. Dakle, često ljudi imaju medicinski uzrok. A liječnici kad od svojih pacijenata uzimaju anamnezu svakog pitaju o mokrenju, o stolici, a nikog ne pitaju o seksualnom funkcioniranju. Zato je važna specijalizacija iz seksualne medicine jer bi osoba, koja se u tome educira, morala poznavati i fizičke i psihološke i kulturološke i sociološke razloge za pojavu određenih seksualnih problema. Naravno da se pojedini stručnjaci jako dobro bave pojedinim aspektima, ali to nije seksualna medicina. U tom je kontekstu prošle godine izašla nova međunarodna klasifikacija bolesti kakvu svakih desetak godina objavljuje Svjetska zdravstvena organizacija. U kontekstu seksualnog zdravlja je učinjena značajna razlika – u starom izdanju su seksualne smetnje bile klasificirane pod duševnim smetnjama, uz izuzetak erektilne disfunkcije, dispareunije i vaginizma, koji su mogli biti ili duševna ili urogenitalna smetnja. Po novoj klasifikaciji seksualne smetnje su posebna kategorija! Kao što su to i kardiovaskularne bolesti, duševne bolesti, zarazne bolesti… Onda se postavlja pitanje tko ih treba liječiti? Jer ako su seksualne smetnje posebna kategorija onda moramo imati i specifičnog liječnika za njih! A mi takvih liječnika nemamo!”, naglasio je doktor Arbanas.
U Hrvatskoj samo 13 seksualnih terapeuta
U Europi postoje dva stručna društva koja su vezana uz seksualnu medicinu, odnosno seksologiju; Europsko društvo za seksualnu medicinu koje okuplja liječnike koji se bave seksualnom medicinom te Europsko seksološko društvo, koje je malo šireg dijapazona i okuplja psihologe, sociologe, medicnske sestre, socijalne radnike…, i svi se oni bave seksologijom u širem smislu. U Hrvatskoj od 2007. djeluje Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, koje ima educiranih 13 seksualnih terapeuta i pet seksualnih savjetnika. HDST nudi dvije razine edukacije – seksualno savjetovanje i seksualna terapija terapija, koju kroz najmanje dviej godine obrazovanja mogu pohađati ljudi koji su ujedno i psihoterapeuti. Savjetovanjem se, također nakon organizirane edukacije koje nudi HDST, mogu nakon položenih ispita i certifiriranja baviti ljudi različitih struka, od liječnika, psihologa, sociologa, medicinskih sestara… HDST je član Europske seksološke federacije.