O lezbijskom seksu u kontekstu spolno prenosivih boolesti rijetko se priča. Zaštita u formi kondoma koja je namjenjena prvenstveno za penetrativni seks prikladna je i za mnoge seksualne odnose između žena, međutim istraživanje koje su proveli Jeanne M. Marrazzo, Patricia Coffey i Allison Bingham pokazuje da se kondomi kao i bilo koja druga vrsta zaštite kada je riječ o lezbijskom seksu dosta rijetko koristi, iako za to postoji potreba.
Spolno prenosive bolesti između ženskih spolnih partnera šire se razmjenom cervikovaginalne tekućine i izravnim kontaktom sluznice. Kada je riječ o lezbijkama i spolno prenosivim bolestima statistika pokazuje da lezbijke imaju visoku prevalenciju bakterijske vaginoze, koja predstavlja najčešću spolno prenosivu infekciju u ovoj populaciji. Međutim, unatoč učestalosti ove SPI, malo je podataka o seksualnim praksama kao i općenitoj percepciji rizika od spolno prenosivih infekcija i bolesti među lezbijkama.
Istraživanje je provedeno u Seattleu kroz fokus grupe s 23 lezbijke i biseksualne žene u dobi od 18 do 29 godina koje su prijavile da su imale spolne odnose s drugom ženom u prethodnoj godini. Istraživanje je pokrenuto kako bi se proučili potencijalni razlozi zašto se bakterijska vaginoza čini uobičajenom u lezbijki. Pitanja kojim su se istraživači vodili koncentrirala su se na to koliko su uobičajene i prihvatljive različite prakse među lezbijkama. Kakvi su njihovi stavovi i znanja o seksualnim praksama koje bi mogli dovesti do prijenosa spolno prenosivih bolesti između žena. Koji su postupci namijenjeni sprječavanju prijenosa SPB i što to potiče na preventivno ponašanje s jedne strane, odnosno što to žene spiječava u prevenciji. Koje informacije o bakterijskoj vaginozi su im dostupne i što misle, na koji način bi se edukacija trebala provoditi. U istraživanju sudionice su bile podjeljene u grupe 18 do 22 godine i 23 do 29 godina.
Iako je šest sudionica imalo bakterijsku vaginozu, a tri neku od spolno prenosivih bolesti, žene su izvijestile da se malo koriste preventivnim mjerama u seksu, poput pranja ruku, korištenjem gumenih rukavica i čišćenjem seksualnih igračaka prije i nakon seksa. Većina sudionica izvjestila je da kod vaginalne penetracijske prakse često dijele seksualne igračke tijekom spolnog odnosa, općenito bez kondoma, a poznavanje mogućnosti prijenosa spolno prenosivih bolesti između žena i bakterijske vaginoze bilo je ograničeno. Sudionice su uporabu barijernih metoda poput rukavica ili kondoma smatrale prihvatljivom, ali pod uvjetom da postoji razlog za njihovu upotrebu.
U Sjedinjenim Državama, gdje je istraživanje i provedeno, procjenjuje da se 2,3 milijuna žena izjašnjava kao lezbijka, zabilježen je prijenos uobičajenih spolno prenosivih bolesti uključujući trihomonijazu, genitalni herpes, humani papiloma virus i HIV – među ženskim spolnim partnerima. U ranijim istraživanjima zabilježeno je da lezbijke imaju neuobičajeno visoku prevalenciju bakterijske vaginoze, najčešćeg uzroka vaginalnih tegoba među ženama u reproduktivnoj dobi. Među 392 lezbijke i biseksualne žene koje su sudjelovale u ranijoj studiji zasnovanoj na zajednici u Seattleu, otkrili smo da je 27 posto imalo bakterijsku vaginozu, što je prevalencija znatno veća od 23 posto pronađenih među dobno usklađenim heteroseksualnim ženama viđenim na lokalnoj klinici za spolno prenosive bolesti tijekom istog razdoblja.
Što je bakterijska vaginoza
Bakterijska vaginoza je bakterijska infekcija rodnice koja je praćena neugodnim mirisom vaginalnog iscjetka, nastaje zbog prekomjernog razmnožavanja bakterija koje su normalno prisutne u rodnici i uslijed toga dovodi do smanjenja dobrih bakterija Lactobacila. Bakterijska vaginoza može uzrokovati brojne problemi u gornjem genitalnom traktu uključujući upalnu bolest zdjelice te povećati povećani rizik od dobivanja gonoreje i HIV -a.
Cilj istraživanja bilo je smanjenje širenja bakterijske vaginoze i prijenosa spolno prenosivih bolesti među ženama koje imaju seks sa drugim ženama. A kroz rasprave provedene u fokus grupama cilje je bio identificirati specifične seksualne prakse koje žene imaju s drugim ženama, odrediti koje bi zaštitno ponašanje te žene smatrale najprihvatljivijim i najvjerojatnije prakticirati te procijeniti znanje o bakterijskoj vaginozi.
Penetrativan seks sa seksualnim igračkama
U razgovoru o penetrativnom seksu među lezbijkama dildo se pokazao kao najčešći predmet koji se koriste za penetrativni seks. Većina sudionica istaživanja ih je koristilo, a dildo na bazi silikona u odnosu preferiraju više od onih napravljenih od drugih materijala, jer se jednostavnije čisti.
Žena u grupi za 23 – 29-godišnjakinje:
“Lijepa stvar kod silikona je što ga zapravo možete staviti u perilicu posuđa. Pranje silikona u perilici je sigurno, a temperatura vode je dovoljno visoka da ubije sve bakterije.”
Fokusice su ustanovile i tri obrasca korištenja seksualnih igračaka za vaginalni spolni odnos: bez uporabe igračaka, korištenje igračaka bez dijeljenja te korištenje i dijeljenje pod određenim uvjetima. U svakoj fokus grupi barem je jedna žena navela da nikada nije koristila seksualnu igračku ni za vaginalni ni za analni seks. Ispitanice u dobi između 18 i 22 godine su više nego one starije dobi izjavile je da nikada nisu koristile seksualne igračke. Kao razlog su naglasile da nisu imale pristup tim predmetima niti su se susrele sa seksualnom partnericom koja ga ima ili ga koristi. Neke su sudionice objasnile da je kontekst veze važan kriterij za dijeljenje seksualnih igračaka tijekom vaginalnog seksa. Dijeljenje je prihvatljivo ako je prisutna dobra razina komunikacije među partnerima, ako je odnos međusobno monogaman i dugoročan.
Žena u grupi za 18 – 22-godišnjakinje:
“Prije nego što s partnericom razgovaram o seksualnim igračkama, obično razgovaram o sigurnom seksu. Pitam je o njezinoj seksualnoj aktivnostima, a zatim kako se odnosi prema svom zdravlju. Dakle, ako o tome razgovaramo, veća je vjerojatnost da ću u seks dijeliti igračku bilo da je odnos monogaman ili ne.”
Žena u grupi za 18 – 22-godišnjakinje:
“Da sam s nekim u monogamnoj vezi, podijelila bih s seksualne igračke. A da nisam, ne bih. ”
Sudionice su također smatrale da je prihvatljivije dijeliti seksualne igračke ako se partneri slažu da će igračke biti čiste ako se dijele. Međutim, neke su jasno izjavile da radije ne dijele seksualne igračke, navodeći zabrinutost oko prijenosa spolnih bolesti. Sudionice su se složile da dijeljenje vibratora nije uobičajena praksa, obično zato što se teško čiste, a dijeljenje nečistog vibratora im nije prihvatljivo.
Strategije za sprječavanje dijeljenja nečistih seksualnih igračaka uključivale su njihovo brisanje prije uporabe, korištenje kondoma i odbijanje dijeljenja. Sudionicesu govorile o različitim postupcima čišćenja, uključujući pranje igračaka samo u vodi ili u sapunu i vodi, stavljanje u perilicu posuđa, kuhanje i brisanje alkoholom. Većina se složila da igračke treba oprati prije početka seksa. Međutim, sve su se složile da se igračke obično ne čiste tijekom seksa, te da se igračke često koriste u vagini jedne partnerice, a zatim druge. Neke su žene smatrale da čišćenje igračke tijekom seksa ubija seksualno uzbuđenje, dok je drugima praktičnost bila razlog zašto ne čiste igračku tijekom seksa.
Nekoliko žena koje su prijavile pranje igračaka tijekom seksa su rekle da to čine zbog okolnosti povezanih sa zdravljem rodnice ili simptomima, kao što su gljivične infekcije, vaginalno krvarenje ili povijest bakterijske vaginoze. Penetrativni analni seks sa seksualnim igračkama bio je prisutan među ispitanicama, međutim, žene su prijavile da je puno rjeđi te da ne preferiraju dijeljenje seksualnih igračaka u tu svrhu niti to smatraju uobičajenom praksom, uglavnom zbog zabrinutosti oko prijenosa bolesti.
Većina žena se složila da je korištenje kondoma sa seksualnim igračkama praktično, ali su rekle da ih vjerojatno neće koristiti. Razlozi za neupotrebu kondoma uključuju uvjerenja da bi prekid seksa stavljanjem kondoma na seksualnu igračku ubio raspoloženje, oduzeo previše vremena i učinio seks manje osobnim od seksa bez kondoma. Značajno je kako je nekoliko sudionica obje grupe također izrazila percepciju da lezbijke ne moraju koristiti kondome jer nisu u opasnosti ni za trudnoću ni za spolno prenosive bolesti. U tom kontekstu, kondomi su smatrani potrebnima samo za seks s muškarcima.
Žena u grupi za 23 – 29-godišnjakinje:
“Budući da smo žene, jedino o čemu trebamo brinuti je trudnoća, a spolno prenosive bolesti mogu se prenijeti samo seksom muškarca i žene. Rečeno mi je da su dvije žene sigurne… To sam čula. Dakle, ne moram razmišljati o tome.”
Nekoliko je žena reklo da koriste kondome iz higijenskih razloga kada dijele seksualne igračke i to vide praktičnim jer nije potrebno čišćenje igračke. Nekoliko žena koje su imale bakterijsku vaginozu je reklo da ih je njihovo iskustvo učinilo pažljivijima u načinu na koji dijele igračke, uključujući čišćenje.
Penetrativni seks s dijelovima tijela
Sudionice u svim skupinama složile su se da je penetrativni seks prstima ili rukama uobičajena praksa koju primjenjuju za analni i za vaginalni seks. Sudionice su se općenito složile da je pranje ruku neposredno nakon penetrativnog analnog seksa važno, ali nije postojao jasan konsenzus o tome kada i kako se pranje odvija kada se ruke koriste za vaginalnu penetraciju. Iako su rukavice bile prepoznate kao zaštitna barijera od strane svih žena, složile su se da se ne koriste često zbog neugodnosti, nelagode i percepcije da ih koriste samo promiskuitetne žene.
Žene u grupama od 18 do 22 godine dale su sljedeće komentare:
“Čini se da je to više posjet liječniku nego seksualna stvar.”
“Mislim da će ljudi koji su posebno promiskuitetni imati kutiju rukavica pored kreveta, ali ljudi ih uglavnom ne koriste.”
“Pretpostavljam da rukavice padaju na pamet samo pri analnom seksu. Vaginalni seks zapravo ne ulazi u to.”
Spolno prenosive infekcije i bolesti
Sudionice su izrazile opću svijest da izmjena tjelesnih tekućina dopušta određenu razinu prijenosa spolno prenosivih infekcija i bolesti, ali nisu sve žene bile jasno upućene u rizike za određene bolesti koje se mogu prenijeti penetrativnim aktivnostima. Kao što je gore spomenuto, sudionice su se složili da žene rijetko, ako ikad, čiste seksualne igračke tijekom vaginalnog penetrativnog seksa s posebnom namjerom da smanje rizik od prijenosa spolno prenosivih bolesti. Jedine okolnosti pri stalnom spominjanju čišćenja seksualnih igračaka bile su izmjena seksa, između analnog i vaginalnog seksa, ako se oboje dogodi tijekom istog spolnog odnosa i ako se ne koristi kondom.
Sudionice u obje skupine raspravljale su o okolnostima koje doprinose upotrebi neopranih seksualnih igračaka, posebno vezanih uz vaginalno dijeljenje igračke unutar jednog seksualnog susreta. Složili su se da upotreba alkohola i droga doprinosi korištenju neopranih igračaka.
Žena u grupi za 23 – 29-godišnjakinje:
“Bila sam stvarno neoprezana. Nekad sam imala puno seksa i bila jako, jako pijana. Mislim, to doista doprinosi, znate, ovom potpunom zanemarivanju bolesti i sličnih stvari. Mislim, imala sam sreće da se ništa nije dogodilo, ali sada kada pričamo o tome razumijem koliko sam bila neoprezna.”
Drugi razlozi koji su utjecali na to da žene dijele neoprane igračke bile uzbuđenost i nestrpljivost da ostvare seksualni odnos do su u trenutku.
Rizik od SPB/I kod nepenetrativnih seksualnih praksi
Sudionice su raspravljale o različitim nepenetrativnim seksualnim praksama. Oralno-vaginalni seks naveden je kao uobičajen. Oralno-analni kontakt spominjan je u obje skupine, iako puno rjeđe. Sudionice su izrazile zabrinutost zbog prijenosa određenih vrsta infekcija, osobito herpesa, herpesa i HIV-a tijekom oralno-genitalnog seksa. Iako su izrazile manju zabrinutost zbog zaraze spolno prenosivim bolestima putem oralnog seksa nego putem penetrativnog seksa, većina je izjavila da bi do infekcije moglo doći zbog uobičajene prakse prelaska s oralno-genitalnog kontakta na ljubljenje partnera u usta. Vaginalna tekućina je posebno identificirana kao moguće sredstvo za prijenos bolesti.
Za oralni seks predložene su različite prakse povezane s prevencijom spolno prenosivih bolesti. Mnoge su sudionice mislile da mogu identificirati vidljive znakove koji ukazuju na to je li partner zaražen. Primjerice, rana na ustima ili genitalijama, prisutnost vaginalnog iscjetka sličnog kvascu ili sumnjiv miris. Sudionice su se općenito složile da uporaba barijernih metoda, uključujući zubne brane i plastičnu foliju za pokrivanje genitalija nije uobičajen pristup smanjenju rizika od prenošenja spolno prenosivih bolesti oralnim seksom.
Žena u grupi za 23 – 29-godišnjakinje:
“Samo provjeri i uvjeri se da nemaju čireve, da nemaju nikakve rane, znaš. Pogledate im usta i pogledate rodnicu. Ne smeta mi ako partnerice pogledaju i vide isto kod mene. “
Izravni genitalni kontakt, trljanje tijela, seksualna je praksa o kojoj su razgovarale sve sudionice te u raspravama ustanovile da znaju da se male količine vaginalne tekućine i menstrualne krvi mogu prenijeti između partnerica putem ove aktivnosti. Međutim, imale su različita mišljenja o tome doprinosi li ova praksa prijenosu spolno prenosivih bolesti.
Žena u grupi za 23 – 29-godišnjakinje:
“Ne vjerujem da doticanjem klitorisa, pa čak i s malo vaginalne tekućine, postoji tako visok rizik kao kod penetracije.”
Informacije o prijenosu spolnih bolesti među lezbijkama su nedostupne
Nekoliko sudionica napomenulo je da su imale bakterijsku vaginozu, a sve su se snažno složile da lezbijkama nedostaju informacije o tome.
Žena u grupi za 18 – 22-godišnjakinje:
“Jednostavno ne znam da mnoge žene uopće znaju što je bakterijska vaginoza. Mislim da ni moja majka nije.”
Žena u grupi za 23 – 29-godišnjakinje:
“Iako sam ga imala, još uvijek ne znam ništa o tome.”
Sudionice u svim skupinama identificirale su značajne nedostatke u znanju o bakterijskoj vaginozi. U raspravi su se složile da pružatelji zdravstveih usluga nemaju znanje o spolno prenosivim bolestima i spolnom zdravlju, uključujući smanjenje rizika od spolno prenosivim bolestima kod lezbijki. Zanimljivo je da je većina sudionica primijetila da je malo vjerojatno da će lezbijke međusobno razgovarati o zdravstvenim temama, posebno o seksualnim pitanjima i zdravlju rodnice. Što može dodatno objasniti zašto su sudionice identificirale pružatelje zdravstvene zaštite kao odgovarajuće izvore informacija o spolno prenosivim bolestima.
Žena u grupi za 18 – 22-godišnjakinje:
“Imala sam ginekologa koji su bili užasni… liječnici koji su bili potpuno homofobični i mizogini… Mislim da općenito nema dovoljno obrazovanja za zdravstvene djelatnike o potrebama LGBTIQ+ pacijenata koji ponekad imaju različite potrebe od heteroseksualnih pscijenata…”
Sudionice su smatrale da bi se informacije o bakterijskoj vaginozi trebale širiti putem oglasa ili članaka u homoseksualnim i lezbijskim tiskanim medijima ili putem brošura koje se mogu distribuirati na mjestima koja lezbijke često posjećuju. Ostali prijedlozi uključivali su objave na internetu, korištenje vršnjačkih edukatora u školama, sate spolnog odgoja, radionice namijenjene lezbijskoj zajednici…