Na današnji dan u cijelom se svijetu obilježava Svjetski dan hepatitisa kako bi se podigla svijest o ovoj virusnoj bolesti s kojom živi 290 milijuna ljudi, a toga nisu ni svjesni. Stoga je i ovogodišnja tema Svjetskog dana hepatitisa ‘Pronaći milijune oboljelih koji toga još nisu svjesni’. Svjetska zdravstvena organizacija je još 2016. pozvala sve države da kroz svoje zdravstvene sustave pokrenu aktivnosti pronalaženja inficiranih virusom hepatitisa, a cilj je do 2030. tu bolest u potpunosti eliminarati.
Borba protiv hepatitisa na svjetskoj se razini simbolično obilježava 28. Srpnja, a odabran je datum rođenja nobelovca Barucha Blumberga, liječnika koji je otkrio virus hepatitisa B te za njega razvio dijagnostički test i cjepivo. Pet je glavnih oblika virusnih hepatitisa A, B, C, D i E koji su uzročnici bolesti virusnog hepatitisa – kronične zarazne upalne bolesti jetre. Hepatitis B i C najčešći su uzročnici smrti i godišnje odnesu 1,3 milijuna života! Osobe koje žive s hepatitisom više su osjetljive i na druge viruse, pa ulaze u rizičnu skupinu zaraze od COVID-a 19, a velik je problem ako ne znaju imaju li hepatitis.
Virusi hepatitisa A i E prenose se oralnim putem, zagađenom hranom i vodom i najčešći su u zemljama niskog higijenskog standarda. Zbog toga se bolesti uzrokovane hepatitisom A i E nazivaju bolestima prljavih ruku. Virusni hepatitisi B i C prenose se tjelesnim tekućinama i zaraženom krvlju te dugoročno stvaraju već zdravstvene probleme. Hepatitis D prenosi se krvlju i mogu ga dobiti samo osobe koje su već zaražene hepatitisom B.
Hepatitis A
Hepatitis A (HAV) najrašireniji je u zemljama u razvoju s vrlo lošim sanitarnim uvjetima, većina djece preboli ga prije desete godine života pa na taj način steknu imunitet. Epidemije hepatitisa A su rijetke, osobito u zemljama sa dobrim sanitarnim uvjetima jer se hepatitis A uglavnom prenosi konzumiranjem hrane i vode zagađene fekalijama ili izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom. Virus se može prenijeti i konzumiranjem sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode te konzumiranjem zamrznutog voća i povrća, ali je moguć i prijenos spolnim putem. Simptome nemaju svi zaraženi,najčešće se javlja visoka temperatura, gubitak apetita, proljev, mučnina, bolovi u trbuhu, tamna boja mokraće, svijetla stolica i žutica. Gotovo svi oboljeli se potpuno oporave, međutim, infekcija hepatitisom A ponekad može uzrokovati daljnje komplikacije.
Hepatitis B
Zaraza hepatitisom B (HBV) najčešće se prenosi kontaktom s krvlju ili tjelesnim tekućinama (slina, sjemena i vaginalna tekućina) zaražene osobe, a može se prenijeti i s majke na dijete tijekom poroda. Procjenjuje se da je oko 257 milijuna ljudi kronično zaraženo hepatitisom B, a otprilike 887.000 osoba svake godine umire od posljedica infekcije hepatitisom B. Većina oboljelih nema izražene simptome tijekom akutne faze, međutim, simptomi mogu varirati od žutice, tamne mokraće, izrazitog umora, mučnine, povraćanja do bolova u trbuhu. U manjeg broja ljudi hepatitis B može izazvati kroničnu bolest jetre koja može dovesti do razvoja ciroze i raka jetre. Više od 90 posto odraslih osoba se prirodnim putem oporavi od virusa. Za liječenje kroničnog hepatitisa B su dostupni antivirusni lijekovi koji mogu usporiti razvoj ciroze i spriječiti pojavu raka jetre. U većine ljudi liječenje ne dovodi do izlječenja infekcije hepatitisom B, nego do suzbijanja replikacije virusa te je ono obično dugotrajno. Samo 10 posto osoba koje su zaražene hepatitisom B to i zna, a svake godine zbog infekcije uzrokovane hepatitisom B umre 900 000 ljudi!
Hepatitis C
Zaraza virusom hepatitisa C (HCV) raširena je kroz različite genotipove hepatitisa C koji variraju ovisno o području. Najzastupljeniji genotip u svijetu je 1, genotip 2 je rasprostranjen u mediteranskoj regiji, genotip 3 raširen među intravenskim korisnicima droga, genotip 4 prevladava u Egiptu, a genotipovi 5 i 6 se rijetko pojavljuju. Hepatitis C se prvenstveno prenosi unosom zaražene krvi u krvotok. U rjeđim slučajevima može doći do prijenosa spolnim putem, prilikom nezaštićenih spolnih odnosa koji uključuju krvarenja, te tijekom poroda. Procjenjuje se da širom svijeta oko 71 milijun ljudi boluje od kroničnog hepatitisa C, a oko 400.000 ih umire od posljedica hepatitisa C. Oko 80 % zaraženih osoba ne razvija nikakve simptome. Oni koji su u akutnoj fazi mogu razviti visoku temperaturu, umor, smanjeni apetit, mučninu, povraćanje, bol u trbuhu, tamnu boju urina, svijetlu stolicu, bol u zglobovima te žuticu. Hepatitis C ne zahtijeva u svim slučajevima liječenje jer u oko 15-25 posto zaraženih osoba imunološki sustav sam razriješi infekciju. Kod ostalih 55–85 posto se razvija kronična infekcija i upala jetre može dovesti do oštećenja jetre (ciroza) te može dovesti do raka i zatajenja jetre. Samo 19 posto soba koje su zaražene hepatitisom C toga je svjesno!
Hepatitis D
Zaraza virusom hepatitisa D (HDV) može se dogoditi jedino kod osoba koje su već zaražene hepatitisom B. Otprilike 15 milijuna osoba diljem svijeta ima kroničnu koinfekciju hepatitisom B i D. Hepatitis D se prenosi kontaktom sa zaraženom krvlju dok je prijenos s majke na dijete rijedak. Istovremeno infekcija hepatitisom B i D može uzrokovati blagu, ali i jako tešku upalu, uključujući simptome koji se javljaju kod hepatitisa B. Oporavak kod istovremene infekcije je obično potpun pa je razvoj kroničnog hepatitisa D jako rijedak. U slučajevima superinfekcije hepatitisom D na već postojeći kronični hepatitis B, bolest može naglo napredovati te u 70-90 posto slučajeva uzrokovati ubrzano oštećivanje jetre. Trenutno ne postoji djelotvorna antivirusna terapija za hepatitis D.
Hepatitis E
Zaraza virusom hepatitisa E (HEV) postoji u 4 genotipa: genotip 1 i 2 nalaze se kod ljudi, dok su tipovi 3 i 4 karakteristični za životinje te rijetko prelaze na ljude. HEV je danas globalno najčešći uzročnik akutnih virusnih hepatitisa, posebno u zemljama u razvoju. Godišnje se hepatitisom E zarazi oko 20 milijuna osoba. Najčešći je u mlađih odraslih osoba, a prenosi se preko probavnog sustava, uglavnom konzumiranjem kontaminirane hrane i onečišćene vode zagađene fekalijama te izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom. Često se javlja prijenos konzumacijom zaraženog i nedovoljno termički obrađenog svinjskog mesa ili prerađevina, mesa jelena te sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode. Većina infekcija hepatitisom E ima blagi klinički tijek i prolazi spontano. Najčešće nema simprtoma, a kod simptomatskih bolesnika javlja se malaksalost, gubitak apetita, bol u trbuhu, vrućica, mučnina i povraćanje te se može razviti žutica uz taman urin i blijedu stolicu. Simptomi se kod većine osoba sami povlače, ali infekcija može kod pacijenata s oslabljenim imunitetom prijeći u kroničnu i dovesti do rizika od razvoja teške ciroze jetre. Ne postoji lijek za hepatitis E, međutim on obično prolazi za jedan do četiri tjedna, a hospitalizacija većinom nije potrebna.
Cjepivom i dobrim higijenskim navikama protiv hepatitisa
Za hepatitis A postoji cjepivo i preporučuje se cijepljenje kad se putuje u zemlje s povećanim rizikom od infekcije tom vrstom hepatitisa. Za hepatitis B također postoji cjepivo, ali i dobra prevencija, kao što je korištenje kondoma pri seksualnom odnosu, izbjegavanje dijeljenja četkice za zube, grickalica za nokte i žileta te dijeljenje igala kod intravenoznih ovisnika. Isto se preporuča izbjegavati neovlaštene kozmetičke salone, tattoo i piercing salone s lošom higijenskom zaštitom. Za hepatitis C ne postoji cjepivo te je važna preventiva, odgovorno seksualno i zdravstveno ponašanje kao i u slučaju prevencije i zaštite kod hepatitisa B. Isto vrijedi i za hepatitis E, dobre higijenske navike, izbjegavanje konzumiranja vode iz potencijalno nesigurnih izvora (i prokuhavanje vode za piće) te izbjegavanje konzumacije sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa (posebno svinjskog, divljači i školjkaša).