Imate li seksualne odnose? Koliko često? Stvara li vam nešto problem? Je li se vaš seksualni život promijenio otkako ste ušli u menopauzu? Da li vam je porod utjecao na kvalitetu seksualnog života i seksualnih odnosa? Sva bi ta pitanja trebala biti sastavni dio seta onih koja bi trebala postavljati ginekolozi svojim pacijenticama. Jako je malo ginekologinja i ginekologa koji temu kvalitete seksualnog života svojih pacijentica otvaraju. Rijetko kada žene dolaze liječnicima s pitanjima kako bi mogle unaprijediti svoj seksualni život. Same nisu spremne govoriti o poteškoćama s kojima se suočavaju kada uđu u menopauzu. Nisu spremne govoriti o promjenama u seksualnom životu koje se događaju nakon poroda ili neke bolesti koja je utjecala na to da im se seksualni život ili seksualna želja promijenila.
Seksualni život pacijentica malo je kada tema koja se otvara u ginekološkim ambulantama, kao da je on potpuno nepovezan sa zdravstvenim stanjem. Lanjsko istraživanje koje je na uzorku od više od 24 tisuće žena provelo englesko Sveučilište u Brightonu, riječ je bila o pacijenticama koje su sudjelovale na dijagnostici raka jajnika, pokazalo je kako je samo šest posto žena zatražilo liječničku pomoć zbog seksualne disfunkcije. Štoviše, na pitanja koja su se odnosila na njihovu seksualnu aktivnost i kvalitetu seksualnog života odgovorilo je tek 20 posto ispitanica. Među njima tek je četvrtina iskazala da su seksualno aktivne, unatoč tome što su istodobno iskazale i poteškoće koje imaju u seksualnom odnosu. Riječ je o ženama koje su ušle u menopauzu i koje su bile spremne makar u anketi progovoriti o problemima koje im zadaje najčešće suhoća rodnice i bol tijekom odnosa. Samo tri posto žena je navelo pozitivna seksualna iskustva seksualnih odnosa.
Unatoč brojnim dokazima drugih istraživanja kako održavanje seksualne aktivnosti pomaže ukupnom tjelesnom i mentalnom zdravlju, posebice ljudi koji ulaze u treću životnu dob, o unaprjeđenju seksualnog zdravlja u ordinacijama se s pacijentima vrlo rijetko govori. U Hrvatskoj situacija nije nimalo drukčija, o čemu nam govori i ginekolog doc.dr.sc.prim. Ivan Fistonić, jedan od malobrojnih liječnika koji ne izostavlja svoje pacijentice pitati o kvaliteti njihova seksualnog života svjestan da je on neodvojiv dio kvalitete ukupnog zdravlja. Unaprjeđenje seksualnog života u menopauzi, u postmenopauzi, kao i žena kojima se on urušio nakon poroda ili oboljenja i liječenja, posebice onkoloških bolesnica, doktoru Fistoniću je profesionalna preokupacija posljednja dva desetljeća o čemu je objavio brojne znanstvene radove i član je Upravnog odbora Hrvatskog društva za menopauzu čiji je predstavnik u Svjetskom društvu za menopauzu i stalni je član Savjetodavnog odbora Europskog društva za menopauzu i andropauzu.
Pitaju li vas pacijentice same za savjet kako unaprijediti svoju seksualnost, makar u vrijeme kad ulaze u menopauzu, pa možda tada prvi puta i počinju osjećati promjene u kvaliteti seksualnih odnosa ili im se počinju događati neke od seksualnih disfunkcija?
Istina je da žene najviše dolaze zbog nekih simptoma, medicinskih problema, zbog zdravlja. Ako one same ne pitaju naša je dužnost upitati ih dvije ključne stvari. Jedno je pitanje o inkontinenciji, a drugo o suhoći rodnice. I tu dolazimo do daljnjih pitanja koja se tiču kvalitete seksualnih odnosa, seksualne aktivnosti.
Seksualnost i menopauza u brojkama
30 do 50 posto žena u menopauzi navodi poteškoće u seksualnosti
75 žena navodi valove vrućine i noćna znojenja kao ključne simptome u menopauzi
Samo 6 posto žena iznad 64 godina zatraži pomoć zbog seksualne disfunkcije
22 posto žena iznad 64 je seksualno aktivno
30 posto žena je potpuno nezainteresirano za seks
23 posto navodi nezainteresiranost partnera
21 posto navodi neki fizički problem
6 posto navodi pretjeran umor
Da li dođu zbog problema inkontinencije, da li same kažu da imaju te probleme ili do toga dolazite kroz vaša pitanja?
Dolazimo do toga najčešće kroz razgovor. Tako se i otkriva kako su žene u strahu da urin ne pobjegne tijekom seksualnog kontakta, jer im to stvara nelagodu, pa nerijetko, da bi je izbjegli, izbjegavaju i seksualne odnose. Takva ponašanja pokazuju i brojna istraživanja. Tu moram naglasiti da je strah potpuno neopravdan, jer, kako istraživanja također govore, muškarce to uopće nije briga niti su toga svjesni.
Kada govorimo o inkontinenciji, govorimo o pojavi koja nastaje u menopauzi, postmenopauzi…? I o tome se jako malo govori, zar ne?
Inkontinencija se javlja i mlađim ženama, kao posljedica traume tkiva dna zdjelice nakon vaginalnog poroda kada dolazi do spuštanja mokraćnog mjehura i nepovratnog rastezanja rodnice. Ključ je u tome da mi moramo pitati jer žene neće o tome govoriti. Nećemo doznati što ih muči i kako se one s tim nose, te kako to u konačnici utječe na njihovu seksualnost i seksualno zdravlje. Žene o inkontinenciji treba pitati i prije menopauze, posebice ako je više puta rađala. I onda se postavlja pitanje, kako taj problem rješavati. Najčešće kolege žene otprave rečenicom da rade Kegelove vježbe, da same vježbaju mišiće zaustavljajući mokrenje. A kako se to radi ne objasne, a na internetu, iako pokaznih vježbi ima, ni ja nisam siguran da bi ih shvatio, pa se vraćamo na početak – problem se ne rješava. Onda slijedi uputnica za uroginekologa, koji najčešće preporuča manje invazivno kirurško liječenje ‘podmetanjem tračica pod vrat mokraćnog mjehura’. Iako je zahvat deklariran kao manje invazivan, ipak su neželjeni učinci relativno značajni i česti.
Koja je vaša terapija?
Ako je stupanj stresne inkontinencije niži, srednji ili teži, ali ne jako težak, tada je laserska metoda odličan izbor. Taj zahvat nije invazivan i laserska tehnika sve više dobiva na značenju. Osobno sam ga počeo raditi prije više od deset godina i prvi u svijetu objavio studiju u prestižnom međunarodnom znanstvenom časopisu. Taj, i ostale članke koji su uslijedili, danas citiraju svi znanstvenici koji se bave liječenjem stresne inkontinencije laserom, a i danas, nakon što sam objavio niz znanstvenih radova o toj tehnici i rezultatima, i nadalje sve bilježim, analiziram i pratim učinkovitost. Rezultati su odlični u precizno odabranih pacijentica koje imaju indikaciju za laserski zahvat. Osim inkontinencije laser je dobar izbor kod liječenja suhoće rodnice, karakterističnom simptomu nedostatka estrogena u menopauzi. Površinski sloj stanica rodnice se obnavlja, lubrikacija se poboljšava, bol se umanjuje i nestaje pa seksualnost ponovno postaje užitak. Nadam se da će jednog dana laserska tehnika postati standard u onim situacijama kada se radi nižim stadijima inkontinencije i sindroma proširene rodnice. Svi moraju znati da je seksualnost u menopauzi i postmenopauzi jednako bitna kao i u generativnoj dobi.
Čujete li i vi rečenicu svojih pacijentica da iza 50-te seksualni život nije važan?
Ima toga, ali jao, to je najnetočnija rečenica koja se može izgovoriti. Liječnici se moraju puno više potruditi i žene educirati kako je seksualnost jednako bitna za njihovo zdravlje. Isto tako odagnati predrasude kojima mnogi robuju, da je seksualni odnos penetracija. Nije i ne mora biti, ima tisuće drugih načina seksualnih interakcija koje pobuđuju zadovoljstvo.
Zašto ginekolozi svoje pacijentice rijetko pitaju o njihovom zadovoljstvu, kvaliteti seksualnog života? Ne bi li to trebala biti vaša dužnost?
To bi trebala biti naša dužnost, ali većina ginekologa koji rade u javnom zdravstvu naprosto nemaju vremena, a mnogi ni interesa, otvarati priču o seksualnosti sa svojim pacijenticama.
Kad sam sredinom devedesetih počeo među kolegama, na kongresima, simpozijima, konferencijama i svim drugim prilikama promovirati važnost seksualnosti za zdravlje naših pacijentica i njegovom unaprjeđenju, posebice primjenom neinvanzivne i učinkovite laserske tehnike, bio sam ignoriran od znanstvene zajednice. Bio sam uporan, objavljivao znanstvene radove, educirao kolege koji su pokazivali interes i sada tome već postoje rezultati. Sve je više kolega koji su nabavili laser i koji sa svojim pacijenticama govore o unaprjeđenju njihova seksualnog zdravlja.
Koliko stoji tretman laserom?
Kod nas je prosječna cijena, riječ je o tri dolaska, 5 do 6 tisuća kuna, a taj zahvat primjerice u Engleskoj stoji 1700 funti.
Jesu li samo žene u menopauzi potencijalne kandidatkinje za zahvat ili…?
Laser nije samo za inkontinenciju nego i za suhoću rodnice koja u menopauzi i u postmenopauzi postaje bitan problem. U većine žena koje su prošle tretmane kemoterapija, bez obzira koju malignu bolest su preboljeledolazi do naglog i preranog gašenja funkcije jajnika, nestaje estrogen i one ulaze u preranu menopauzu. Kod njih, a pogotovo onih koje su preboljele rak dojke koji je hormonski aktivan pa ne smiju lubricirati rodnicu najboljim načinom (estrogenske kreme), laser je najbolji izbor. Uspjeh liječenja maligne bolesti se ne mjeri samo trajanjem preživljenja, već kvalitetom života, a seksualnost je jedna od najbitnijih komponenti kvalitete života.
Raspolažete li podacima o učestalosti seksualnih odnosa žena u dobi menopauze?
Postoji niz istraživanja koja govore da učestalost pada. To pripisujemo i padu razine hormona, pa tako zadnja istraživanja provedena na uzorku žena koje koriste hormonalnu nadomjesnu terapiju iskazuju da prosječno imaju 2,5 odnosa mjesečno, a one koje ne koriste jedan odnos mjesečno.
Prijepori o hormonskoj nadomjesnoj terapiji u menopauzi
Liječnik ste koji će hormonsku nadomjesnu terapiju preporučiti svojim pacijenticama. O njoj je puno kontroverzi, koji su vaši razlozi zagovora i koliko se ona kod nas uopće koristi?
Kad nestaje estrogen nastaju problemi. Današnji novi hormonalni lijekovi, a mi u Europi, za razliku od Amerike, koristimo bioidentičan estrogen i progesteron, na puno razina donose dobrobiti, a ne utječu na rizik dobivanja raka koji je viši od rizika za opću populaciju. Sasvim suprotno, žene koje su koristile estrogen u značajno manjem broju obolijevaju od raka debelog crijeva, najčešćih vrsta melanoma, a kod onih koje su u tijeku liječenja raka pluća preživljenje je znatno duže. Štoviše, ako se hormonsko liječenje koristi u okviru između pedesete i šezdesete godine znatno se smanjuje broj srčano –žilnih incidenata, osteoporotskih prijeloma, itd. Hormonsko liječenje u menopauzi velikim dijelom rješava problem suhoće rodnice, donosi niz zdravstvenih blagodati u menopauzi i poboljšava kvalitetu seksualnog života. Važno je naglasiti da žena s hormonalnom terapijom treba početi u dobi između 50 i 60 godina. Istraživanja u SAD koja su prije 20-tak godina rađena o utjecaju nadomjesne hormonalne terapije nisu imala dobar dizajn, najveći je broj ispitanica bio stariji od 70, a hormonalnu su terapiju počele uzimati iza 60-te godine. Tako metodološki loše napravljena istraživanja nanijela su veliku štetu, prije dvadeset godina u RH je više od deset posto žena iznad 50-te uzimalo hormonalnu terapiju, a danas je riječ o tek dva posto. Zbog tih kontroverzi o ovoj se terapiji govori sa strahom, nema javnih kampanja, i jako se malo zna i o novim lijekovima, njihovoj primjeni i benefitima.