Korištenje kontracepcije u Hrvatskoj sve je veći problem budući da čak i korištenje najpopularnije metode zaštite, kondoma, pada. Tek oko pet posto žena koristi kontracepcijske pilule, oko kojih još uvijek postoje brojne predrasude, a neke druge metode kao što su kontracepcijski flasteri, implantati ili injekcije teško su dostupni ili skupi. Relativno dostupan oblik kontracepcije je intrauterini uložak, popularniji kao spirala.
Ova metoda kontracepcije poznata je mnogim ženama, iako je uglavnom koriste one koje su već rodile te ne planiraju daljnje širenje obitelji. Iako spirala je namijenjena njima, može se koristiti kao metoda kontracepcije i kod žena koje nisu rađale i ne planiraju to u razdoblju od nekoliko godina. U Hrvatskoj ju koristi oko 20 posto žena, što je više nego onih koje koriste oralnu kontracepciju, no i dalje većina parova koristi nesigurne metode zaštite kao što su računanje plodnih dana i prekinuti snošaj. Oko spirale također postoje brojna pitanja, među kojima su najčešća ono koliko boli umetanje, koliko košta i kakve su nuspojave.
Bakrena ili hormonska- koja je razlika?
Hormonalna spirala se kao oblik kontracepcije pojavila 80-ih godina prošlog stoljeća, a danas je među najkorištenijima i najučinkovitijim dostupnim metodama. Kada se govori o spirali, zapravo govorimo o ulošku u obliku slova T što odgovara obliku šupljine maternice. Svaka spirala također ima niti koje ostaju u vaginalnom dijelu vrata maternice i koriste se za provjeru ispravnosti pozicije spirale te za njeno uklanjanje. Luk spirale obložen je bakrom ili hormonom levonorgestrelom, te prema tome razlikujemo dvije vrste spirala- bakrenu ili hormonsku (tzv. Mirenu).
Spirala mijenja put kojim se spermiji kreću i dolaze do jajne stanice. Bakrena spirala djeluje tako što se otpuštanju ioni bakra, koji su toksični za spermije, a hormonalna spirala otpušta hormon koji sprječava otpuštanje oocita (nezrele jajne stanice) iz jajnika. Vjerojatno najveće prednost spirale nad ostalim mehaničkim ili hormonskim metodama kontracepcije jest njezino trajanje. Jednom kada je umetnuta spirale štite od tri do pet godina, ovisno o vrsti i proizvođaču (neke bakrene mogu biti u tijelu i do deset godina), a njezina učinkovitost je gotovo 99 posto.
Dostupnost i cijena su glavni problem
Ono što ovaj oblik kontracepcije čini nedostupnim za dosta žena su cijena i postupak umetanja. Umetanje spirale se obavlja kod ginekologa, a preduvjet za postavljanje je čisti papa test, bez ikakvih abnormalnosti ili upala, a preporuča se i kontrola otprilike mjesec dana nakon umetanja. To znači da će žena koja želi spiralu morati otići ginekologu minimalno tri puta. Trošak umetanja može prijeći tisuću kuna buduć za sama hormonalna spirala u ljekarni košta oko 800 kuna, a na to još ide trošak umetanja koji se plaća kod ginekologa i može biti između 300 i 700 kuna. U Hrvatskoj se hormonska IUD odobrava na teret HZZO-a kod žena sa sekundarnom anemijom, koja je posljedica obilnih i/ili dugotrajnih menstruacija, te u slučajevima zadebljanog endometrija. Cijena bakrene spirale nešto je manja, no sama cijena ne bi smjela biti odlučujući faktor kod odabira vrste spirale.
Generalno se preporučuje ženama koje su već rodile te žele dugotrajniju, ali reverzibilnu kontracepciju. Bakrena spirala dobar je izbor za žene koje zbog migrena, dubokih venskih tromboza ili nereguliranih hipertenzija ne mogu uzimati oralnu kontracepciju, ženama koje su oboljele od hormonski ovisnog karcinoma dojke i ženama koje doje. Upravo je razgovor o kontracepciji s ženama koje su nedavno rodile vrlo bitna stavka ovdje, budući da mnogo ginekologa taj razgovor ne obavlja jer žene i dalje vjeruju da ne mogu zatrudnjeti dok doje. Hormonska spirala preporuča se ženama koje imaju obilne i bolne menstruacije s nedostatkom željeza u krvi budući da ona može pomoći u regulaciji ciklusa. Ženama u predmenopauzi se također preporučuje hormonska spirala, ne toliko zbog zaštite od trudnoće nego zato što spriječava pojavu disfunkcijskih krvarenja.
Rijetke komplikacije, visoka učinkovitost
Ono što mnoge žene brine je sam postupak umetanja koji slovi kao bolan i neugodan. Kao i većina ginekoloških pregleda, razina boli ovisit će o opuštenosti same pacijentice. Umetanje se obavlja u zadnjim danima menstrualnog ciklusa, traje tek nekoliko minuta i može biti neugodno zbog dubine samog umetanja, no razina boli ne bi trebala neizdrživa što nam govori i činjenica da pri postupku ne koristi anestezija. Iza postavljanja, smještaj spirale se provjerava ultrazvukom, koji se preporučuje i nakon prve sljedeće mjesečnice. Žena se nakon umetanja može vratiti uobičajenim dnevnim aktivnostima, no preporuča se izbjegavanje teškog fizičkog rada. Komplikacije su rijetke, ali moguće i zahtijevaju žurno zbrinjavanje, koje se onda najčešće obavlja u bolnici. Kod hormonskih spirala također mogu biti prisutne glavobolje, lupanje srca, akne i slične nuspojave. Ako one ne prođu unutar nekoliko mjeseci od postavljanja, potrebno se konzultirati s ginekologom i eventualno odstraniti spiralu.
Komplikacije također mogu nastati ukoliko je spirala u tijelu predugo. Zamjena se preporučuje otprilike svakih pet godina, iako može biti postavljena u tijelu i duže. Ginekolozi se često susreću sa ženama koje spiralu imaju preko 15 godina, a neke čak od posljednjeg poroda koji je možda bio i prije 30 godina. U takvim slučajevima ona se mora odstraniti kirurškim putem- kiretažom ili histeroskopijom.
Korištenje spirale kao metode hitne kontracepcije nije široko rasprostranjeno na našem području, te se preferiraju pilule za dan poslije, no tehnički je moguće koristiti spiralu i u ove svrhe. Pri tome je vrijeme umetanja ključno te se preporuča najkasnije pet dana od rizičnog spolnog odnosa. Bitno je zapamtiti da spirala, kao ni drugi oblici oralne, odnosno hormonalne kontracepcije, ne štite od spolnih infekcija i bolesti zbog čega je jako bitno koristiti kondome ukoliko žena nije u monogamnom odnosu.