Premda još nema pandemije koronavirusa, a vjeruje se da je neće niti biti, WHO je proglasio “infodemiju”, koja je internet zakrčila lažnim informacijama o širenju virusa, njegovim posljedicama, broju preminulih, načinu zaštite… Mrežu su preplavile informacije od toga da je u Kini od virusa umrlo nekoliko tisuća ljudi do toga da koronavirus uspješno liječi češnjak.
Ljudima je teško pronaći prave informacije i upute u toj masi dezinformacija i poluinformacija, upozorili su iz WHO-a. Posljedica jest da se panika proširila i tamo gdje joj nema mjesta, pa su ispražnjene police u trgovinama prehrambenim proizvodima, razgrabljene su maske za koje stručnjaci tvrde da nisu osobita zaštita od koronavirusa, a posvuda je nestašica dezinfekcijskih sredstava. Čim u nekoj bolnici ograniče posjete odmah se društvenim mrežama širi vijest kako je i k njima stigo koronavirus, premda obično bude riječ o običnim preventivnim mjerama. Uostalom, liječnici upozoravaju da smo i prije koronavirusa u pravoj epidemiji gripe koja i ove zime hara posvuda.
Zahvaljujući internetu, koronavirus trenutno je neprijatelj broj jedan i, koliko s jedne strane izaziva razuman oprez, toliko s druge strane potiče nepotrebnu paniku. A sam virus je na listi opasnih virusa relativno bezazlen, otprilike kao i virus gripe koja svake godine u krevet smjesti desetke tisuća ljudi te, nažalost, izazove i smrtne slučajeve, ali tamo gdje se imunološki sustav organizma nije mogao izboriti. Slično je, kažu stručnjaci, i sa koronavirusom. Za razliku od tog virusa koji trenutno plaši svakoga, imamo i onih znatno opasnijih i smrtonosnijih. Ali trenutno nisu “infodemični”.
DESET NAJSMRTONOSNIJIH VIRUSA
MARBURG
Najjači je ubojica od kojega umre više od 90 posto zaraženih, a prenose ga majmuni te najvjerojatnije šišmiši. Otkriven je 1967. kad je s inficiranim majmunima iz Ugande stigao do njemačkih gradova Marburga i Frankfurta, ali i do Beograda gdje je dr. Živko Stevanović radio obdukciju na uginulim zelenim majmunima i tako se zarazio. On je jedan od rijetkih preživjelih. Marburg se širi izravnim dodirom s povrijeđenom kožom, tjelesnim tekućinama ili zaraženim površinama. Inkubacija marburga je od dva do 22 dana. Prvi simptomi su visoka temperatura, glavobolja, umor, bolovi u mišićima, teški proljev, mučnina i povraćanje, potom se javlja teški osip, a bolest se nastavlja vanjskim i unutarnjim krvarenjem. Smrt obično nastupa devetog dana.
EBOLA
Virus ebole je prvi put identificiran 1976. u Kongu i Sudanu i također potječe od primata. Njen najteži oblik, koji se pojavio u Zairu, imao je stopu smrtnosti veću od 90 posto, dok je kod nekih blažih oblika smrtnost znatno niža. Ebola se prenosi izravnim kontaktom s tjelesnim tekućinama, inkubacija je od dva do 21 dan, a simptomi su slični kao i kod marburga: povišena temperatura, umor, bol u mišićima, mučnina, povraćanje, proljev, teški osip, bolovi u prsima te nastavljaju s unutarnjim i vanjskim krvarenjem. Preživjeli od ebole do kraja života osjećaju posljedice bolesti, kao što su upala jetre, gubitak sluha, slab vid…
BJESNOĆA
Dok je nekad bjesnoća bila sto posto smrtonosna, danas je sto posto izlječiva zahvaljujući cjepivu. Važno je reagirati najkasnije deset dana nakon ugriza zaražene životinje. Početni simptomi bjesnoće su groznica i glavobolja, no virus brzo stiže do mozga te izaziva upalu kičme i mozga, paralizu, paranoju, halucinacije… Pacijenti umiru dva do deset dana nakon pojave simptoma. Žalosno je da i danas od bjesnoće godišnje umre dvadesetak tisuća ljudi jer nisu na vrijeme dobili pomoć ili im cjepivo nije bilo dostupno.
HIV
U modernom svijetu HIV je najveći ubojica, od kojega svake godine umre oko 36 milijuna ljudi. Virus je otkriven ranih osamdesetih godina i otad je svijet izložen stalnoj pandemiji HIV-a, no za razliku od prvih godina danas zaraženi HIV-om mogu, uz antivirusne lijekove, dugo poživjeti i ne oboljeti od AIDS-a. HIV napada imunološki sustav pa se tijelo ne može braniti od zaraze drugim bolestima, a u posljednjoj fazi bolesti, ukoliko nije liječena, pacijent može umrijeti i od obične prehlade.
GRIPA
Svake godine u tipičnoj sezoni gripe od nje oboli nekoliko milijuna ljudi, no kad se pojave novi sojevi virusa dolazi do pandemija za kojih raste i stopa smrtnosti. Najsmrtonosnija pandemija počela je 1918. tzv. Španjolskom gripom koja je zarazila oko 40 posto svjetske populacije i ubila 50 milijuna ljudi. Virus gripe širi se kapljičnim putem, a inkubacija traje svega dva dana, kad počinje povišena temperatura, curenje nosa, bolovi u grlu, glavobolja, kašalj, umor i tako dalje. U težim slučajevima razvija se virusna upala pluća. Gripa je smrtonosna za osobe oslabljenog imuniteta. Na početku ovog stoljeća svijet je uspaničarila ptičja gripa, izazvana virusom H5N1, čija je smrtnost visokih 70 posto. Međutim, mogućnost zaraze sa H5N1 je mala jer se prenosi samo izravnim kontaktom sa zaraženom pticom. Simptomi počinju groznicom, kašljem, suhim grlom, konjunktivitisom i, u nekim slučajevima, problemima s disanjem i upalom pluća.
VELIKE BOGINJE
Od 1980. godine svijet je slobodan od velikih boginja, objavila je Svjetska zdravstvena organizacija, no prije toga su stoljećima ubijale milijune ljudi. Stopa smrtnosti je 30 posto, a oni koji prežive bolest najčešće ostaju slijepi i nose duboke ožiljke na koži. Početni simptomi su visoka temperatura, glavobolja, grčevi i povraćanje, a slijedi osip koji se pretvara u čireve po tijelu. Premda su boginje službeno iskorjenjene, virus se čuva, kao i rezerve lijekova i cjepiva.
HANTAVIRUS
Šire ga zaraženi glodavci i, na sreću, ne prenosi se s čovjeka na čovjeka. Prvi je put zabilježen 1950. u Južnoj Koreji, a privukao je pažnju javnosti 1993. kad je mladi par u SAD-u umro nakon izloženosti virusu. Stopa smrtnosti je 36 do 38 posto, a vrijeme inkubacije od jednog do osam tjedana. Prvi simptomi su umor, groznica, glavobolja, mučnina, proljev i povraćanje. Ako je riječ o varijanti HFRS (bubrežni sindrom) slijedi pad krvnog tlaka, unutarnje krvarenje i zatajenje bubrega, dok se kod varijante HPS (plućni sindrom) bolest nastavlja kašljem i otežanim disanjem jer se u plućima skuplja tekućina.
DENGA VIRUS
Prenose ga komarci, a živi u tropskim i subtropskim područjima. Smrtnost oboljelih od denga groznice je relativno niska – oko 2,5 posto, no može izazvati i bolest sličnu eboli, pa je u tom slučaju smrtnost od denga hemoragijske groznice, poznate i kao “kostolomna groznica”, oko 20 posto. Naravno, ako nije liječena. Denga virusom se godišnje zarazi od 50 do sto milijuna ljudi.
Inkubacija je od tri do 14 dana, a prvi simptomi su teška glavobolja, bolovi u mišićima i kostima, osip te krvarenje iz desni. U kasnijoj fazi može doći do jakog krvarenja i zatajenja organa.
ROTAVIRUS
Ovaj virus najčešće pogađa djecu do pete godine života i najčešće je odgovoran za teže oblike proljeva. Izuzetno je zarazan, a prenosi se prljavim rukama, nakon dodira sa zaraženim predmetima, kao i kapljično -zrakom. Inkubacija je od 12 sati do četiri dana, a bolest traje od nekoliko dana do dva tjedna. Virus je izrazito smrtonosan u zemljama niskog standarda gdje se ne pazi dovoljno na higijenu i djeca se ne liječe na vrijeme, no u zemljama srednjeg i višeg standarda liječenje je uspješno i ponajprije usmjereno na sprečavanje dehidracije.
LASA VIRUS
Virus izaziva lasa groznicu, a pogađa i ljude i primate. Karakterističan je za zapadnu Afriku gdje svake godine zarazi nekoliko stotina tisuća ljudi. Potječe od štakora koji ga šire svojim fekalijama. Inkubacija traje od 6 do 21 dan, a simptomi počinju povišenom temperaturom, općom slabošću, nastavljaju se glavoboljom, bolovima u mišićima, bolovima u prsnom košu… U težim slučajevima dolazi do krvarenja iz tjelesnih otvora, a smrt kod takvih pacijenata dolazi obično nakon 14 dana od pojave teških simptoma.