Jedan od homofobnih mitova koji se rado ističu kad je riječ o posvajanju djece od strane istospolnih parova, i uopće o roditeljstvu istospolnih parova je da oni nisu jednako sposobni biti dobrim roditeljima, pa je i veći rizik da djeca kroz odrastanje u istospolnim obiteljima neće moći postići zadovoljavajuće intelektualne, socijalne ili emotivne vještine i zrelosti. Ili mit da su djeca istospolnih parova unaprijed osuđena da budu žrtve vršnjačkog nasilja, pa time i da imaju problem razviti kvalitetne socijalne odnose, a što su među ostalim bili neformalni argumenti centara za socijalnu skrb koji su redom istospolnim parovima odbili ulazak u postupak evaluacije za upis u registar posvojitelja, a o čemu smo nedavno pisali.
Ove mitove i predrasude demantiraju sva istraživanja koja su do sada rađena s djecom istospolnih roditelja, a jedna od recentnijih studija koju su proveli australski znanstvenici Jan Kabátek sa Sveučilišta u Melbourneu i Francisco Perales sa Sveučilišta u Queenslandu donosi još jedno važno otkriće – djeca istospolnih roditelja postižu bolje ocjene na standardiziranim testovima od djece s roditeljima različitog spola.
Australski znanstvenici su otkrili i da djeca s istospolnim roditeljima imaju malo veću vjerojatnost završiti srednju školu i puno veću vjerojatnost upisati se na fakultet od djece s roditeljima različitog spola. Rezultati njihova istraživaja osporavaju uobičajene argumente protiv istospolnog roditeljstva i pružaju potporu drugim znanstvenim perspektivama koje ističu benefite odgoja od strane istospolnih parova.
Istospolno roditeljstvo i dalje je kontroverzno
Tijekom posljednjih 50 godina dogodile su se dramatične promjene u društvenim stavovima i zakonodavstvu prema istospolnim vezama. U tom su relativno kratkom vremenskom okviru mnoge zemlje prešle od kriminalizacije istospolnih odnosa do omogućavanja istospolnim parovima da budu formalno priznati, vjenčaju se i usvoje djecu. Unatoč tom razvoju događaja, istospolno roditeljstvo ostaje vrlo kontroverzno i politizirano pitanje i mnogi ljudi širom svijeta još uvijek vjeruju da istospolni parovi nisu sposobni biti jednako dobri roditelji kao i heteroseksualni parovi.
Ta se uvjerenja često opravdavaju argumentima tradicije. Primjerice, neki tvrde da su djeci potrebni i muški i ženski roditeljski uzori, da nebiološki roditelji ulažu manje truda u odgoju svoje djece ili da su djeca s istospolnim roditeljima izložena sramoti i maltretiranju. Ali ti su argumenti rijetko potkrijepljeni čvrstim empirijskim dokazima.
Prethodna istraživanja bila su problematična
Jedno od izrazito problematičnih istraživanja je ono iz 2012. godine sociologa sa Sveučilišta u Teksasu Marka Regnerusa koji je objavio studiju koja je tvrdila da ljudi koje su odgajali istospolni roditelji imaju lošije zdravstveno i socioekonomsko stanje kao odrasli od ljudi koje su odgajali heteroseksualni roditelji. Budući da su se ti zaključci kosili s većinom prethodnih istraživanja, drugi su istraživači pokušali ponoviti rezultate Regnerusa koristeći iste podatke. Njihove ponovne analize pokazale su da je studija Regnerus bila izložena nizu analitičkih problema. Ispravljajući ove probleme, zapravo su postojale minimalne razlike između djece koju su odgajali istospolni roditelji i roditelji suprotnog spola.
Ova studija nanjela je štetu jer su njegova lažna otkrića popratili značajni međunarodni mediji te su postala izvor resursa za aktivističke grupe koje lobiraju protiv istospolnih brakova. A rezultati ove studije predstavljeni su i na američkim sudovima u pokušaju da se spriječi uvođenje zakona o istospolnim brakovima unatoč tome što je Regnerusova studija predstavlja izuzetak u široj literaturi o istospolnom roditeljstvu. Većina studija na tu temu otkrila je da istospolni roditelji svojoj djeci pružaju jednako zdravo i nježno kućno okruženje kao i heteroseksualni roditelji.
Ali čak su i ove studije rutinski dovedene u pitanje. Najčešća kritika je da se njihove analize oslanjaju na uzorke “pogodnosti”. Riječ je o malim i selektivnim uzorcima obitelji istospolnih roditelja kojima se može pristupiti na LGBT događajima ili regrutirati putem kampanja. Kritičari tako s pravom tvrde da se takve obitelji mogu razlikovati od šire populacije istospolnih obitelji, što može narušiti pouzdanost studija i njihovih zaključaka.
Istraživanje provedeno u Nizozemskoj
Novo istraživanje Kabátek i Perales proveli su u Nizozemskoj jer je to jedna od rijetkih zemalja na svijetu koja istraživačima omogućuje povezivanje anonimnih administrativnih podataka o djeci i njihovim obiteljima iz više registara stanovništva.
Zahvaljujući tim podacima uspjeli su prevladati ograničenja postojećih istraživanja, kako u pogledu veličine uzorka, tako i točnosti podataka. Koristili su zapise o 13 uzastopnih skupina osnovnoškolaca, uspoređivali akademske ishode sve djece koju su odgajali heteroseksualni parovi (više od 1,4 milijuna djece) s onom sve djece koju su odgajali istospolni parovi (3.006 djece).
Statistički su obradili već postojeće karakteristike koje se mogu razlikovati među obiteljima s istospolnim i heteroseksualnim roditeljima, a to uključuje više prosječno obrazovanje i niže prosječne prihode istospolnih roditelja.
Otkrili su da su djeca u obiteljima s istospolnim roditeljima dobila više rezultate na nacionalnim standardiziranim testovima. Njihova prednost iznosila je 13 posto standardne devijacije, što je usporedivo s prednošću djece čiji su roditelji zaposleni za razliku od onih čiji nisu. Prednost se očituje u svim testnim modulima, uključujući jezik, matematiku i opću sposobnost učenja.
Otkrili su i da djeca s istospolnim roditeljima imaju malo veću vjerojatnost, za 1,5 posto, da završe srednju školu. Također su otkrili da je vjerojatnost da se djeca istospolnih roditelja upišu na sveučilište 11,2 posto veća od vjerojatnosti djece s roditeljima različitog spola.
Podaci nisu omogućili da preciziraju specifične razloge zašto djeca istospolnih roditelja imaju tendenciju da nadmaše svoje vršnjake. Međutim, literatura nudi neke vjerojatne teorijske mehanizme. Primjerice, to može biti zato što se istospolni parovi suočavaju sa značajnijim preprekama u roditeljstvu, uključujući socijalni nadzor, veće troškove začeća djeteta i zakonodavne prepreke, a prevladavanje tih prepreka može ojačati njihovu predanost roditeljskim ulogama. U kombinaciji s činjenicom da se istospolni parovi suočavaju s minimalnim vjerojatnostima da postanu roditelji slučajnom trudnoćom, to može rezultirati pozitivnijim roditeljskim praksama.
Bitno je okruženje visoke razine zakonodavne i javne podrške djeci
Nizozemska ima visoku razinu odobravanja istospolnih odnosa u javnosti. Također pruža robusne zakonske strukture podrške istospolnim parovima, kao što su pravo na usvajanje djece, jednak pristup IVF tretmanima i službeno priznavanje oba roditelja. Iz tih razloga, nizozemski institucionalni kontekst može predstavljati najbolji slučaj u vezi s postignućima djece s istospolnim roditeljima.
Istospolni roditelji u drugim zemljama mogu biti izloženi preprekama koje ostaju izvan njihove kontrole i koje mogu negativno utjecati na njihovu djecu. To uključuje nedostatak pristupa socijalnoj instituciji braka, iskustva stigme i diskriminacije. Kroz analize u Nizozemskoj istraživači su uspjeli doći do rezultata koji će vjerojatnije odražavati utjecaj istospolnog roditeljstva, a rjeđe vanjske utjecaje koji proizlaze iz inkluzivnog institucionalnog okruženja. Stoga ta otkrića prikazuju izvediv scenarij onoga što bi se moglo dogoditi u zemljama s restriktivnijim institucijama, ako usporede slične napore prema uključivanju seksualnih manjina.
Sve u svemu, poruka koja proizlazi iz ovog istraživanja je jasna: odgoj istospolnih roditelja nema štetan učinak na dječje odrastanje i budući uspjeh. U socijalnom i političkom okruženju koje pruža visoku razinu zakonodavne i javne podrške, djeca u obiteljima s istospolnim roditeljstvom odrastaju jednako dobro kao i njihovi vršnjaci.