Udruga Dugine obitelji jučer je predstavila rezultate istraživanja o mentalnom zdravlju lezbijki, gejeva i biseksualnih osoba na dosad najvećem uzorku LGBTIQ+ osoba u Hrvatskoj. Najnovije istraživanje je uključilo više od 1600 osoba iz cijele države, od čega je više od 40 posto studenata. Riječ je bila o online anketi koja se pretežno putem društvenih mreža širila među članovima zajednice. Rezultati su pokazali da četvrtina osoba skriva identitet u strahu od diskriminacije, a 13.5 posto svoj seksualni identitet nije otkrilo nikome. Gotovo polovina ispitanika i ispitanica ostaje u ormaru i zbog obitelji i pred obitelji, a oni koji izlaze značajno više to čini majkama nego očevima,
Depresija i pokušaji suicida
Oko 80 posto LBG osoba doživjelo je verbalnu agresiju, a 25 posto govori i o iskustvima fizičkog nasilja. Istraživanju se odazvalo i 128 trans i rodno varijantnih osoba, od kojih je 50 posto doživjelo fizičko nasilje, a 90 posto verbalno. Kao što je već navedeno, brojke su posebno visoke za TIRV osobe i višestruka diskriminacija koju trpe stvara ih najranjivijim dijelom zajednice.
Općenito zadovoljstvo životom niže je nego u ostatku populacije, ali najviše je kod lezbijki. Biseksualne žene najčešće pate od depresije i pokušavaju suicid, a gej muškarci pate od anksioznosti češće od ostalih članova zajednice. Neki od oblika autohomofobije, osjećaja nezadovoljstva svojom orijentacijom ili želje da je promijeni da može, doživljava 30 posto ispitanika i ispitanica. Najčešća je kod biseksualnih muškaraca koji doživljavaju i sram zbog svoje orijentacije.
Trajno stanje stresa zbog straha od fizičkog nasilja
Istraživanje je, među ostalim, pokazalo da je upotreba alkohola i droga za 15 posto učestalija kod LGBTIQ+ osoba nego u općoj populaciji. Iako sami podaci o općoj populaciji vjerojatno nisu potpuno ispravni, a velik je udio sudionika ovog istraživanja mlado, znamo da su ovisnosti veliki problem zajednice danas i da manjinski stres utječe na zlouporabu alkohola.
Na manjinski stres više uzrokuje očekivanje da će se dogoditi nasilja, nego doživljena stigma. Kronična prijetnja od nasilja na javnom mjestu, diskriminacije na poslu i odbacivanja od strane članova obitelji puno više pridonosi manjinskom stresu nego jednokratni ili višekratni slučajevi izravnog nasilja i diskriminacije osoba. Također, viši se manjinski stres pojavljuje kod mladih osoba s nižim socioekonomskim statusom, posebice onih koji žive izvan većih urbanih sredina ili s roditeljima ili cimerima.