Kontracepcija je gotovo isključivo ženska odgovornost jer muškarci nisu uključeni niti u razgovor niti u praksu, pa žene sebe percipiraju odgovornima i za partnera i za sprječavanje trudnoće. Pokazalo je, među ostalim, kvalitativno istraživanje provedeno u ožujku i travnju ove godine metodom dubinskih intervjua u dvije fokus grupe, u kojima je sudjelovalo deset žena u dobi od 24 do 45 godina. Istraživanje je organizirala Udruga za zaštitu i promicanje ljudskih prava Sofija u okviru svog projekta Zaštita&Chill 2.0, a uz podršku Zaklade Solidarna kroz Fond za žene u okviru Programskih potpora za organizacije civilnog društva. Fokus grupama moderirala je i rezultate istraživanja analizirala sociologinja Renata Ivanović.
Ispitanice su iznosile svoja iskustva i prakse korištenja kontracepcije te nuspojave s kojima se nose. Navodile su što su im ili tko izvori informacija te na koji se način o kontracepciji educiraju. Iznijele su osobna iskustva odnosa liječnika i kvalitete usluga zdravstvenog sustava prema njima kao korisnicama kontracepcije.
Odgovori ispitanica definirali su probleme o kojima udruge civilnog društva, osobito one koje se bave ljudskim pravima i zaštitom pacijenata, vrište već godinama. Odgovornost za kontracepciju jest prebačena na žene, ali ne samo za njezinu provedbu nego i za edukaciju. A educiraju se kako stignu, jer sustavne seksualne edukacije kroz obrazovni sustav nema, pa generacije ulaze u seksualne odnose s nedostatkom znanja. Pokupe ga, doduše, na internetu, po forumima i u komunikaciji s drugim ženama, no uz rizik da će povjerovati dezinformacijama, mitovima i pseudoznanosti. Radije bi o toj problematici razgovarale s liječnicima, ali zdravstveni sustav doživljavaju kao hladan, nepovezan i hijerarhijski, s nedostatkom empatije. Priziv savjesti, šutnja liječnika i nevoljkost da objasne terapije pokazuju patrijarhalni i paternalistički pristup – sustav ne vidi ženu kao punopravnu sudionicu u donošenju odluka o vlastitom tijelu.
Krive dijagnoze i ignoriranje simptoma
Čak 7 od 10 ispitanica istaknulo je ozbiljno nepovjerenje prema liječnicima i ljekarnicima, navodeći da su doživjele omalovažavanja, da su liječnici ignorirali simptome i postavljali krive dijagnoze, da su doživjele stigmatizaciju i nedostatak empatije.
„Nema povratne informacije – lijevi jajnik se suši, imam 40 godina, a nitko mi ne kaže da možda ulazim u menopauzu.”
“Rekli su da imam bolove jer sam ostala trudna, iako sam govorila da je to nemoguće jer nisam imala seksualne odnose. Poslali me kući dok mi nije puklo slijepo crijevo. Skoro sam umrla od sepse.”
Bolji pristup doživljavaju u privatnim ginekološkim ordinacijama kamo ide svaka koja si to na bilo koji način može priuštiti. “Nemam novca za plaćati sve liječnike, ali za privatnog ginekologa uvijek moram imati!“, sažela je problem jedna od ispitanica. Potvrdila je time da se zdravstvena skrb ženskog reproduktivnog zdravlja već desetljećima elitizira (privatna ginekološka ordinacija je pri izbor i kod praćenja trudnoće, pa sve do postmenopauze).
Osim izdataka za ginekologa tu su i troškovi same kontracepcije jer besplatnih opcija u Hrvatskoj nema. Mnoge moderne vrste i metode kod nas nisu niti registrirane pa ih one koje si to mogu priuštiti nabavljaju u inozemstvu, najčešće u Sloveniji.
Na sve to, ženama se ne dopušta kontrola nad vlastitim tijelom, nego je ona u rukama zdravstvene i obrazovne politike, kao i stavova liječnika, za što je najeklatantniji primjer takozvani priziv savjesti. Ideologija i politika prevladavaju nad znanošću i autonomijom.
“Sve odluke o mom tijelu donose drugi, ja samo gutam posljedice!”
“Nitko te ne upozori kako i kada uzimati pilulu”
Većina ispitanica ima iskustvo korištenja hormonalne oralne kontracepcije, te u jednakoj mjeri i korištenje kondoma. Sve su koristile i koriste računanje plodnih dana i prekinuti snošaj. Niti jedna ispitanica nije koristila spirale, implantate ili injekcije, iako su neke pokazale interes za potonje, ali su im nedostupni u Hrvatskoj.
Većina ispitanica (7 od 10) prijavila je negativne nuspojave hormonalne kontracepcije, od kojih su najčešće bile depresivna stanja i promjene raspoloženja te smanjen libido. Dvije su ispitanice povezale korištenje pilula sa suicidalnim mislima. Tri ispitanice doživjele su trudnoću unatoč korištenju pilula, što je dodatno narušilo njihovo povjerenje u ovu metodu i zdravstveni sustav.
„Bila sam u depresiji, ali sam za nju krivila posao… Da bi tek nedavno osvijestila… da sam bila depresivna. Da nisam imala libido zato što sam na pilulama… Moj ginekolog mi na to nikada nije ni ukazao.“
„Upala sam u depresivnu epizodu i zbog toga sam ušla u psihijatrijsko liječenje… imam obiteljsku povijest krvnih ugrušaka i psihijatrijskih bolesti, ali liječnici su i dalje inzistirali da pijem.“
“Imala sam osjećaj odbojnosti prema partneru, nije me smio dotaknuti, niti mi se približiti.”
Uz sve to, osjećale su i fiziološke nuspojave. Jedna je bila non-stop napuhnuta, druga je dobila celulit, treća je bila suicidalna, neke su zatrudnjele unatoč uzimanju pilula…
„Nitko te ne savjetuje i posebno upozori da pilulu treba uzimati svaki dan u točno određeno vrijeme”, izjavila je jedna, a druga se i danas pita kako je ostala trudna unatoč piluli te napominje da žene nemaju nikakvu podršku zdravstvenog sustava.
Pilule se propisuju djevojčicama bez praćenja nuspojava
Od deset ispitanica pet njih je hormonalnu kontracepciju dobilo kao terapiju ili lijek za reguliranje menstrualnih ciklusa i protiv bolnih menstruacija, a ne zbog njezine primarne svrhe, zaštite od neželjene trudnoće. Štoviše, čak 5 ispitanica dobilo je oralnu kontracepciju kao terapiju za neredovite menstruacije, akne, bolne cikluse ili sumnje na ginekološke dijagnoze od liječnika primarne medicine (obiteljskog liječnika ili ginekologa) propisano u dobi između 12 i 16 godina, kad još nisu ni imale spolne odnose. S pilulama su stigle i nuspojave, najčešće depresivna stanja i promjene raspoloženja. Ispitanice govore kako ih liječnici na nuspojave nisu prethodno upozorili, a kad su ih prijavili bez dodatnih pretraga promijenili bi im vrstu pilula.
„Rekli su da imam policistične jajnike i sa 14 su me godina stavili na kontracepcijske pilule. Ne mogu vjerovati da sam deset godina pila hormonalne pilule zbog policističnih jajnika da bih sada saznala da ih nemam! Niti jedan ginekolog nije htio napraviti vaginalni ultrazvuk. Čak je jedna privatna poliklinika odbila napraviti ultrazvuk, a kao razlog su naveli da nema potrebe jer nemam seksualne odnose!”
SEX ED u škole umjesto mitova i predrasuda s interneta
Tri su ispitanice posebno podcrtale važnost uvođenja seksualne edukacije u obrazovni sustav, kako bi mladi tijekom odrastanja znali što se događa njihovom tijelu u pubertetu, kako bi se naučili odgovornom ponašanju i brinuli o svom zdravlju te kako bi u školi dobili utemeljene informacije i o kontracepciji, a ne da ih se prepusti pseudo znanosti, mitovima i predrasudama koje se šire internetom i društvenim mrežama.
„Mislim da se s djecom treba o tome pričati u okviru zdravstvenog odgoja u školama. To mora biti norma kurikuluma u osnovnim školama. Djeca se ranije razvijaju, djeca uče iz pornografije. To je užasno.“
„Zadnji sistematski koji je u sedmom, osmom razredu morao bi uključivati makar savjetovanje s ginekologom. Po meni bi teme o kontracepciji trebale biti pravilo, a ne iznimka.“
Isto tako, rješenje za poboljšanje vide i u uvođenju besplatne kontracepcije te da se u Hrvatskoj registriraju sve vrste, posebice ona reverzibilna, kao što su implantati i injekcije te prsteni i spirale. Velika bi promjena informiranju i dostupnosti kontracepciji bila kad bi državne zdravstvene ustanove pokrenule platforme s provjerenim informacijama i savjetima stručnjaka o kontracepciji te propagirale i aktivno uključivanje partnera i muškaraca u teme o kontracepciji.
„Pitanje kontracepcije u sustavu moralo bi biti obvezno pitanje na početku svakog pregleda. ‘Dobar dan. Koristite li kontracepciju? Ne. Ok. Želite li razgovarati o metodama koje su vam dostupne.“
„S obzirom da ima puno slučajeva pucanja kondoma, neugodnih iskustava da peku ili stežu i po tom pitanju treba mijenjati stvari. Naše je tržište preplavljeno lošom kvalitetom kondoma, oni kvalitetniji su skupi, posebice mladima. Zato bi i kondome isto trebalo osloboditi PDV-a, učiniti kvalitetnije dostupnijima i ujedno sigurnijima u zaštiti od trudnoće.“
Manjak obrazovanja i poštovanja
“Postoji sustavan manjak formalnog obrazovanja o kontracepciji, što žene tjera na samoedukaciju i oslanjanje na neslužbene izvore, što može voditi u zablude i štetne odluke. Zdravstveni sustav se doživljava kao nepristupačan, nepouzdan i neempatičan, s čestim nedostatkom stručnog vodstva, komunikacije i poštovanja prema pacijenticama. Hormonska kontracepcija je dominantna, ali izaziva širok spektar nuspojava. Manjak prilagodbe terapije i sustavno prepisivanje pilula bez dovoljno dijagnostike su ozbiljni problemi. Alternativne metode kontracepcije su slabo dostupne ili slabo poznate, što ograničava mogućnosti žena da izaberu metodu koja najbolje odgovara njihovim potrebama i zdravlju.
Pristup kontracepciji nije univerzalan – geografske, financijske i kulturne barijere i dalje postoje i duboko utječu na žene. Većina sudionica želi cjelovit pristup zdravlju, koji uključuje multidisciplinarni tim stručnjaka, kontinuiranu skrb, dostupne i besplatne kontraceptive, edukaciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju u školama”, naglasile su zaključke istraživanja Sanja Siročić i Ljerka Oppenheim iz Udruge Sofija.
Analizu i zaključke kvalitativnog istraživanja o korištenju i dostupnosti kontracepcije možete preuzeti OVDJE– na online stranici Udruge za zaštitu i promicanje ljudskih prava Sofija.