Sasvim bi zdravorazumski, da ne kažemo normalno bilo, da nekakav poseban datum ili dan kojim će se obilježavati ženski orgazam na način dizanja svjesnosti o njegovoj važnosti za ukupnu realizaciju žene kao ljudskog bića te njezinog općeg zdravlja – uopće ne postoji. Ali, kako je ljudski rod još kroz povijest pa sve do današnjih dana u svojim sociokulturnim, vjerskim, pa u konačnici patrijarhalno tradicionalističkim konstruktima uporno proizvodio negaciju ženskog seksualnog zadovoljstva, danas dolazimo do toga da se 8. kolovoza počinje obilježavati Svjetskim danom ženskog orgazma. Kao povod, kao još jedan od alata kojim se pokušava s jedne notorne biološke činjenice da su žene i seksualna bića skinuti skorena stigma da to nisu.
U pozadini stoji puno više od toga. Pitanje ženskog orgazma je pitanje javnog zdravlja i reproduktivnog zdravlja, a na društvenoj i kulturološkoj razini pitanje ljudske seksualnosti koja su na svjetskoj razini u brojnim društvima i državama zatomljena, pa i zabranjena. Žene se stoljećima sprečava izražavanju vlastitih bioloških potencijala što dovodi do teških društvenih, psiholoških i zdravstvenih posljedica.
Prije osam godina na tragu te misli bio je gradski vijećnik Arimateo Dantas brazilskog grada Espertine, koji je pokrenuo kampanju slavljenja ženskog orgazma te 8. kolovoza prigodno proglasio Danom ženskog orgazma, kako bi on bio dobrim povodom podizanja svijesti o ženskoj seksualnosti i konferencija na kojima bi stručnjaci imali priliku iznijeti podatke istraživanja i upozoriti na potrebu mijenjanja odnosa društva prema ženi i njezinoj seksualnosti. Ali i poticati same žene da bez strahova otkrivaju vlastito tijelo i ugodu u seksu. Da je mogao, uspostavio bi zakon po kojem bi svaki partner bio dužan svoju partnericu u ljubavnom odnosu dovesti do orgazma. Dan ženskog orgazma ubrzo su prigrlile mnoge organizacije izvan Brazila, ušao je svjetski kalendar važnih datuma, otvoren je prostor da se javno progovara, raspravlja i istražuje važnost ženskog užitka u seksu nasuprot brojnim tabuima i društvenim stegama. Važna prigoda da se iznose činjenice i rezultati istraživanja o seksualnosti koja su najčešće zabranjena, poput preuranjene ejakulacije, frigidnosti, užitka u seksu u adolescenciji ili u starosti. Važna prigoda da se govori o seksualnim problemima žena, o poremećajima ili disfunkcijama koje one doživljavaju, o nemogućnosti doživljavanja orgazma i u konačnici realizacije seksualnog bića žena i unaprjeđenja njihova seksualnog i reproduktivnog zdravlja. To je puno više od poruka na kakve često nailazimo povodom 8. kolovoza kao Dana ženskog orgazma u lifestyle magazinima ili portalima, a koje se tek svode na savjete da se seksom i postignutim orgazmom postiže zategnutija koža i kvalitetnija kosa, bolji san, manje prištića, da se gube kilogrami ili odgađa starost.
Nepoznavanje klitorisa jednako izostanku orgazma
Posljednje desetljeće istraživanja počinju razobličavati mitove o vaginalnom orgazmu, točnije, donose podatke kako 80 posto žena orgazam ne doživi penetracijom. Nepoznavanje klitorisa osnovni je razlog izostanka orgazma. Izgled i anatomija klitorisa, inače jedinog ljudskog organa stvorenog samo za seksualno zadovoljstvo, kojega posjeduju samo žene – još uvijek je velika nepoznanica ne samo muškarcima, nego i ženama.
Otkriven je i jaz (gap) u doživljaju orgazma kod muškaraca i žena. Istraživanje provedeno na studenatima pokazalo je da 91 posto muškaraca i 39 posto žena uvijek ili gotovo uvijek doživi orgazam tijekom seksualnog odnosa. Iako ovo istraživanje nije propitkivalo o kojem se sekusualnom kontekstu radi, drugim istraživanjem otkriveno je da je jaz veći u neobaveznom seksu nego u seksu unutar veze. Utvrđeno je da žene doživljavaju orgazam u samo 32 posto slučajeva neobaveznog seksa u odnosu na muškarce. A kada se radi o seksu unutar veze žene postižu orgazam u 72 posto slučajeva u odnosu na muškarce.
Neki kažu da jaz nije samo kulturan, već da se događa zbog neuhvatljive prirode ženskog orgazama. Ipak, jedno orijentacijsko istraživanje pokazalo je da prilikom samozadovoljavanja 95 posto žena lako i za nekoliko minuta postigne orgazam. Četiri minute je prosječno vrijeme koje ženama treba da samozadovoljavanjem postignu orgazam, to je pokazalo istraživanje koje je proveo seksualni istraživač Alfred Kinsey. Što pokazuje da orgazam nije nedostižan kad su žene same zadužene za njega.
Također ženski orgazam nije nedostižan kada se govori o seksu koji imaju žene sa ženama. Jedno je istraživanje pokazalo da se stope orgazma ne razlikuju ovisno o seksualnoj orijentaciji kod muškaraca, već kod žena. Lezbijke imaju veću vjerojatnost da će doživjeti orgazam od heteroseksualnih žena. Tu se postavlja pitanje što je zajedničko lezbijskom seksu i ženskoj masturbaciji? U oba slučaja seksualni odnosi usredotočeni su na stimulaciju klitorisa. Jedno je istraživanje pokazalo da kada žene masturbiraju, gotovo 99 posto stimulira svoj klitoris.
Reci.hr u svom serijalu Sex Ed Glossary otkriva što je klitopismenost i važnost edukacije o anatomiji vlastitih seksualnih organa
Seksualni poremećaji i nedostatak orgazma
Kad se govori o seksualnim problemima, poremećajima ili seksualnim disfunkcijama, u fokusu su najčešće problemi s kojima se suočavaju muškarci. Farmaceutska industrija desetljećima je usredotočena na iznalaženje ‘lijekova’ za probleme muške erekcije. Posljednjih godina širi svoje tržište i prema ženama, pa kreće u potragu za tzv. ‘ženskom viagrom’ slijepa na činjenicu da se ženski seksualni problemi razlikuju od muških u brojnim stvarima, koji se niti ne istražuju, niti im se posvećuje pažnja. Kao svojevrsni znanstveni okvir drže se Dijagnostičkog i statističkog priručnika poremećaja kojega je donijelo Američko psihijatrijsko udruženje (American Psychiatric Association – APA). Ta publikacija dijeli i muške i ženske seksualne probleme u četiri kategorije seksualne „disfunkcije“: poremećaji seksualne želje, poremećaji seksualnog uzbuđenja, orgazmički poremećaji i poremećaji seksualne boli. U njemu su seksualni problemi svedeni tek na poremećaje fiziološke funkcije, poput disanja ili probavnih problema i oni su ozbiljno iskrivljavaju predodžbu seksualnim problemima ili poremećajima kod žena kao i njegovu primjenu na žene. Radna skupina istraživačica vođena dr. Leonore Tiefer napravila je i još prije 20 godina objavila rad pod nazivom Novi pogledi na ženske seksualne probleme (A New View of Women’s Sexual Problems) u kojem su raščlanjeni pogrešni modeli pristupa ženskoj seksualnosti i rješavanju potencijalnih problema ili poremećaja, a čije ključne dijelove prenosimo. Ukazuju na tri ključne stvari pogrešnog pristupa ženskoj seksualnosti i shodno tome pogrešnog pristupa rješavanju problema:
Muškarci i žene nisu seksualno jednaki
Tek kada su u novijim istraživanjima žene opisivale svoja iskustva s vlastitog stajališta postalo je očito da se žene i muškarci razlikuju u mnogim bitnim aspektima. Primjerice, žene općenito ne razdvajaju „želju“ od „uzbuđenja“; ženama je manje stalo do fizičkog nego do subjektivnog uzbuđenja, i žene se prilikom opisivanja seksualnih smetnja često fokusiraju na „tegobe“ koje se u navedenom priručniku ni ne nalaze. Prilikom naglašavanja genitalnih i fizioloških sličnosti između muškaraca i žena zanemaruju se implicirane nejednakosti u odnosu na rod, društvenu klasu, etnicitet, seksualnu orijentaciju, itd. Društveni, politički i ekonomski uvjeti, uključujući raširenost seksualnog nasilja, ženama ograničavaju pristup seksualnom zdravlju, užitku i zadovoljstvu u mnogim dijelovima svijeta. Društvena okolina žena stoga može sprečavati izražavanje bioloških potencijala, a to je stvarnost koju u potpunosti zanemaruje isključivo fiziološki okvir seksualnih disfunkcija.
Različiti pristupi vezi i seksualnom odnosu
Kod žena često u pristupu vezi i seksualnom odnosu, primjerice želji za intimnošću, želji da se zadovolji partner/ica, želji da se izbjegne povrjeđivanje, gubitak ili ljutnja partnera/ice, leži i odgovor na pitanje postizanja seksualnog zadovoljstva. To su bitni relacijski aspekti ženske seksualnosti, a koji se zanemaruju, jer se pretpostavlja da, ukoliko svi seksualni dijelovi funkcioniraju, onda ne postoji problem. Odnosno, ako ne funkcioniraju, onda problem postoji. Međutim, mnoge žene ne definiraju svoje seksualne poteškoće na ovakav način. Svođenje „normalne seksualne funkcije“ na fiziologiju pogrešno implicira da se genitalne i tjelesne poteškoće mogu mjeriti i liječiti bez obzira na vezu unutar koje se javlja seks.
Nisu sve žene iste
Sve žene nisu iste i njihove se seksualne potrebe, zadovoljstva i problemi ne mogu jednostavno uklopiti u kategorije želje, uzbuđenja, orgazma ili boli. Žene se razlikuju po svojim vrijednostima, pristupima seksualnosti, društvenom i kulturnom podrijetlu kao i trenutnim situacijama, i ove se razlike ne mogu izjednačiti jedinstvenim pojmom „disfunkcije“ – ili jedinstvenom, univerzalnom metodom liječenja.
Budući da ne postoje magična rješenja za socio-kulturne, političke, psihološke, društvene ili relacijske temelje ženskih seksualnih problema, farmaceutske tvrtke podupiru istraživanja i programe odnosa s javnošću koji se fokusiraju na tijelo, osobito na genitalije. Uvođenjem industrijskog financiranja istraživanja seksualnosti i neprestanim medijskim oglašavanjem „revolucionarnih“ lijekova, fizički su problemi postavljeni u središte zanimanja i izolirani od šireg konteksta. Faktori koji su znatno češći uzroci ženskih seksualnih smetnji – relacijski i kulturni konflikti, na primjer, ili neznanje o seksualnosti ili strah – se umanjuju ili odbacuju. Okupljeni u sveobuhvatnu kategoriju „psihogenih uzroka“, ovi se faktori ne poučavaju i ne posvećuje im se pažnja. Žene s ovakvim problemima se isključuju iz kliničkih proba novih lijekova, i ako su trenutni marketinški uzorci kod muškaraca indikativni, ovakvi se lijekovi agresivno reklamiraju kao lijekovi za sve seksualne tegobe žena.
O važnosti pozitivnog pristupa seksualnosti za zdravlje nacija
Rad navedenih istraživačica dao je prvi puta jedan potreban okvir za razumijevanje ženske seksualnosti kao jednog iznimno važnog područja života, nužan i u edukaciji liječnika, medicinskih djelatnika, kliničara, ali i svih koji se bave odgojem i obrazovanjem djece i mladih te rade sa ženama. Njegova je osobita vrijednost u tome što daje novi pogled na seksualne probleme žena, a posebice definira kako nezadovoljstvo s bilo kojim emocionalnim, tjelesnim ili relacijskim aspektom seksualnog iskustva može proisteći iz jednog ili više povezanih aspekata ženskih seksualnih života.
Seksualni problemi izazvani sociokulturnim, političkim ili ekonomskim faktorima
Na postizanje seksualnog zadovoljstva žena utjecaj imaju brojna društvena ograničenja: neznanje ili zabrinutost izazvana neadekvatnim seksualnim odgojem, nedostupna zdravstvena zaštita, nedostatak rječnika kojim bi se opisalo subjektivno ili tjelesno iskustvo, nedostatak informacija o ljudskoj seksualnoj biologiji i promjenama u različitim razdobljima života. Jednako tako i nedostatak informacija o tome kako rodne uloge utječu na seksualna očekivanja muškaraca i žena, njihova vjerovanja i ponašanja. Neadekvatan pristup informacijama i službama za kontracepciju i pobačaj; prevenciju i liječenje spolno prenosivih bolesti, seksualnu traumu i obiteljsko nasilje.
Iskrivljene slike o idealnoj seksualnosti
Izbjegavanje spolnog odnosa ili tegobe izazvane sviješću o neispunjavanju kulturnih norma povezanih s ispravnom ili idealnom seksualnošću, kao što je tjeskoba ili sram zbog vlastitog tijela, seksualne poželjnosti ili seksualnih reakcija. Zbunjenost ili sram zbog vlastite seksualne orijentacije ili identiteta, ili seksualnih maštanja i želja.
Seksualni problemi u vezi
Inhibicija, izbjegavanje ili tegobe izazvane prevarom, odbojnošću, strahom od partnera/ice, partnerovim/ičinim zlostavljanjem ili nejednakim odnosima moći u paru, ili izazvane partnerovim/ičinim negativnim obrascima komuniciranja. Neslaganje u željama za seksualnom aktivnošću ili sklonostima različitim seksualnim radnjama. Neznanje ili inhibicija prilikom izražavanju vlastitih sklonosti ili iniciranja, tempiranja ili oblikovanja seksualnih radnji. Gubitak seksualnog interesa i uzajamnosti kao rezultat konflikta oko svakodnevnih pitanja poput novca, rasporeda, ili rodbine, ili koji su rezultat traumatičnih iskustava, npr. neplodnosti ili smrti djeteta. Inhibicije prilikom uzbuđivanja ili spontanosti zbog partnerova/ičina zdravstvenog statusa ili seksualnih problema.
Seksualni problemi izazvani psihološkim uzrocima
Seksualna averzija, nepovjerenje ili inhibicija seksualnog užitka koje mogu biti izazvane prethodnim iskustvima tjelesnog, seksualnog ili emocionalnog zlostavljanja. Općim problemima ličnosti vezanim uz bliskost, odbijanje, suradnju ili vlastita prava.
Zbog depresije ili tjeskobe. Tu valja svakako navesti čestu pojavu seksualne inhibicije uzrokovana strahom od spolnih činova ili njihovih mogućih posljedica, npr. bol prilikom snošaja, trudnoća, spolno prenosive bolesti, gubitak partnera, gubitak ugleda.
Seksualni problemi izazvani medicinskim uzrocima
Gubitak ili izostanak tjelesne reakcije za vrijeme spolnog čina usprkos sigurnom i zaštitničkom interpresonalnom okružju, posjedovanju adekvatnog seksualnog znanja i pozitivnim seksualnim stavovima. Ovakvi problemi mogu biti izazvani brojnim lokalnim ili sistemskim zdravstvenim stanjima koji utječu na neurološki, neurovaskularni, krvotočni, endokrini ili druge sustave u tijelu. Mogu biti izazvani trudnoćom, spolno prenosivim bolestima ili drugim stanjima povezanim sa seksom. Mogu biti i nuspojava mnogih lijekova, medikamenata ili medicinskih terapija.
60 posto žena glumi orgazam
Seksualna smo bića i doživljaj orgazma velikoj je većini važan, koliko god to, najčešće žene, ako izostane, pokušavaju zatomiti. Prije godinu dana Reci.hr je također proveo istraživanje o ženskom seksualnom zadovoljstvu i orgazmu, a na koje se odazvalo gotovo tri tisuće ispitanica svih dobnih skupina između 18 i 65 godina. Samo sedam posto djevojaka i žena iskazalo je kako penetracijom dolazi do orgazma, a istodobno njih 74 posto izjavljuje kako je njihovim partnerima bitno da ga dožive. S druge strane, izostanak orgazma prikrivaju, čak 60 posto ispitanica izjavilo je da orgazam odglume. Najveći broj njih zato da sa seksom što prije završe ili da ne povrijede partnera. Vlastito seksualno zadovoljstvo na zadnjem im je mjestu. Zato dan ženskog orgazma i dalje valja obilježavati podižući svjesnost o njegovoj važnosti u svim aspektima života.