Ovogodišnji Svjetski dan sigurnog pobačaja, koji se obilježava danas, 28. rujna, žene svijeta dočekuju u drastično različitim uvjetima. Negdje zbog njega mogu u zatvor i do 30 godina, a drugdje im je potpuno dostupan i besplatan. Svjetska zdravstvena organizacija podsjeća da nesigurni pobačaji izazivaju četrdesetak tisuća smrtnih slučajeva godišnje, trajne zdravstvene posljedice i goleme troškove za liječenje koji dosežu milijarde dolara.
Unatoč tim podacima, svijet je i ovogodišnji Dan sigurnog pobačaja dočekao podijeljen: dok neke zemlje napokon liberaliziraju svoje zakone, druge uvode rigidne restrikcije. Sve je dodatno zakomplicirano pandemijom koja je ograničila pristup zdravstvenim uslugama, pa tako i sigurnom pobačaju, porođaju i kontracepciji. “Smrtnost rodilja je na nekim mjestima značajno porasla, kao i nasilje nad ženama. Progresivno seksualno obrazovanje, sve što je povezano s ravnopravnošću spolova, ljudskim pravima, pa čak i zaštitom javnog zdravlja cijepljenjem, demonizira se i osuđuje bez razloga”, objavili su aktivisti i pozvali sve zemlje da ukinu zakone i politike koje ograničavaju pravo na siguran pobačaj, olakšaju ženama pristup pobačaju i skrbi nakon zahvata, odobre pilule za medicinski pobačaj, a sve sa ciljem da pobačaj postane pravo žene na izbor.
Pobačaj zabranjen zakonom iz 1865.
San Marino, državica na talijanskom poluotoku sa 34 tisuće stanovnika, što je otprilike veličina Koprivnice, jedna je od posljednjih u Europi u kojoj je pobačaj potpuno zabranjen, i to zakonom donijetim još 1865. godine! Na referendumu održanom proteklog vikenda 77 posto birača izjasnilo se protiv kriminalizacije pobačaja zbog kojega je žena mogla dobiti do tri godine zatvora, a njen liječnik do šest godina. Birači traže da pobačaj bude legalan do kraja dvanaestog tjedna trudnoće, a nakon toga ako je ugroženo zdravlje majke ili fetus ima ozbiljne abnormalnosti.
S druge strane, nakon što je 1. rujna u Teksasu na snagu stupio rigidni zakon kojim se zabranjuje pobačaj već nakon šestog tjedna trudnoće, kad većina žena tek otkrije da je trudna, Teksašanke su krenule na pobačaje u Meksiko, koji ih je legalizirao, ili su se okrenule medikamentoznom prekidu trudnoće i poštom naručivale pilule. Kao odgovor na to, guverner Greg Abbott potpisao je zakon koji kriminalizira distribuciju tableta za pobačaj poštom, on bi trebao stupiti na snagu u prosincu, a kazne su novčane u tisućama dolara ili do dvije godine zatvora. Europska liječnica dr. Rebecca Gomperts koja vodi telemedicinsku uslugu pobačaja na to je reagirala oštro: “Ne zanima me šest tjedana. To je još jedan zakon koji se ne temelji ni na kakvim znanstvenim dokazima, ljudskim pravima i zdravom razumu. Dat ću tablete za pobačaj do desetog tjedna trudnoće, kao što sam uvijek i činila”.
U petak, 24. rujna, Zastupnički dom SAD-a odgovorio je na teksaški zakon i restrikcije koje najavljuju neke druge savezne države usvajanjem Zakona o zdravstvenoj zaštiti žena kojim bi se u cijeloj zemlji osiguralo pravo na pobačaj. Na potezu je Senat.
Popis hrvatskih bolnica koje provode pobačaje
U Salvadoru žena koja je imala pobačaj, pa i spontani, može dobiti zatvorsku kaznu do 30 godina, Poljska je pod lupom europskih institucija zbog gotovo potpune zabrane pobačaja, a mnoge zemlje u kojima je pobačaj formalno dopušten otežavaju ga pravom liječnika na priziv savjesti. Među njima je i Hrvatska.
Platforma za reproduktivnu pravdu i udruga Hrabre sestre napravili su potpun i ažuriran popis bolnica u Hrvatskoj koje provode kirurške i medikamentozne pobačaje. Organizacija Gong je 2019. objavila interaktivnu kartu dostupnosti pobačaja. Istraživanja su provedena zvanjem ambulanti i pitanjem o dostupnosti i cijeni kirurškog i eventualno medikamentoznog pobačaja. Prilikom zvanja medicinskih ustanova većina je odgovora bila nesuvisla, često s neugodnim komentarima i prijetnjama, a neke ambulante nisu niti odgovarale na pozive.
Oko 60 posto specijaliziranih zdravstvenih djelatnika/ca zbog priziva savjesti odbija obavljati pobačaj, dok je u Sloveniji takvih samo tri posto. Stoga je 2019. broj hrvatskih pacijentica u bolnici u Brežicama porastao za 25 posto. Mnoge žene zbog jeftinijeg pobačaja odlaze i u BiH.
Poznato je da u zagrebačkom KBC-u Sveti Duh svi ginekolozi pozivaju na priziv savjesti, u Splitu samo jedna liječnica provodi pobačaje na zahtjev trudnice te se preporučuje odlazak na zahvat u Šibenik. U Našicama, Vinkovcima i Požegi nije moguće obaviti abortus, već pacijentice odlaze u bolnice u Osijek i Slavonski Brod. U Kninu i Podobniku pobačaji se ne obavljaju zbog pandemije i nije poznato kada će opet početi.
Novi zakon o pobačaju stavljen na ignore
Sanja Cesar iz CESI-ja podsjeća da reproduktivna prava žena, pa i pravo na izbor, nisu prioritet niti jedne parlamentarne stranke premda, prema lanjskom istraživanju IPSOS-a, 81 posto građanki i građana podržava pravo na izbor, a njih 64 posto smatra da pobačaj i kontracepcija trebaju biti besplatni. Međutim, “Vlada i dalje ignorira mišljenje građanki i građana te ne poštuje odluku Ustavnog suda o donošenju novog zakona o pobačaju. Za to vrijeme ženama se krše njihova zakonom zajamčena prava, te im se uskraćuje medicinska skrb prilikom pobačaja”, kaže Sanja Cesar. Podsjeća na Rezoluciju o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava koju je Europski parlament usvojio prije tri mjeseca zahvaljujući upornosti hrvatskog zastupnika Predraga Freda Matića, a koja poziva sve članice EU da osiguraju kako prigovor savjesti ne bi ugrožavao pristup žena zdravstvenim uslugama povezanima sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem.
Naša poznata ginekologinja Jasenka Gruić, koja se godinama beskompromisno zalaže za reproduktivna prava žena, kaže kako je u vrijeme lockdowna slala pacijentice u Rijeku, Karlovac i zagrebački KB Merkur koji je profesionalno obavljao svoj posao, kao i u Rodilište Podobnik. Ne vjeruje da će novi zakon o pobačaju uskoro u saborsku proceduru jer “neokonzervativci, Ordo iuris i slične tragikomične organizacije, ali s puno novca, kupuju političare… a o malignom utjecaju Crkve da i ne govorimo”.
Sabina Glasovac, zastupnica SDP-a i potpredsjednica Sabora, odgovara na pitanje zašto SDP-ov prijedlog zakona o pobačaju, koji se u saborskim ladicama kiseli još od prošlog mandata, neće skoro u proceduru: “Nismo ni mogli ostvariti raspravu u Saboru jer nismo dobili očitovanje Vlade na naš prijedlog zakona, što je valjda prvi zakon na koji se Vlada uopće nije očitovala”.
Jezikom društvenih mreža, novi hrvatski zakon o pobačaju koji je, prema odluci Ustavnog suda, trebao biti donijet do 21. veljače 2019., stavljen je na ignore. Svojedobno je predsjednik Sabora Gordan Jandroković izjavio da “donošenje novog Zakona nije bilo moguće u roku utvrđenom Rješenjem Ustavnog suda zbog kompleksnosti tog pitanja”. Koliko nam je poznato, to je jedini slučaj u kojemu zastupnički dom ignorira neku odluku Ustavnog suda. U svim ostalim slučajevima nastoji ih provesti efikasno i u što kraćem roku.
Cijena pobačaja je neujednačena i stalno raste
Nedostupnost pobačaja u Hrvatskoj nije samo geografska: najniža je cijena pobačaja u Puli (950 kuna), a većinom se kreće oko 2500 kuna, u Dubrovniku i Rijeci i do 3000. Cijena obje vrste pobačaja je neujednačena te iz godine u godinu raste.
Medikamentozni pobačaj, neinvazivni prekid trudnoće koji ne zahtijeva anesteziju i boravak u bolnici, dostupan je u Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci, Sisku, Puli, Karlovcu i Zaboku, no i njegova je cijena previsoka (prosječno 1500 kuna).
Poznata je činjenica da pobačaj uglavnom traže žene starije od 30 godina koje već imaju barem dvoje djece. Oko 40 posto ukupnog broja pobačaja 2018. godine obavile su udane žene.