Dok se američki Centar za reproduktivna prava (Center for Reproductive Rights) bori protiv regresije seksualnih i reproduktivnih prava, teksaški su zakonodavci odlučili još dublje zagrebati upravo u taj segment života. Od 1. rujna u toj saveznoj američkoj državi na snagu stupa radikalni zakon kojim će pobačaj biti zabranjen već nakon šest tjedana trudnoće, dakle vremena kad većina žena još niti ne shvati da je trudna, čime će praktički biti zabranjeni gotovo svi pobačaji.
Najdrastičniji dio novog zakona jest da se njime otvara pravi lov na glave i utrka za nagradama. Naime, svatko tko prijavi onoga tko je obavio pobačaj nakon tog šestog tjedna, tko je ženu vozio na pobačaj ili joj na bilo koji način pomogao dobit će deset tisuća dolara nagrade! Na udaru će biti i fondovi za pobačaje koji pružaju financijsku pomoć pacijentima, osoblje klinika, čak i svećenici koji savjetuju ili pomažu pacijenticama.
Svatko može odlučivati o ženskoj maternici osim nje same
Taj će se novac naplaćivati od pružatelja usluga pobačaja, što znači da će svi oni biti osuđeni na beskrajne parnice koje će im trošiti vrijeme i novac i sprječavati ih u pružanju usluga, a zbog golemih kazni prijeti im i bankrot. Vrlo podao, ali efikasan način da se zatvore one rijetke klinike u kojima se osoblje još usudi raditi pobačaje unatoč stalnoj opasnosti da će ih zbog toga napasti brojni protivnici pobačaja koji stražare pred takvim klinikama i ugrožavaju i pacijentice i liječnike i medicinske sestre.
“Zakon će također potaknuti sve one koji ne odobravaju pobačaj pacijenta – rođaka, nasilnog partnera ili čak stranca – da tuže pružatelja usluga i dobiju sudski nalog kojim se zaustavlja pobačaj”, upozoravaju iz Centra za reproduktivna prava. Očito je vrlo širok krug ljudi koji imaju pravo na odlučivanje o ženskim maternicama, štoviše, to pravo je ovim zakonom dano gotovo svima osim ženi čija je maternica.
Vrhovni sud utvrdio rokove do kojih je pobačaj dopušten
Centar za reproduktivna prava upozorava da zakon krši ustavno pravo Teksašana na privatnost i slobodu, ustavna prava davatelja i pobornika pobačaja, uključujući njihovo pravo na jednaku zakonsku zaštitu. Pravo na privatnost i slobodu utvrđeno je prije 50 godina slučajem Roe protiv Wadea, kad je “Jane Roe”, pseudonim iza kojeg je bila tužiteljica Norma McCorvey, pokrenula saveznu tužbu protiv okružnog tužitelja iz Dallasa Henryja Wadea jer je bila trudna s trećim djetetom i željela je pobačaj, no u Teksasu je pobačaj bio ilegalan. Roe je u tužbi ustvrdila da je teksaški zakon o pobačajima protuustavan, Okružni je sud presudio u njezinu korist, Teksas se na presudu žalio Vrhovnom sudu, a sve je završilo golemom nacionalnom debatom o pobačajima. U konačnici je Vrhovni sud presudio da Ustav SAD-a štiti slobodu trudnice da sama odluči o pobačaju, ali to pravo nije apsolutno. U prvom tromjesečju trudnoće pobačaj ne smije biti zabranjen, dok bi u trećem smio biti dopušten samo ako su ugroženi život ili zdravlje majke. Kriterij za vrijeme do kada pobačaj smije biti legalan promijenjen je 1992. u slučaju Planirano roditeljstvo protiv Caseya. Vrhovni sud i tada je potvrdio ustavno pravo žene na odluku o pobačaju, no kriterij za rok do kada je dopušten bila je fetalna održivost – sposobnost fetusa da preživi izvan maternice.
Drastičan teksaški zakon koji ne ograničava samo pravo žene na odluku o pobačaju nego otvara i “lov na vještice” koji će biti obilato nagrađen samo je posljednja u nizu akcija kojima se Centar za reproduktivna prava bori protiv regresije tih istih prava. Kroz američki Senat i Kongres pokušava progurati zakon o zaštiti ženskog zdravlja, a na nedavnom Pariškom forumu, povijesnom skupu koji je osigurao 40 milijardi dolara za jačanje rodne ravnopravnosti u svijetu, njegovi su predstavnici sudjelovali u panelu o tjelesnoj autonomiji “Moje tijelo je moje” posvećenom adolescenticama i njihovom pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja.