Danas u podne u Zagrebu je održana prosvjedna akcija ispred iranskog veleposlanstva u Zagrebu u znak solidarnosti sa ženama u Iranu uz poruku “Ne mogu nas sve pobiti”. “Solidarno sa ženama Irana”, kao prosvjed podrške i poruke Iračankama da nisu same, organizirale su inicijative i organizacije civilnog društva za ljudska prava, pridružile se iranskim gradovima i drugima diljem svijeta koji prosvjeduju zbog smrti mlade djevojke u Iranu.
Aktiviskinje su pred iranskim veleposlanstvom poručile kako je međunarodna podrška Irankama i Irancima, koji diljem Irana već dva tjedna ustrajno prosvjeduju protiv vlasti u Iranu, presudna. Oni svaki dan iz 16 sati kreću u noćne prosvjede, uporno i usprkos nemilosrdnom represivnom aparatu koji na ulicama više od 80 gradova ubija prosvjednice i prosvjednike. Iskra ove iranske revolucije, kako je mnogi sada zovu ‘Ženske revolucije’, krenula je 16. rujna nakon smrti 22-godišnje Mashe Amini, koju je moralna policija uhitila i na smrt pretukla zbog hidžaba. Prema posljednjim informacijama međunarodnih organizacija za ljudska prava u prosvjedima je ubijeno više od 75 ljudi.
Među njima još jedna 22-godišnja djevojka, Hadis Najafi, koja se pridružila prosvjedima u svom gradu Karaju. Izašla je 21. rujna na ulicu sa željom da pridruži svoj glas protiv iranskih strogih pravila nošenja hidžaba i za svoje pravo da živi i oblači se kako želi. Nije bila aktivistica, nije ni na svojim profilima društvenih mreža otvoreno govorila o oslobađanju žena, ali ju je samo zato što se našla u kampanji za slobodu žena, ali i muškaraca u Iranu, policija mecima doslovno izrešetala.
“Nijedna od nas nije slobodna dok naše sestre zlostavljaju i zatvaraju diljem svijeta. Nijedna od nas nije slobodna dok naše sestre ubijaju diljem svijeta”, poruka je današnjeg zagrebačkog prosvjeda.
Iranke u prosvjedima pale svoje marame i simbolično režu kosu u znak prosvjeda protiv strogih pravila odijevanja. I na prosvjedu u Zagrebu danas je jedna sudionica, Iranka Samaneh Fatemeh Riehani, odrezala svoju kosu. U Iranu joj živi majka i šest sestara, a ona je iz Irana s djecom pobjegla u Hrvatsku upravo zbog teškog položaja žena u toj zemlji. U Zagrebu radi kao frizerka, ovdje joj djeca idu u školu i osjeća se sigurnom. Boji se za svoje sestre i majku, ne zna kako su jer je u zemlji isključen internet i ne može ih kontaktirati.