„Zatražila bih od demokratskih država diljem svijeta da ne ostanu indiferentne prema događanjima u Iranu! Nemojte potpisivati trgovinske sporazume s iranskom vladom sve dok ona brutalno krši ljudska prava svojih građana. Ubijanjem, premlaćivanjem i uhićivanjem tisuća ljudi koji od rujna 2022. na ulicama prosvjeduju“, snažnu je poruku danas svim vladama i EU zemalja uputila iranska politička aktivistica, odvjetnica, bivša sutkinja te nobelovka Shirin Ebadi s govornice Europskog parlamenta za koju je pozvana kao uvažena gošća povodom svečanosti obilježavanja Međunarodnog dana žena.
Ebadi je otkrila kako sav novac koji iranska vlada dobije režim potroši kroz koruptivne poslove, pomaganje libanonskom Hesbollahu ili paravojnim skupinama u regiji.
„Prije nekoliko godina potpisan je sporazum o nuklearnom programu i Iran je dobio novac, ali se on nije potrošioza razvoj tog programa niti se situacija u zemlji poboljšala. Naši će se problemi riješiti jedino putem demokracije, koja je dobra ne samo za nas nego i za Europu. Revolucija je u Iranu počela. Započele su je iranske žene lani u rujnu kad je i pokrenu val prosvjeda zbog smrti djevojke Mahse Amini koju je ubila moralna policija.
Govorim vam o zemlji u kojoj vlada te zemlje nekažnjeno ubija ljude. Novinari i svi oni koji se bave pravom bivaju optuženi za kaznena djela, a zapravo ih razotkrivaju. Ono što je najmanje važno iranskom režimu to je istina i pravda. Sudovi nisu neovisni, oni slijede naputke sigurnosnih snaga u Iranu koji provode samo političke planove i ciljeve režima. Posljednje 43 godine život je izgubio velik je broj ljudi jer su se usprotivili ovakvim postupcima vlasti“, naglasila je nobelovka Nebadi iznoseći najnoviju crnu statistiku ubijenih ljudi od rujna prošle godine, koja je provjerena s obiteljima žrtava, a pretpostavlja se da su brojke i više:
„U ovoj je revoluciji od rujna ubijeno više od 550 osoba, a najmanje 70 je bilo maloljetno. Osim toga, najmanje 20 tisuća prosvjednika je uhićeno, a nedavno je iranska vlada u pokušaju da zavara javnost objavila kako je neke od njih pomilovala. Bili su pušteni na slobodu, međutim, ono što je tragično, isti broj ljudi nakon što je pušten je i uhićen. Prosvjednici su dakle ostali iza rešetaka. “
Europskim je parlamentarcima Ebadi jednostavno objasnila cijenu slobode izražavanja. Ona je toliko ograničena da je od rujna 18 odvjetnika uhićeno samo zato što što su prosvjednike branili na sudu. Neki od njih su i dalje u zatvoru i njima se sudi, a među njima je i kolega Shirin Ebadi – Mohammad Najafi, koji je počeo štrajk glađu. Uhićena su i dva novinara koji su objavili fotografije Mahse Amini u bolnici, pretučene i u komi, par sati prije nego je od zadobivenih udaraca preminula. Koji su izvještavali s njezina pogreba. Optuženi su za špijunažu i obojica su još uvijek u zatvoru. Uhićen je i potom osuđen odvjetnik obitelji Amini.
Najnovija represija režima Islamske republike okomila se na umjetnike, 35 je umjetnika, filmskih radnika, glumaca, upravo zbog potpore prosvjedima izloženo zapljeni imovine, a njihovi su bankovni računi zamrznuti. Tisuće se novinara, blogera i pisaca je trenutno u zatvoru.
Trovanje srednjoškolki koje su se priključile prosvjedima
Zadnjim su se prosvjedima pridružile i srednjoškolke, a policija i vojska protiv njih i njihovih roditelja je koristila suzavce. No, to nije sve. Ebadi je otkrila kako se djeca truju i u školi: „Prvo je otrovana skupina djevojčica, a iranska je vlast negirala svoju upletenost i za to optužila, kao i uvijek, razne unutarnje i vanjske neprijatelje. Potom je nekolicina ljudi uhićena, međutim, mi svi znamo tko je pravi krivac. To nisu ljudi koje je vlada uhitila. Revolucionarna garda Irana je zapravo teroristička skupina. Trovanje djevojčica se nastavlja.
Shirin Ebadi je i pred Europskim parlamentom ponovila tvrdnje koje je proročanski izrekla još prije deset godina kad je jasno upozorila kako kršenja ljudskih prava u Iranu neće stati sve dok su državi na čelu diktatori i da promjena neće moći doći iznutra kroz reforme, jer je Islamska republika dosegla točku s koje se ne može reformirati.
„Napori naroda da se reformira i promjeni status bili su uzaludni i trenutno narod nastavlja s prosvjedima kroz koje traži promjenu režima i promjenu ustava. Slogan ove revolucije je „Žene, život, sloboda!“ i možete ga promatrati iz dvije perspektive. Prva je da se odbacuje despotska teokracija u Iranu, jer takva vlast ne želi slobodu svom narod. Sasvim suprotno, ona napada svoj narod. Drugi, pozitivan aspekt slogana je da želimo demokratsku vlast u kojoj je religija odvojena od države. Kroz 43 godine Islamske republike imali smo se prilike uvjeriti kako jako opasno za ljude može biti ako se miješaju vlast, ideologija i religija. Nadam se da će druge muslimanske zemlje u našem okruženju naučiti nešto iz našeg iskustva“, naglasila je Ebadi.
Uputila je i poruku zemljama EU koje će se, uspostavi li se demokratski sustav u Iranu, brzo uvjeriti koliko će manje izbjeglica dolaziti u EU države.
„Jedan od najvećih problema Irana je emigracija. Imamo odljev obrazovanih, mozgova, jer tu nema perspektive. Jučer je tajnik jednog od najvažnijih sveučilišta najavio bijeg svih profesora jedne od katedri. Podržite uspostavu demokracije u Iranu, ne samo da bi se smanjio broj izbjeglica, nego da bismo bili kadri izgraditi našu zemlju. Tako će se omogućiti i mir u tom djelu svijeta“ zaključila je Ebadi te naglasila kako sankcije Iranu jesu učinkovite i ponovila molbu vladama europskih zemalja i zemalja zapadne demokracije da s Iranskim režimom više nikakve poslove ne ugovara, jer to ne doprinosi uspostavi ni mira ni demokracije u toj, ali i okolnim muslimanskim zemljama.
SHIRIN EBADI: Nobelovu nagradu za mir dobila je 2003. godine, kao prva žena Muslimanka i to za svoje značajne zasluge i napore za uspostavu demokracije i poštivanje ljudskih prava, posebno prava žena, djece i izbjeglica. Pet godina kasnije iranski ju je režim potjerao u egzil, danas kao politička aktivistica i odvjetnica živi i radi u Londonu.
Shirin Ebadi je bila posvećena pravu, kojega je studirala, te je nakon diplome položila i kvalifikacijske ispite da postane sutkinja. U međuvremenu je stekla i doktorat iz prava, a 1975. postala je prva žena predsjednica gradskog suda u Teheranu gdje je radila do iranske revolucije 1979. Bila je jedna od prvih žena sudaca u Iranu. Prešla je u odvjetnike, jer joj je sudačka karijera u novom režimu bila onemogućena. Nova ju je vlast Islamske republike Irana na svakojake načine onemogućavala i u bavljenju odvjetničkom praksom.
Predavala je i pravo na Sveučilištu u Teheranu. Posebice se isticala kao borkinja za jačanje pravnog statusa djece i žena. Zastupala je pro bono obitelji disidenata te radila na brojnim predmetima u kojima su djeca bila žrtve zlostavljanja.
Ebadi se bavila i slučajem Leile, tinejdžerice koja je bila grupno silovana i ubijena. Leilina obitelj postala je beskućnik pokušavajući pokriti troškove pogubljenja počinitelja, jer u Islamskoj Republici obitelj žrtve mora državi platiti pogubljenje počinitelja, budući se to ne tretira kao procesuiranje po službenoj dužnosti zbog teškog kaznenog djela silovanja i ubojstva, nego se tretira vraćanjem časti obitelji čija je članica silovana, odnosno, obeščašćena.
Evadi je vodila i nekoliko slučajeva zabrane medija, braneći neovisnost medija i novinarske slobode. Osnovala je dvije nevladine organizacije u Iranu: Društvo za zaštitu prava djeteta (SPRC) (1994.) i Centar za branitelje ljudskih prava (DHRC) 2001.
Radila je i na izradi nacrta izvornog teksta zakona protiv fizičkog zlostavljanja djece, koji je iranski parlament usvojio 2002. Zastupnice u parlamentu također su tražile od Ebadi da izradi nacrt zakona koji bi objasnio kako je pravo žene na razvod od muža u skladu sa šerijatom (islamskim pravom).
Napisala je knjigu memoara u kojima objašnjava svoje političke i religijske stavove o islamu, demokraciji i jednakosti spolova. Tako se često citira njezina tvrdnja: „Interpretacija islama koja je u skladu s jednakošću i demokracijom je autentičan izraz vjere. Nije vjera ta koja veže žene, već selektivni diktati onih koji ih žele zatvoriti. Islamska država proizlazi iz ideologije koja se temelji na “pogrešnom tumačenju islama.”