Seksualnost bez srama trebala bi biti pravo svakog čovjeka – i zdravih i bolesnih, i onih koji žive s invaliditetom. No, stvarnost pokazuje da je seksualnost u bolesti i dalje tema prešućivanja, nelagode i tišine. Upravo je tu tišinu razbijao simpozij Sex&dijagnoza protekli tjedan, a koji je, u čak već drugom izdanju, organizirala udruga Nismo same, u suorganizaciji s agencijom In Vida i Hrvatskim društvom za kolposkopiju i bolesti vrata maternice HLZ-a. Prvi se simpozij dogodio ove godine u svibnju kada su mnoge žene oboljele i liječene od raka prvi puta javno progovorile kako bolest mijenja seksualnost, bliskost i odnos prema vlastitom tijelu.
Drugi simpozij Sex&dijagnoza Vol 2. odigrao se kroz niz predavanja i panela protekli tjedan kada se otvoreno razgovaralo o temama o kojima se inače šuti: može li žena i nakon liječenja biti “seksi”, kako ponovno pronaći užitak, o masturbaciji i njezinim zdravstvenim benefitima, ali i kako očuvati plodnost, ljubav i partnerske odnose. Jedna od ključnih poruka simpozija bila je da seksualno zdravlje nije luksuz nego dio cjelovitog zdravlja. Na skupu su sudjelovale žene oboljele i liječene od raka te ginekolozi, psiholozi i liječnici obiteljske medicine, seksualni savjetnici i terapeuti.
Rak mijenja tijelo, ali ne oduzima pravo na užitak
„Rak ne mijenja samo tijelo. On ulazi u svakodnevicu, odnose i pogled prema sebi“, istaknula je doc. dr. sc. Nina Bašić Marković, obiteljska liječnica i seksualna terapeutkinja.
Prema istraživanjima koje je provela čak 60 posto žena oboljelih od raka navodi da im je osjećaj gubitka ženstvenosti teži od same fizičke boli. Još alarmantnije, 73 posto njih nikada nije dobilo informaciju kako će terapija utjecati na njihovu seksualnost.
„Mi ne prestajemo biti seksualna bića kada dobijemo dijagnozu. I dalje imamo potrebu za blizinom, dodirima, užitkom. Intimnost nije samo seks. Ona je emocionalna povezanost, sigurnost, nježnost, mogućnost da partneru kažete svoje najdublje strahove. To je istodobno i pravo, a ne privilegija. Ako javno ne govorimo o problemima, oni se ne rješavaju. Tišina daje lažni dojam da je sve u redu, a nije“, naglasila je Bašić Marković i dodala kako bi, kada bi mogla, promijenila jednu stvar u načinu na koji se govori o raku, a to je da se o njemu ne govori isključivo kroz fizičku bol:
„Rak utječe i na psihičko i emocionalno stanje te mijenja odnose i svakodnevni život. Svi moramo zato osvijestiti da razgovor o raku, kako s liječnicima tako i unutar obitelji, valja otvarati i u prostoru emocija, kako bi potaknuli partnere da daju podršku, da se ne stvara emocionalna distanca.“
U svom radu susreće se s brojnim ženama koje nakon operacija i terapija gube osjećaj povezanosti sa svojim tijelom. „Treba naučiti ponovno voljeti sebe. Pogledati svoje tijelo s nježnošću, zahvalnošću, jer to tijelo nosi priču o borbi i preživljavanju.“
Najveći je problem što u liječničkim ordinacijama za ove teme i dalje postoji tišina. „Pacijentice ne pitaju jer ih je sram, a liječnici šute jer misle da ‘nije trenutak’. I mi kao liječnici nismo educirani pitati za seksualnu anamnezu i to treba promijeniti. A vrlo jednostavno se razgovor s pacijenticom na tu temu može povesti, jer je svima jasno da u bolesti i liječenju stradaju i intimnosti, pa liječnik lako može svoju pacijenticu pitati: „Kako je vama?“, istaknula je Bašić Marković.
Nažalost, društveni stereotipi i nedostatak edukacije dovode do toga da se teme seksualnosti, pogotovo u bolesti, i dalje smatraju nepristojnim ili nevažnim. Da bi se dogodila promjena i o seksualnosti s onkološkim pacijenticama razgovaralo, prvi bi korak trebali napraviti onkolozi, jer oni su ti koji pacijentice dalje upućuju i vode kroz liječenje. Međutim, onkolozi se pitanjima seksualnog zdravlja kod svojih pacijentica najčešće uopće ne bave. Na ovom simpoziju nije sudjelovao niti jedan onkolog iako su bili pozvani.
„Razgovarajte s partnerom! Pitajte liječnika! Konzultirajte se s prijateljima! Pričajte javno! Volite svoje tijelo takvo kakvo je sada! Priviknite se na promjenu! Imajte snage, pa vi ste žena!“, parafrazirala je prof. dr. sc. Anita Lauri Korajlija, predstojnica Katedre za zdravstvenu i kliničku psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na koji se način neprestano visoki zahtjevi postavljaju pred ženu koja se suočava s milijun drugih stvari, pa i sa smrti.
„Mi se kao društvo moramo potpuno mijenjati i ženama omogućiti sustav kroz koji će lako prolaziti i dobivati potrebnu podršku. Sustav koji pred nju tako visoke zahtjeve neće postavljati. Koji je neće istodobno glorificirati na način kakav imamo prilike čuti i danas, da su žene hrabre, snažne, uporne i da sve mogu podnijeti… Mi kao društvo, kao stručnjaci…, moramo otvoriti različite kanale, mijenjati i društvene narative, a ne uporno nuditi fotošopiranu ljepotu kako tjelesnog izgleda tako i emocionalnih odnosa, a sve što ne valja stavljati ispod tepiha ili o tome šutjeti, a seksualnost kao jednu od ljepota čovjeka stigmatizirati“, naglasila je profesorica Korajlija.
„Mi nismo samo dijagnoza“
Ivana Kalogjera, predsjednica udruge Nismo same, podsjetila je da iza svake žene s dijagnozom stoji cijeli svemir osjećaja, strahova, ali i nade.
„Mi nismo samo naša dijagnoza. Želimo i dalje živjeti, voljeti i osjećati užitak. Intimnost je pravo svake žene – i zdrave i bolesne“, poručila je i dodala kako je vrijeme da se o seksualnosti u bolesti govori bez srama, bez stigme i bez tišine:
„Svi imamo predrasude kad je riječ o ženama oboljelima od raka, pa tako smatramo da je lakše onima koje su već u poodmakloj dobi, da njih manje smeta ili se lakše nose s tim kad im dojka bude odstranjena u operaciji. Ali nije tako. Nedavno sam se uvjerila teške boli jedne gospođe koja je u 85. godini operirana i odstranjena joj je dojka, a s tim se ne može pomiriti. Lakša joj je bila spoznaja dijagnoze, nego prihvatiti dalje živjeti bez dojke. A s njom nitko od liječnika o tome nije razgovarao, niti osjećao potrebu ženi dati psihološku podršku da se s promjenom nakon operacije lakše nosi“, ispričala je Kalogjera i dodala kako iz iskustva njezine udruge može ustvrditi da žene u većini slučajeva te teme neće same otvarati, da je tu jako bitan poticaj, pitanja liječnika.“
Ivana Lohinski Babić, predsjednica Udruge žena operiranih dojki Nada iz Rijeke također je naglasila da članice njezine udruge nikada same ove teme ne otvaraju.
„Ne pitaju gdje bi i od koga mogle potražiti savjet ili pomoć narušenog intimnog ili seksualnog zdravlja. Te svijesti kao da još nema. Da je nam je intimno zdravlje za liječenje, ali i za dalji život kao onkološkim bolesnicama, jednako važno kao i tjelesno zdravlje.“
Nedostatak vremena, što se isticalo kao jedan od razloga nepostojanja razgovora o seksualnom zdravlju s onkološkim pacijenticama, ne smije biti opravdanje liječnicima da te teme i razgovore ne otvaraju i ne vode.
Masturbacija i zdravstveni benefiti
„Jesam li seksi ako sam bolesna?“, „Masturbiram i profitiram“ i „Partner: spona ili raskol“ bili su paneli koji su otvorili raspravu o užitku, tijelu i odnosima nakon dijagnoze.
„Seks nije samo odraz tijela, nego i povjerenja, sigurnosti i poštovanja“, poručio je ginekolog doc. dr. sc. Danijel Bursać. Psihologinje Senka Sekulić i Ivona Poljak istaknule su važnost emocionalne bliskosti i komunikacije među partnerima, jer „rak ne smije postati granica između dvoje ljudi, nego prilika da se bliskost iznova definira“.
Istraživanje koje je proveo Reci.hr, portal o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, naglasila je urednica Renata Ivanović, pokazalo je da čak 50 posto seksualno aktivnih osoba priznaje da se ustručava masturbirati pred partnerom, iako samo sedam posto žena orgazam doživi samo penetracijom. Ovaj podatak jasno pokazuje koliko su stigme i sram duboko ukorijenjeni – čak i među zdravima, a u bolesti postaju još snažniji.
O važnosti prihvaćanja i spoznaje vlastite seksualnosti bez srama i nakon bolesti, liječenja i terapija govorila je i doc. dr. sc. Tanja Jurin, docentica na Katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jer seksualno je zdravlje neodvojiv dio ukupnog čovjekovog zdravlja.
Hrvoje Kisić, dr. med, plastični kirurg, govorio je o kirurškim mogućnostima rekonstrukcije dojke nakon operacije karcinoma te isticao kako je informiranje o tim zahvatima pacijentica na prvom mjestu, kao i njihove odluke o tome koje će vrste zahvata birati shodno informacijama o njihovim nuspojavama.
U jednom je dijelu simpozij Sex&dijagnoza kroz predavanja i panele bio posvećen i temama reproduktivnog zdravlja žena. Točnije, očuvanju plodnosti onkoloških pacijentica i mogućnosti da postanu majke, a o čemu također postoje brojne predrasude i tabui. Na tu temu uskoro donosimo novi članak!