Tramvaj i autobus, tramvajska i autobusna stanica – mjesta su na kojima su se događala seksualna uznemiravanja, sudeći po dosadašnjih 30-tak zaprimljenih prijava putem mobilne aplikacije Safecity Croatia u posljednja četiri mjeseca otkako je hrvatskim građanima omogućena za prijavu uznemiravanja i nasilja na javnim mjestima. Na karti aplikacije kao nesigurna mjesta ucrtani su do sada Zagrebu, Rijeka i Split, čije su građanke, jer su prijave redom slale žene, putem aplikacije i opisale što im se događalo. Na verbalna seksualna uznemiravanja i vrijeđanja odnosi se najveći broj prijava, a tu su potom i pokušaji tjelesnog napada, pipanja, kao i pokušaji silovanja. Temeljem toga na karti su ucrtane i konkretne tramvajske i autobusne linije, te konkretna tramvajska i autobusna stajališta. Nekolicina prijava bila je prijava pokušaja silovanja. Jedan takav dogodio se u autobusu na relaciji od Metkovića do Zagreba.
Sve to danas znamo, još važnije, sve je to i evidentirano, zahvaljujući inicijativi “Razotkrijmo skriveno uznemiravanje“ koju su početkom godine pokrenule četiri žene i stručnjakinje, aktivistice u borbi protiv uznemiravanja na javnim mjestima. Aplikacija je za prijavu uznemiravanja i napada na javnim mjestima namijenjena svima, bez obzira na spol, a prijave mogu napraviti punoljetni građani i građanke. I ne samo žrtve napada, nego i osobe koje će to učiniti u ime njih ili su bili svjedoci napada. Bitno je locirati mjesto i opisati što se dogodilo.
„Ideja je bila da se putem mobilne aplikacije skupi dovoljan broj podataka i lociraju mjesta koja su problematična u nekom gradu ili nekom mjestu. Kao i da otvorimo i komunikaciju o ovom velikom problemu sigurnosti u javnom prostoru kako bi se počela podizati i građanska svijest da je potrebno reagirati i da više ne toleriramo takve stvari. Društveni je koncept kod ovog velikog problema da bi mi takve događaje negdje u sebi trebale zakopati, a zapravo su posljedice velike. Žene je strah izaći van, ne žele proći kraj tog gradilišta, ne žele ući u taj tramvaj, sresti tog manijaka koji je na tramvajskoj stanici. Valja sve te priče osvijestiti da to ulično uznemiravanje postoji i da ono utječe naše psihološko zdravlje. Na jednom postu o toj temi povjerilo se puno žena, jedna je komentirala da mjesecima nije htjela izaći iz kuće. Mi govorimo o ozbiljnim situacijama koje imaju teške posljedice na žene i na njihov život. U konačnici i na ravnopravnost spolova. S jednom bazom podataka o konkretnim događajima možemo reagirati i prema policiji, lokalnim, gradskim upravama da se trgnu, da počnu poduzimati sve one nužne stvari kako bi se konkretna mjesta na kojima se uznemiravanja događa učinila sigurnima. Već sada je vidljivo da je javni prijevoz problematičan. “, kaže jedna od pokretačica projekta Dunja Bonacci Skenderović, politologinja i konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama.
Što radi mobilna aplikacija Safecity
Aplikacija omogućuje prijavu raznih tipova uličnog uznemiravanja i nasilja – od buljenja i zviždanja preko uhođenja i dodirivanja do silovanja i trgovanja ljudima. Funkcionira tako da se na karti grada označi mjesto gdje je osoba doživjela uznemiravanje i/ili nasilje te odgovara na pitanja o vrsti napada, počiniteljima, vremenu događaja, reakciji okoline i koracima koje je osoba nakon toga poduzela.
Zahvaljujući prijavama aplikacija identificira crne točke na kojima se najviše događa uznemiravanje, zlostavljanje i nasilje, a na dijelu stranice Safety Tips nalaze se i upozorenja za određene lokacije.
Nastala je prije deset godina u Indiji zahvaljujući Elsi Marie D’Silva, osnivačici zaklade Red Dot koja je stvorila aplikaciju Safecity. Zahvaljujući ovoj aplikaciji u Indiji izbrisane neke crne točke vezane uz ulično uznemiravanje i nasilje. Koristi se diljem Amerike, Trinidadu i Tobagu, a Red Dot Fundation je putem svoje osobe povezan i s UN-om. U Europi se, sada osim u Hrvatskoj, već godinama koristi u Rumunjskoj, a uskoro će je za svoje građane instalirati i Irska.
„Mnoge naše kolegice su prilikom prezentacije aplikacije komentirale kako su u puno navrata doživjele na javnim mjestima dobacivanje, pipkanje, pa i praćenje od strane njima nepoznatih ljudi, te time bile jako uznemirene, ali nisu bile sigurne je li to dovoljno ozbiljna situacija za prijavu. Policija je bila jedina adresa, ali su se bojale poruge. Pa čak i one koje su se našle u ozbiljnim situacijama da su skoro pretučene zbog izgleda. Kako je aplikacija Safecity Croatia zaživjela vidimo da se podiže svijest o važnosti prijava svih takvih događaja. Pa i sam osjećaj kod žrtve da se na jednom mjestu prikupljaju podaci o ovoj vrsti isto možemo govoriti u kategorijama napada, pa i nasilja nad osobama koje su na javnim mjestima gdje bi trebali biti isto tako sigurne kao u svom domu, uznemiravane, a što zna imati i teških posljedica“, opisuje Ivana Šalinović, profesorica engleskog i francuskog jezika i književnosti i i jedna od pokretačica inicijative Razotkrijmo skriveno uznemiravanje i rada na hrvatskoj inačici aplikacije Safecity.
Kako bi se kroz aplikaciju prikupilo što više podataka, jer znamo da je ulično uznemiravanje svakodnevica i na tisuće je njegovih žrtava inicijativa Razotkrijmo skriveno uznemiravanje zajedno s međunarodnom organizacijom Red Dot Fundation i Safecity najavljuje najnoviji projekt i kampanju koja će nakon njega uslijediti pod nazivom Safecity Global Data Intervention Challenge. Riječ je i nadalje o prikupljanju podataka o uličnom uznemiravanju, ali i uključivanju. Za sudjelovanje u ovom dijelu projekta prijaviti se mogu osobe u dobi 18 do 35 godina starosti do 5. rujna 2022. Projekt će trajati narednih pet tjedana, a od planiranih aktivnosti uključeni će imati dva Zoom sastanka tjedno, a jedan od njih je masterclass na kojem će gostovati različite osobe i govoriti o temama vezanima uz Data Intervention Challenge. Edukacija kao što je etika prikupljanja podataka, opis događaja ili storytelling i slična vrlo korisna znanja za punjenje baze, ali i prepoznavanja karaktera događaja koji se prijavljuje, kao i osmišljavanje aktivnosti, budućih kampanja osvješćivanja o problemu uličnog uznemiravanja. Projekt ima ambiciju povezati i studente i studentice iz različitih dijelova svijeta kako bi razgovarali o tome kako se rodno uvjetovano nasilje događa u njihovim zajednicama, poticati rasprave o strukturnim pitanjima i intersekcionalnosti kao i poticanje sudionika i sudionica da na osnovu prikupljenih podataka osmisle kreativna i lokalna rješenja.
Zainteresirani za uključivanje u projekt prijaviti se mogu OVDJE. Za sva dodatna pitanja mogu se obratiti putem e-maila [email protected].
„U ovoj fazi projekta cilj nam je dobiti podatke s kojima mi stvarno možemo krenuti prema županijskim odborima za ravnopravnost spolova, uredima gradonačelnika, lokalnim upravama i pokazati im problematična područja. Svaki od uključenih u projekt imat će zadatak da kroz pet tjedana podnese desetak prijava o događanjima uličnog uznemiravanja i napada iz svoje okoline. Da budu oni ti koji će u bazi evidentirati ono što nije prijavljeno, a imaju podatke, činjenice, opise djela, ali žrtve to nisu prijavile. Koja su nam očekivanja? Mi smo već kontaktirali o akciji organizacije koje se bave ovom problematikom, pronijele glas po fakultetima, do sada smo dobili dvije prijave, a očekujemo da će ih biti najmanje 15. Očekujemo da se jave ljudi koji grizu, jer je ideja da se i među njima dobiju aktivisti, zainteresirani da nešto napravi za sigurnost u gradovima, da se promjene situacije i učini dobra stvar za zajednicu“, napominje Dunja Bonacci Skenderović.
Od pokreta Žene u javnom prostoru do Safecity
Kako je uznemiravanje u javnom prostoru posebice veliki problem ženama u Hrvatskoj i kako je tu riječ o jednom od oblika rodno uvjetovanog nasilja javno je razotkriveno prije dvije godine zahvaljujući Riječanki Mariji Trocl, koja je putem društvenih mreža opisala traumu uznemiravanja doživljenu na riječkim ulicama te udruzi PaRiter. Tvit je izazvao lavinu više od tisuće tvitova žena koje su putem društvenim mreža podijelile svoja traumatična iskustava seksualnog uznemiravanja na javnim mjestima. Marinella Matejčić, aktivistica u Udruzi za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter iz Rijeke, pozvala je žene da također iskustva verbalnog i fizičkog seksualnog uznemiravanja i napada bez obzira kada su ih doživjela u javnom prijevozu, na ulici, trgovinama ili kafićima, na radnim mjestima, u liftovima…, podijele na Twitteru uz hashtag #zeneujavnomprostoru. Dogodila se eksplozija ispovijesti i svojevrstan pokret Žene u javnom prostoru koji je narednih mjeseci doveo do promjene svijesti da je riječ o uznemiravanju i nasilju na javnim mjestima koje valja prijavljivati.
Na tom je valu nastao i projekt Safecity Croatia inicijative Razotkrijmo ulično uznemiravanje čije su pokretačice krenule korak dalje kako ne bi sve ostalo u zrakopraznom prostoru, zabilježenih ispovijesti temeljem kojih se dalje ništa neće poduzimati, a toksična mjesta uličnog uznemiravanja građanima ostajati nesigurna, a počiniteljima prostor na kojem će i dalje nesmetano zlostavljati.
Dunja Bonacci Skenderović, Erna Tomiša, Nina Sabolić i Ivana Šalinović (foto Roman Avdagić)
Na ideju prijevoda aplikacije Safecity članice inicijative došle su tijekom prošlogodišnjeg Međunarodnog tjedna protiv uličnog uznemiravanja koji se tradicionalno održava u travnju, a kako neke od njih već par godina djeluju kao Hollaback inicijativa taj su tjedan organizirale akciju u kojoj su obilazile mjesta gdje su se uznemiravanja dogodila te ih povezivale sa zaprimljenim pričama. Dunja Bonacci Skenderović bila je spona povezivanja s udrugom PaRiter čije je iskustvo s ovom problematikom kroz pokret #ženeujavnomprostoru već bilo veliko, te osnivačicom Safecity aplikacije Elsa Marie D’Silvom, jer na našim područjima ne postoji alat koji bi omogućio anonimno prijavljivanje rodno uvjetovanog uznemiravanja. I donijele odluku o lokalizaciji aplikacije Safecity, jer događaji na našim prostorima nisu geolocirani, da bi se nešto konkretnije moglo napraviti za sigurnost na javnim mjestima. Osim Dunje Bonacci Skenderović i Ivane Šalinović u timu Safecity Croatia rade Nina Sabolić, po struci socijalna radnica i Erna Tomiša, psihologinja i specijalistica u agenciji za ljudske resurse. Sav je njihov trud i rad volonterski.
„Bilo bi super da se nama priključe neke tvrtke koje rade obrade podatke, da to ne bude priča entuzijazma. Ovdje se radi o podacima, o sigurnim gradovima, o čemu se puno govori, a malo djeluje. Ovdje je riječ i o puno široj problematici i područjima, o pitanjima prostornog planiranja koji je rodno osjetljiv. Kroz aplikaciju se može iščitati da se to ženama događa, gdje se događa, na koji način, postoje i dodatne informacije što su napravile, kako su se osjećale, dodatno nam daje uvid u cijelu problematiku uličnog uznemiravanja tako da se taj nepoznati počinitelj ili počinitelji mogu i prepoznavati. To je onda posao policije, jer mi nismo u mogućnosti reagirati na prijavu tipa u pomoć. Nikada nije bila ideja da mi budemo ti koji će po prijavi reagirati na događaj. No, policiji možemo dati niz vrijednih podataka i samo je pitanje da se ona sustavno počne baviti i tom vrstom djela. Aplikacija inače ima mogućnost brzog biranja policije s mjesta događaja i radit ćemo na tome policija tu mogućnost omogući kroz svoj sustav. Kao i na pitanju prepoznavanja tog djela u prekršajnom ili kaznenom zakonodavstu. Primjerice, u Francuskoj postoji zakon po kojem se za ulično uznemiravanja na licu mjesta izriče kazna u visini od 500 eura“, navodi Dunja Bonacci Skenderović.