Zbog priziva savjesti Vlada se temeljito posvadila… sama sa sobom! I ne vidi se kako će ta svađa završiti i hoće li ikada, barem u ovoj političkoj konstelaciji, uopće završiti. Taj komplicirani priziv savjesti malo joj je super, a malo je noćna mora, ovisno o području u kojem se primjenjuje.
Super joj je u zdravstvu, što su proteklih godina iskusile nebrojene žene koje su zbog savjesti ginekologa, anesteziologa, medicinskih sestara… putovale stotinama kilometara da bi obavile pobačaj tamo gdje medicinsko osoblje “nije toliko savjesno” nego se bavi svojim poslom – pružanjem zdravstvene usluge pacijenticama.
Super joj je i u farmaciji gdje osoblje u ljekarnama odlučuje hoće li, unatoč ispravnom receptu i punoljetnosti mušterije, izdati kontracepciju. Super je i kad je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji kad je medicinskom osoblju prepušteno da procijeni je li moralno pomoći ženi da začne dijete. Zbog svega toga Hrvatska ima jednu od najsavjesnijih medicinsko-farmaceutskih zajednica u kojoj su mnogi njeni pripadnici i protiv pobačaja i protiv kontracepcije i protiv medicinski potpomognute oplodnje.
Istina da se ti stavovi međusobno ozbiljno sudaraju jer, ako si protiv pobačaja na zahtjev, ne bi trebao biti i protiv kontracepcije koja će spriječiti neplaniranu trudnoću. Ako si već za život i natalitet ne bi trebao biti i protiv MPO-a koja će pomoći donijeti taj novi život na ovaj komplicirani svijet.
Uglavnom, priziv savjesti u Hrvatskoj je u svim tim područjima itekako dobrodošao i svjetonazorski potpuno u skladu s prevladavajućom politikom. Osim…
Osim u vojsci odakle je, usput rečeno, ta kategorija i potekla jer su novačeni mladići odbijali pucati u isto tako novačene mladiće s druge strane. Kad je riječ o prizivu savjesti, novopredloženom Zakonu o obrani i hrvatskoj Vladi, ta je kategorija ne samo nepoželjna nego i kažnjiva. Oni koji odrade dvomjesečni “klasični” vojni rok, u kojemu, među ostalim, uče i kako nekoga ubiti, dobivat će mjesečno 1100 eura. Oni koji zbog savjesti odbiju takvu obuku mogu odslužiti dug državi u trajanju od tri ili četiri mjeseca – tri mjeseca u civilnoj zaštiti ili četiri mjeseca u jedinicama lokalne samouprave. Za civilnu zaštitu naknada će im biti 250 eura, a za jedinice lokalne samouprave je nema. Pri tome, u zahtjevu za civilnu službu mladići će morati učiniti ‘uvjerljivim vjerske ili moralne razloge zbog kojih traže civilnu službu’.
Vratimo se na medicinu. Liječnici i drugo osoblje koje se pozove na priziv savjesti ne moraju dati nikakve uvjerljive razloge za takvu odluku, naprosto napišu da im savjest ne dopušta obavljati neke zahvate i gotovo. Plaća im zbog toga neće biti manja niti za jedan jedini cent. Radno mjesto im je sigurno, a posao kojim se bave su sami odabrali – nitko ih nije unovačio za posao ginekologa, anesteziologa ili farmaceuta. Za razliku od mladića koji će biti unovačeni – oni ne mogu birati hoće li ili neće odslužiti te mjesece vojne obuke, samo mogu birati kako će je odslužiti, i to samo ako dođu s uvjerljivim argumentima. U njihovom slučaju nema priziva savjesti samo tako, jer im se može.
Jasno je da je jako teško hrvatskoj Vladi pomiriti vlastite suprotstavljene stavove u ovoj zbrci oko priziva savjesti. Treba istodobno poštivati međunarodne akte, vlastiti Ustav, silne zakone, ali i pristati na rastuće političko skretanje udesno jer je to uvjet za većinu, što jamči ostanak na vlasti. Pri svemu tome su budući novaci s prizivom savjesti i žene koje se u bolnici suoče s prizivom savjesti samo kolateralne žrtve.