U Hrvatskoj je ukupno 30 ovlaštenih ustanova za obavljanje pobačaja. Od njih 30, 24 su odgovorile na upit dr. Jasenke Grujić, naše poznate ginekologinje i borkinje za siguran i dostupan pobačaj, koja je od njih tražila informacije obavljaju li pobačaje, kakve pobačaje obavljaju, mogu li pacijentice birati žele li kirurški ili medikamentni pobačaj, koliko su ih obavili 2022. godine te koliko je ginekologa u prizivu savjesti. O rezultatima je govorila jučer pred Odborom Europskog parlamenta za prava žena i rodnu ravnopravnost (FEMM), koji je sjednicu, među ostalim, posvetio i reproduktivnom zdravlju žena u povodu skorašnjeg Dana sigurnog pobačaja 28. rujna.
Nažalost, rezultati koje je doktorica Grujić iznijela pred Odbor su porazni. Premda je zakonom pobačaj u Hrvatskoj dopušten, u stvarnosti je teško dostupan, što je potvrdila i statistika za 2022. godinu: u tri od 24 ovlaštene ustanove u Hrvatskoj nije izvršen niti jedan pobačaj, u osam od 24 nije izvršen niti jedan medikamentni pobačaj, u 6 od 24 niti jedan kirurški pobačaj, a u 11 od 24 žene nisu mogle birati metodu.
Najviše prizivača u Našicama, najmanje u Karlovcu
Prizivačima savjesti ‘najbogatija’ je Opća županijska bolnica Našice, gdje je sto posto ginekologa u prizivu savjesti. Slijede je Opća bolnica Virovitica s 83 posto, pa KBC Zagreb s 81 posto, KBC Split sa 76 posto, Opća bolnica Bjelovar sa 75 posto, KBC Osijek sa 74 posto… Najliberalniji su u Općoj bolnici Karlovac gdje osam posto ginekologa ima priziv savjesti, u Čakovcu je takvih 11 posto, u Varaždinu 15 posto, u Puli i poliklinici Podobnik po 17 posto, a u Kninu 20 posto.
“Premda je pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece zajamčeno Ustavom iz 1974. godine, Zakon o liječništvu iz 2003. godine dopustio je prigovor savjesti čime je vjerski institut ugrađen u zakonodavstvo sekularne države. Prigovor savjesti je odbijanje vršenja dužnost ili uskrata skrbi, a osim pobačaja sve se više primjenjuje i na uskratu kontracepcije. Žene koje pristupaju pobačaju su stigmatizirane kao i oni koji pobačaj izvode. Zamjeram dijelu medicinske zajednice u Hrvatskoj što je pognula glavu pred stavovima koji interese fetusa pretpostavljaju zdravlju i životu žena. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove pobačaja, za razliku od slovenskog. Sto godina samoće duga je distanca između reproduktivne skrbi u Hrvatskoj i one koja se prakticira u maloj pograničnoj bolnici u Sloveniji, u Brežicama, udaljenoj samo 50 kilometara od Zagreba”, završila je izlaganje dr. Grujić i zaradila veliki pljesak od okupljenih parlamentaraca.
Dr. Jasenka Grujić je sa skupinom liječnika, ginekologa i bioetičara još 2014. godine pokrenula Inicijativu liječnika za regulaciju priziva savjesti u medicini, kada se i počelo otkrivati kako se priziv savjesti širi zdravstvenim sustavom, a zdravstvena skrb i usluge ženama sve više uskraćuju čime im se ugrožava zdravlje i život. Otkad je prije šest godina javno progovorila o problemima koje donosi priziv savjesti, ginekologinja dr. sc. Jasenka Grujić jedna je od rijetkih predstavnika svoje struke koji se protive toj mogućnosti datoj hrvatskim liječnicima 2003. godine. Dr. Grujić već godinama ponavlja da odbijanje obavljanja zakonom zajamčenih medicinskih zahvata, kao što je abortus, nije pitanje savjesti nego odbijanje vršenja dužnosti. Zbog priziva savjesti u Hrvatskoj je ženama teže ostvariti pravo na prekid trudnoće, a sve češće i pravo na kontracepciju.
Članice EU kriju se iza floskule nacionalne kompetencije
Hrvatski zastupnik u EU parlamentu Predrag Fred Matić, poznat kao žestoki borac za rodnu ravnopravnost, u svom se izlaganju jučer na europskom odboru nadovezao na dr. Grujić izjavom da je stanje u Hrvatskoj alarmantno, unatoč zakonima koji dopuštaju pobačaj.
“Treba prestati ignorirati realnost i osigurati zdravstvenu skrb za sve žene i djevojke na europskoj razini, po europskim standardima, jednako za sve, a ne da se članice kriju iza floskule nacionalne kompetencije. Do kada ćemo dozvoliti da ginekolozi ne rade svoj posao, da bolnice ne osiguravaju provedbu zakonom osigurane usluge, da žene umiru?”, zaključio je Matić.
Birgit van Hout, direktorica u briselskom uredu UN-ovog Fonda za populaciju (UNFPA), upozorila je da su UN-ovi ciljevi održivog razvoja do 2030., kad je riječ o reproduktivnom zdravlju i pravima, presporo ostvaruju.
“Od 2015. nije postignut nikakav napredak u smanjenju smrtnosti na porodu na manje od 70 slučajeva na sto tisuća živorođene djece. Isto tako, svake dvije minute u svijetu jedna žena umire od uzroka koji su se mogli spriječiti. Pristup modernoj kontracepciji napredovao je od 76 posto 2015. godine na samo 77 posto danas. Broj prisilnih brakova djevojčica mlađih od 14 godina je u porastu. Čak 44 posto žena koje žive s partnerima ne mogu odlučivati o spolnim odnosima, planiranju obitelji i kontracepciji. Suočeni smo s velikim napadima na spolno i reproduktivno zdravlje i prava što jača potrebu da se uspostavi globalni politički konsenzus o tom pitanju”, poručila je van Hout.
Ukidanje prava počinje širenjem lažnih informacija
Camile Gervais, pravna savjetnica za Europu Centra za reproduktivna prava, upozorila je da se ukidanje prava na pobačaj događa polako, počinje širenjem lažnih informacija dok u konačnici dolazi do povlačenja prava, a njihovo ukidanje ide u korak sa smanjenjem demokracije. Za to je iznijela primjer Mađarske, gdje je Vlada 2000. godine uvela obavezno čekanje i savjetovanje prije pobačaja da bi 2011. u Ustav unijeli zaštitu života od začeća, a lani su žene koje traže pobačaj obavezne prije toga slušati na ultrazvuku otkucaje srca fetusa.
“Najdrastičniji je primjer Poljske, gdje je od 2020. pobačaj de facto potpuno zabranjen. Još 2017. zabranili su u ljekarnama prodaju hitne kontracepcije bez recepta, a zatvaraju ljude koji se bore za ljudska prava”, navela je Gervais.
Najšokantniji detalj koji je iznijela jest nedavni zahtjev centralne poljske vlade lokalnim vlastima da ne dopuste pravo na roditeljstvo za djecu rođenu uz medicinski potpomognutu oplodnju, točnije – za takvu djecu nije moguće podnijeti zahtjev za roditeljstvo. Ostalo je nejasno čija su onda ta djeca.
U debati koja je slijedila nakon izlaganja najviše je interesa i opet izazvala dr. Grujić, rekavši kako su liječnici “starije garde”, koji su još obavljali pobačaje, 2014. utemeljili inicijativu za regulaciju priziva savjesti, dok njihovi mlađi kolege nisu shvatili da se primarno zalažu za interese i zdravlje žena.
“Mnogo kolega uskraćuje skrb iz religioznih razloga. Sve ovisi kako se pristupa biranju kadrova u pojedinoj ustanovi. Priziv savjesti trebalo bi regulirati kroz radnopravne propise – ako si ginekolog moraš pomagati ženi jer je ona tvoj pacijent”, poručila je Grujić uz napomenu da se osobno ne zalaže za pobačaj i njeno poslanje kao ginekologinje je da pobačaja bude što manje, ali se isto tako zalaže i da ne bude prisilnih trudnoća.