Devetnaestero djece u dobi do jedanaest godina, učenika drugog, trećeg i četvrtog razreda osnovne škole, i njihove dvije učiteljice, mrtvi su jer je osamnaestogodišnjak sam sebi poklonio poluautomatsku pušku AR-15 za svoj osamnaesti rođendan. Jednostavno je ušao u trgovinu i kupio je. Desetak dana ranije bijelac zabrinut za čistoću rase pucao je u trgovačkom centru i ubio deset crnaca, a dan kasnije još jedan borac za čistoću bijele rase pucao je na Kineze u crkvi i ubio jednoga. Lista masovnih pucnjava u SAD-u je duga. Samo ove godine u školama ih je bilo 39. Ukupno je od početka godine u SAD-u bilo 248 masovnih pucnjava u kojima je ubijeno više od 250 ljudi. Gotovo dvije pucnjave dnevno!
Većina tih masovnih ubojica ujedno su i mrzitelji žena. ‘Karijeru’ su obično započeli kao obiteljski nasilnici, seksualni zlostavljači, silovatelji unutar vlastite obitelji, ali i šire. Ovu tezu u svojoj je analizi za California Law Review primjerima potkrijepila Yasmine Issa, doktorica prava sa Pravnog fakulteta u Berkeleyu, Kalifornija.
“Rodno uvjetovani zločini, osim nasilja u obitelji, posebno uhođenje i seksualni napad, pokazatelj su potencijala za buduće masovno nasilje”, kaže Issa i nabraja slučajeve u kojima su se spojili masovna pucnjava, uhođenje i seksualni napadi te općenito nasilje nad ženama.
Prijetili su, mlatili i silovali dok nisu počeli ubijati
Priča prva: Devin P. Kelley, stacioniran u zračnoj bazi u Novom Meksiku, 2012. godine razbio je lubanju svom posinku, a prvu suprugu više je puta udarao, šutirao i gušio. Jednom joj je prislonio pištolj na sljepoočnicu i vikao: ‘Želiš li umrijeti? Želiš li umrijeti?’ Kelley je na vojnom sudu priznao krivnju. Pet godina kasnije kupio je dva komada oružja u Koloradu, još dva u San Antoniju, potom je otišao u crkvu u Sutherland Springsu u Teksasu i puškom ubio dvadeset i pet ljudi.
Priča druga: U lipnju 2016. Omar Mateen ubio je četrdeset i devet ljudi i ranio još pedeset i tri u gay klubu u Orlandu. Četiri dana kasnije, Mateenova prva žena, Sitora Yusufiy, rekla je novinarima da ju je, kada je bila u braku s njim, redovito zlostavljao: došao bi kući i počeo je tući uz nabrajanje razloga kao što je ‘rublje nije oprano’ i slično. Pet mjeseci nakon pucnjave, Mateenova druga supruga, Noor Salman, opisala je Mateena kao osobu koja se lako ljudi i često je tuče, čupa za kosu, guši i prijeti da će je ubiti.
Priča treća: U siječnju 2017. Esteban Santiago je otvorio vatru dok su putnici preuzimali prtljagu u međunarodnoj zračnoj luci Fort Lauderdale. Ubio je pet ljudi i ranio njih osam. Santiago je bio procesuiran zbog davljenja svoje djevojke.
Priča četvrta: U studenom 2015. Robert Dear, koji je imao povijest uhođenja, ubio je tri osobe i ranio devet u ustanovi za planirano roditeljstvo u Colorado Springsu. Dvadesetak godina ranije Dear je uhićen zbog silovanja žene koja je radila u trgovačkom centru u North Charlestonu. Zvao ju je na spoj, odbila je, zvao ju je telefonom nekoliko puta dnevno, a potom je izgubio strpljenje, pojavio se na njezinim ulaznim vratima i uz prijetnju nožem je silovao. Druga supruga ga je opisala kao nasilnoga – udarao joj je glavom o pod i navlačio je za kosu. Treća supruga zvala je policiju zbog obiteljskog nasilja: zaključao ju je u kući, udario je i gurnuo kroz prozor.
Priča peta: U studenom 2017. Kevin Janson Neal ubio je pet ljudi i ranio još njih deset u sjevernoj Kaliforniji. Bio je pred suđenjem za napad na žene u svojoj zajednici, od kojih je jednu ubio u pucnjavi. Opisali su ga kao ljutitog bijelca koji podržava nasilje nad ženama.
Priča šesta: U svibnju 2014. Elliot Rodger pucao je u kampusu Santa Barbara, šest osoba je ubio, a četrnaest ranio. Bio je povezan s online zajednicama za “muška prava” i kreirao videe u kojima je govorio o svojoj frustraciji jer ga žene odbijaju pa je sa 22 godine još djevac, a on je ‘savršen dečko’, ‘veličanstven’, ‘vrhunski džentlmen’, ‘pravi alfa mužjak’… Obećao je da će ući u najljepše sestrinstvo i ‘poklati svaku razmaženu pravu drolju’.
Masovna ubojstva odgovor su na rodni neuspjeh počinitelja
Ispitujući stresore koji su pokrenuli masovna ubojstva znanstvenici su otkrili njihov zajednički nazivnik: osjećaj ugrožene muškosti, preciznije hegemonističke muškosti koja je ključ patrijarhalnog sustava u kojemu su žene marginalizirane i podređene. Masovnim ubojicama nasilje je opravdana reakcija na uvrede koje su im uputile žene i drugi članovi društva koji su im oduzeli tu muškost jer su prekinuli vezu, odbili udvaranje, dali im otkaz, izbacili ih iz škole ili ih kaznili na bilo koji način.
Autorica analize tvrdi da je nazivanje počinitelja masovnih pucnjava “pomahnitalim ubojicama” dimna zavjesa jer se time skreće pozornost sa veze između masovnog ubojstva i muškosti ili masovnog ubojstva i rase. Tvrdi da su masovna ubojstva odgovor njihovih počinitelja na rodni neuspjeh. Pregled FBI-jevih i medijskih izvješća o masovnim pucnjavama od 2009. do 2013. godine pokazao je da je u 40 posto slučajeva počinitelj ubio sadašnju ili bivšu intimnu partnericu ili partnera, a mnogi su imali ranije optužbe za obiteljsko nasilje.
Marsha Robertson, direktorica komunikacija u Futures Without Violence, kaže da je povijest obiteljskog nasilja među počiniteljima masovnih pucnjava toliko česta da njena organizacija taj obrazac naziva “Dan 3.
“Prvog dana dolazi do pucnjave i novinari imaju samo gole činjenice o incidentu. Drugog dana mediji dobiju više biografskih podataka. Trećeg dana istraga potvrdi da je ubojica bio obiteljski nasilnik”, kaže Marsha Robertson.
Svaki nasilnik može kupiti i nositi oružje
Svim tim masovnim ubojicama realizaciju planova uveliko olakšava američki zakon koji dopušta gotovo svakome da posjeduje oružje. Štoviše, unatoč sve ubrzanijem ritmu pojave masovnih pucnjava i anketi koja pokazuje da je 90 posto američkih građana, bez obzira na političke afinitete, za strožu kontrolu posjedovanja oružja, republikanski senatori i lobi proizvođača oružja su moćniji. Guverner države Teksas, u kojoj se dogodio posljednji masakr u školi, prije te tragedije pohvalio se kako u Teksasu za nošenje oružja ne trebaju ni dozvola ni iskustvo. To je onaj isti guverner koji je potpisao strogi zakon o zabrani pobačaja nakon šestog tjedna trudnoće, premda tada većina žena još niti ne zna da su trudne, i koji je tim istim zakonom otvorio svojevrsni lov na glave svih koji obave pobačaj ili pomognu u njegovu obavljanju, što podrazumijeva čak i taksistu koji je odvezao ženu na kliniku. Svaki “druker” može računati na nagradu od 10 tisuća dolara.
U SAD-u je već godinama na stolu zahtjev za proširenje tzv. Lautenbergovog amandmana na Zakon o kontroli oružja, nazvanog po senatoru Franku Lautenbergu koji je amandman predstavio još 1996. Proširenjem se traži da se zakonom zabrani posjedovanje oružja bilo kojoj osobi osuđenoj za nasilje u obitelji, uhođenje i seksualni napad.
Mačizam kao triger za ubilačke pohode
Sociolozi su ustvrdili kako je za većinu tih stravičnih masakara u SAD-u krivac “hegemonistička muškost” ili mačizam koji podrazumijeva moć, autoritet, fizičku snagu, kompetitivnost, samopouzdanje i stoicizam, a sve se to uči od djetinjstva i pojačava u pubertetu i odrasloj dobi. Ta hegemonistička muškost bliska je s rasizmom, homofobijom i drugim predrasudama. Za takav superiorni muški identitet važan je seksualni uspjeh, pa su mnogi od njih krenuli u masovni ubilački pohod nakon prekida veze, razvoda ili kad je neka žena odbila njihovo udvaranje.
Zanimljivo je da se Meksiko prije SAD-a posvetio problematici mačizma pa su u toj zemlji organizirali savjetovanja i kampanje podizanja svijesti javnosti, a provodili su i besplatnu terapiju za muškarce u kojoj su preispitivali mačističke predrasude. U kampanju su se čak uključile i tvrtke koje proizvode “muške” proizvode, kao što je pivovara, koja je u svojim reklamama poručivala “Ako ne poštujete žene, Tecate nije za vas”.
U SAD-u je pak bitka protiv predrasuda ostala u privatnoj sferi, na rijetkim sveučilištima i srednjim školama te kroz umjetničke projekte.