Nedostupnost zdravstvene zaštite ženama u Hrvatskoj se posljednjih tjedan dana kristalno jasno razotkriva kroz aferu što trese hrvatski zdravstveni sustav, a potakla ju je hrabra ispovijest trudnice Mirele Čavajde. Zahvaljujući hrabrosti Mirele Čavajde, koja je ušla u bitku za ostvarenje svojih zakonom zajamčenih prava na medicinski postupak prekida trudnoće zbog teške malformacije ploda, razotkrilo se koliko je liječnicima, upravo onima koji odlučuju, jer i jesu na čelu svih poluga zdravstvenog sustava na koje ih je dovela politika – važnija ideologija od poštivanja zakona ove države.
Točnije, uvjerenje tih ljudi, a temeljen je na tezi o životu od trenutka začeća – postao je nepremostiva prepreka ostvarivanju osnovnih medicinskih i zdravstvenih usluga građanki i građana. Ovdje nije riječ samo o Mireli Čavajdi, već je riječ o svim građanima koji se nađu i mogu se naći u nizu zdravstvenih situacija, a da će im zakonom zajamčena medicinska usluga biti odbijena zbog nečijeg osobnog uvjerenja. Ovdje nije riječ ni samo o ženama, iako su upravo one najčešće žrtve nedostupnosti zdravstvenih i medicinskih usluga. Riječ je i o djeci i o muškarcima.
A glavni alat nepružanja medicinskih usluga je priziv savjesti, na koji će se liječnici naprosto pozvati i time od sebe odagnati obvezu pružanja zdravstvene zaštite. Posljednjih dana brojne nevladine i strukovne organizacije, kao i pojedini oporbeni političari, traže preispitivanje instituta priziva savjesti. Točnije, ukazuju kako je zbog činjenice da čak 60 posto ginekologa i zdravstvenih djelatnika u ginekologiji ima priziv savjesti, dovedeno u pitanje funkcioniranje javno zdravstvenog sustava u području reproduktivnog zdravlja ženama zbog toga nije dostupna.
Hrvatska liječnička komora napala Tomaševića braneći priziv savjesti
Nasuprot tome, danas je Hrvatska liječnička komora objavila priopćenje u kojem tvrdi da situacija u kojoj su se našli trudnica Mirela Čavajda i njena obitelj nema nikakve veze s prizivom savjesti, da bi u nastavku priopćenja taj institut branila kao jednu od pravnih tekovina EU: “Hrvatska liječnička komora odbija neargumentirane napade na priziv savjesti u medicini i protivi se pokušajima njegovog ukidanja. Institut priziva savjesti je pravna stečevina Europske unije, dio hrvatskog zakonodavstva, a jamče ga i mnogi međunarodni pravni dokumenti. Ovaj pravni institut liječnicima omogućava da zadrže svoj osobni integritet”, ističe se u priopćenju HLK kojega potpisuje predsjednik HLK-a dr.sc. Krešimir Luetić i ujedno proziva gradonačelnika Tomislava Tomaševića da na liječnike i medicinske sestre bolnice Sveti duh radi veliki pritisak, jer je prije par dana izjavio kako je neprihvatljivo da svi ginekolozi u toj bolnici inače u vlasništvu grada Zagreba, imaju priziv savjesti.
Od izbijanja slučaja trudnice Mirele Čavajde, koju su liječnici već prvog dana nakon uspostavljene dijagnoze teške malformacije ploda starosti 24. tjedana, uputili da prekid trudnoće potraži u Sloveniji, jer tu medicinsku uslugu u Hrvatskoj, iako zakonom zajamčenu u ovakvim situacijama – neće dobiti, uspoređuju se slovenski i hrvatski zdravstveni sustav i dostupnost zdravstvene zaštite u reproduktivnom zdravlju. Brojke su, očekivano, porazne za Hrvatsku: kod nas 60 posto ginekologa ima priziv savjesti, u Sloveniji samo tri posto.
U Sloveniji deset ginekologa ima prigovor savjesti
Međutim, prema posljednjim podacima koje donosi tekst iz slovenskih Novica samo 1,5 posto ginekologa u susjednoj nam državi ili, u brojkama, njih deset, poziva se na priziv savjesti. Ostali rade posao za koji su plaćeni. Za razliku od njih, u Hrvatskoj je trenutno potraga za medicinskim osobljem koje je spremno raditi sve ono što im je u opisu posla i struke jer se sve više liječnika poziva na svoju savjest. Atmosfera u bolnicama ih na to potiče jer, kako znaju neslužbeno govoriti, ako se ne prikloniš većini šikaniran si i možeš se pozdraviti s napredovanjem.
Kako uređena država rješava problem otkriva tekst “V Sloveniji deset ginekologov uveljavlja ugovor vesti”, koji prenosimo u cijelosti:
“U listopadu prošle godine sud je presudio da je Liječnička komora Slovenije postupila na diskriminirajući način. Kandidatkinji za specijalizaciju iz ginekologije i porodništva, koja je povjerenstvu rekla da namjerava uložiti prigovor savjesti u obavljanju pobačaja i propisivanju intrauterinih implantata (spirala kao kontracepcija), dodijeljen je manji broj bodova.
Komora se usprotivila sudu, tvrdeći da prigovor savjesti na pobačaj ne može biti razlog za diskriminaciju, jer je to predviđeno programom specijalizacije. Slovenski liječnički zbor donio je još 2018. godine odluku da kandidati koji ulože prigovor savjesti uopće ne mogu pristupiti specijalističkom ispitu.
Sud je nadalje odlučio da primjena prigovora savjesti neće nedopustivo utjecati na ustavno pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Visoki sud je potvrdio presudu, čime je postala pravomoćna.
Trenutno malo ginekologa ima prigovor savjesti
Ginekolozi koji ulože prigovor moraju to upisati u registar liječnika. U njega je upisano 11.705 članova Liječničke komore Slovenije, od kojih 173 ima prigovor savjesti. Najčešće prigovaraju u području pobačaja, transplantacije, biomedicinski potpomognute oplodnje, korištenja embrionalnih matičnih stanica te odbijanja korištenja krvi i drugih krvnih produkata u kirurškim zahvatima. U području ginekologije njih deset ima prigovor savjesti, pojasnili su nam iz komore. U zemlji su 392 aktivna ginekološka specijalista. “To pokazuje da je prigovor savjesti u Sloveniji vrlo rijedak među ginekolozima, kao i među svim liječnicima”, kažu u Liječničkoj komori.
Pobačaj je civilizacijsko dostignuće
Legalni pobačaj je na neki način civilizacijsko dostignuće, upozorila je za nacionalni radio profesorica Vesna Leskošek. Ako to prestane biti pravo koje nudi zdravstveni sustav, žene će biti prisiljene raditi ilegalne pobačaje s pomazanima. “Mnogi ilegalni pobačaji nakon Drugoga svjetskog rata otklonjeni su legalizacijom pobačaja i, naravno, vrlo sustavnom edukacijom ljudi o planiranju obitelji”, rekla je umirovljena ginekologinja Mateja Kožuh Novak.
Hrvatske pacijentice dolaze nam na pobačaj
Kakve su to posljedice može se promatrati u Hrvatskoj, koja je u bivšoj državi imala mrežu ginekologa usporedivu sa Slovenijom. U samostalnoj državi doživjela je kolaps zbog privatizacije zdravstva, a gotovo polovica preostalih ginekologa ima prigovore savjesti zbog pobačaja i kontracepcije. Zasad hrvatske građanke imaju tu sreću da pobace s naše strane granice – najčešće u Općoj bolnici Brežice, iz koje su odgovorili da su 2017. godine pobacili 29 hrvatskih pacijentica, a 2019. godine 280. Dolaskom novog koronavirusa broj je neznatno opao, ali je u 2020. godini ipak obavljeno 150 pobačaja, u odnosu na 134 lani. Kako javlja Radio Slovenija, tijekom epidemije u Hrvatskoj se povećala narudžba tableta za medikamentozni pobačaj iz iz BiH, jer je u Hrvatskoj pravilo da se tableta mora uzimati samo pod nadzorom liječnika.
Sve pacijentice koje dolaze na pobačaj u SB Brežice to plaćaju same jer hrvatsko zdravstveno osiguranje ne pokriva pobačaj. Medicinski pobačaj do 10. tjedna košta 260 eura, a nakon 10. tjedna 280 eura.”
Nedostupni i trudnički tečajevi, kontracepcija, podrška rodiljama i dojiljama…
Ženama u Hrvatskoj nisu dostupne zdravstvene i medicinske usluge za očuvanje i unapređenje reproduktivnog zdravlja. To je činjenica koju su iskusile brojne žene, trudnice, rodilje i dojilje, a što se uporno pokušava prikrivati. Ponešto smo o uskratama zdravstvenih usluga reproduktivnog zdravlja mogli doznati iz istraživanja udruge Roda prije dvije godine, kada je više od pet tisuća žena kroz anketu progovorilo da potrebnu zdravstvenu zaštitu i medicinske usluge nerijetko nisu uspjele ostvariti, ili je ona bila nepotpuna ili nekvalitetna. Govore o svim segmentima reproduktivnog zdravlja; od ginekološkog pregleda, praćenja trudnoće, priprema za porod i porod, praćenja rodilje i dojilje, postupcima potpomognute oplodnje, pružanju informacija o kontracepciji i dostupnost kontracepcije…