Koliko iskustvo poroda i brige zdravstvenog sustava o trudnicama i babinjačama doprinosi demografiji pojedine države? Jako puno, ako sudimo po tome da se među pet najčešćih razloga zašto se žene ne odlučuju na drugu trudnoću navodi loše iskustvo poroda i brige zdravstvenog sustava o trudnicama i babinjačama. A kako se hrvatski zdravstveni sustav uistinu odnosi prema trudnicama, rodiljama i babinjačama, kako je organiziran, koliko je dostupan i koliku brigu i koje zdravstvene usluge pruža otkriva najnovije istraživanje koje je upravo na tu temu provela udruga ‘Roditelji u akciji’ tijekom 2018. i 2019. godine, a čije rezultate objavljujemo. O njima razgovaramo s Danielom Drandić, voditeljicom programa Reproduktivna prava udruge Roda i jednom od članica istraživačkog tima koje je ujedno i stručno jer ga čine liječnici i zdravstveni djelatnici s bogatim iskustvom u porodništvu.
Osim Daniele Drandić na istraživanju pod nazivom ‘Iskustva trudnica, rodilja i babinjača i zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj 2018. i 2019.’, koje danas pruža dobar uvid u situaciju stanja zdravstvene zaštite kakvo je bilo i prije početka pandemije, od anketnog upitnika preko obrade podataka do analize rezuzltata i izlučivanja zaključaka i preporuka radile su ginekologinje Biserka Knezić Frković i Velena Radošević, profesorica primaljstva na Sveučilištu u Rijeci Magdalena Kurbanović, patronažna sestra, magistra sestrinstva Željka Skukan Šoštarić te doula i savjetnica za dojenje Branka Mrzić Jagatić.
Što doživljava prosječna trudnica?
Kao i mnogo toga ove godine zbog COVID-19, istraživanje je provedeno nešto kasnije nego što je planirano. Bez obzira na to između lipnja i kolovoza ispunjavanju anketnog upitnika pristupilo je više od sedam tisuća žena. Kriterije za sudjelovanje u istraživanju zadovoljilo je njih 4.918, a isključene su one žene koje nisu rodile tijekom 2018. i 2019., koje nisu rodile u Hrvatskoj i one koje su imale višeplodne trudnoće, bile hospitalizirane zbog komplikacija ili su rodile prerano ili prekasno.
“Cilj nam je u uzorak uključiti žene koje nisu imali komplikacija u trudnoći, kako upravo one ne bi bile izlika za određene postupke, propuste ili načine skrbi. Cilj je bio dobiti uvid u ono što se događa prosječnoj ženi, trudnoće koja nije praćena komplikacijama, a kakvih je najviše”, pojasnila je Daniela Drandić.
Jedno od ključnih otkrića istraživanja je da u hrvatskom zdravstvenom sustavu ne postoje cjelovite i jasne smjernice za skrb u trudnoći i porođaju. Odluke se prepuštaju zdravstvenim radnicima što rezultira neujednačenoj skrbi te češćem oslanjanju na tradicionalne prakse umjesto onih znanstveno utemeljenih.
Udruga Roda prvo je slično istraživanje provela još 2015. na uzorku od četiri tisuće ispitanica. Mapirali su tada, pojašnjava Drandić, što se događalo u sustavu zdravstvene zaštite, no nedostajao im je doprinos drugih utjecajnih skupina iz njega. Tek s timom u kojem su uključene liječnice ginekologinje, primalje i patronažne sestre mogao se izraditi upitnik koji je pokrio sve aspekte zdravstvene zaštite tijekom ovog razdoblja, stoga je vrijednost ovog istraživanja i u tome što daje podatke što se ženama događa u svim tim razdobljima donošenja bebe na svijet.
Sve počinje s ginekološkim pregledom
Briga u trudnoći obično počinje prvim pregledom kod ginekologa. Više od polovice anketiranih javilo se za pregled oko sedmog tjedna trudnoće, a četvrtina između sedmog i devetog tjedna. Međunarodne smjernice navode da se prvi pregled uobičajeno provodi između šestog i dvanaestog tjedna, no praksa kod zdravih trudnoća je da se prvi pregled obavlja idealno oko dvanaestog tjedna kada se može obaviti i rani kombinirani probir.
Pregled je više od 60 posto sudionica obavilo unutar dva tjedna od naručivanja, no udruga Roda napominje kako bi se termin pregleda trebao prilagoditi tjednu trudnoće, te medicinskim potrebama, a ne slobodnim terminima i osobnim željama.
Vaginalni pregled je tijekom svakog pregleda imala oko polovica anketiranih, a ultrazvučni njih gotovo sedamdeset posto. Svjetske smjernice za skrb zdravih trudnica preporučuju do tri ultrazvučna pregleda tijekom trudnoće, dakle vidljivo je kako se nepotrebno povećava opseg posla i troši vrijeme na prečeste rutinske preglede čime se dodatno troše resursi siromašnog zdravstvenog sustava. Shodno tome, oko trećina trudnica morala je ići na pregled ili u bolnicu ili privatnom ginekologu zbog dotrajalosti ili nepostojanja opreme kod svog primarnog ginekologa.
Manji broj žena morao je plaćati određene usluge kod ginekologa unutar primarnog zdravstvenog sustava, kao što su ultrazvuk ili slanje uzoraka na analizu. Većinom se radilo o iznosima do 200 kuna, no zabrinjavajuće je da njih gotovo 70 posto nije dobilo račun za plaćene usluge.
“Ono što je pozitivno, a što doznajemo iz istraživanja, ginekološki pregledi većini žena su dostupni, što znači da mreža primarnih ambulanti nije loše raspoređena. Ono što istraživanje ne pokazuje je koliko su ginekolozi stvarno opterećeni te koliko žene koje nisu trudne čekaju na preglede”, naglasila je Drandić.
Trudnički tečajevi nekima su i dalje nedostupni
Trudnički tečaj kao važan dio pripreme za porod i roditeljstvo pohađalo je 57,6 posto žena. Neke od njih su to obavile u trenutnoj trudnoći, a neke u prethodnoj. Ipak, broj onih koji ga nisu pohađali također nije nezanemariv- 42,4 posto. Napredak je vidljiv kada se usporede rezultati UNICEF-ovog istraživanja iz 2015. godine kada je tek oko petina roditelja bila obuhvaćena trudničkim tečajevima.
Glavni razlog za nepohađanje tečaja bio je što žene nisu smatrale da im je on potreban. Udio onih koje ga nisu pohađale najveći je među stanovnicima hrvatskih otoka, sela i gradova do deset tisuća stanovnika. Potrebno je raditi na boljoj informiranosti budućih roditelja o važnosti pripreme i benefitima trudničkih tečajeva, kao i široj dostupnosti tečajeva. Trenutna pandemija pokazala je kako se mnogo toga može održati online, tako da se to postavlja kao moguće rješenje problema nedostupnosti tečajeva u određenim geografskim područjima.
Primaljna skrb dio je zdravstva koji još uvijek nije reguliran, tako da je tek 55 ispitanica potražilo privatnu skrb primalja tijekom trudnoće. Za razliku od toga, patronažna skrb je predviđena u obliku jednog posjeta patronažne sestre trudnici, no tek je nešto malo više od 20 posto ispitanica dobilo tu skrb. Njih gotovo 40 posto nije ni dobilo informaciju o mogućnosti patronažnog posjeta u trudnoći. Korisnost informacija koje su trudnice dobile tijekom patronažnih posjeta u većini slučajeva ocijenjena je visoko, što pokazuje kako su trudnicama potrebne informacije te edukacija kako bi im se pomoglo pripremiti za novu ulogu roditelja. Individualna edukacija koju provode patronažne sestre, a mogle bi provoditi i primalje, može nadomjestiti nedostatak trudničkih tečajeva.
Porod – od korupcije do pratnje
Iako prema svim istraživanjima o korupciji primanje i davanje mita medicinskom osoblju hrvatski građani smatraju prihvatljivijm nego za neke druge profesije, u istraživanju Roda 30 posto anketiranih navodi da je tijekom boravka u rodilištu dalo novac ili poklon medicinkom djelatniku ili se koristilo poznanstvom. Iako je i to vrlo visok broj, dvostruko je manji od 66,6 posto onih koji smatraju da je mito liječnicima prihvatljivo (istraživanje RODA iz 2010.) Oko 20 posto onih koji su dali mito su to napravili jer su smatrali da će tako dobiti bolju uslugu, a otprilike toliko ih je time željelo dobiti određenu skrb ili način poroda.
Pozitivan trend pratnje na porodu se nastavlja, pa je tako oko 62 posto žena imalo pratnju na porodu, a polovica onih koje nisu imale pratnju nisu je ni željele. O važnosti pratnje na porodu govori podatak da je kod 85 posto anketiranih to pridonijelo pozitivnijem iskustvu poroda. Također, pozitivno je da učestalost nekih praksi, poput nalijeganje na trbuh (Kristellerov hvat) ili rezanje vaginalnog otvora (epiziotomija), polako ali konstantno pada.
Kod poroda nije dopušten piti vodu ili se kretati
Nažalost, neke druge smjernice za skrb tijekom poroda koje preporuča Svjetska zdravstvena organizaicja nisu česte u hrvatskom zdravstvu. Omogućavanje mobilnosti i zauzimanje željenih položaja idu na ruku pozitivnijem iskustvu rađanja, ali i poboljšanju ishoda porođaja. Samo 22 posto ispitanica moglo se slobodno kretati tijekom porođaja, na što je utjecao visok udio onih čiji je fetus kontinuirano bio praćen CTG-om, iako su mnogobrojni znanstvenici iznijeli dokaze protiv takvih praksi.
Također, zabrinjavajuće je da je samo oko polovice žena moglo slobodno piti za vrijeme trudova i poroda, a tek 8,9 posto je moglo slobodno jesti. Pokazalo se da hrvatska rodilišta nisu niti opremljena za porode koji bi bili u uspravnom položaju ili olakšavali kretanje, pa čak više od polovice anketiranih nije imala mogućnost korištenja pomoćne opreme.
Iako se ne zna koliko rodilje u Hrvatskoj žele koristiti razna pomagala te u kojem smjeru idu trendovi u skrbi u porodu kod nas, istraživačice smatraju da bi zdravstveni djelatnici trebali biti educirani i predstaviti rodiljama neke od metoda koje se u svijetu naširoko koriste te bi im mogle olakšati porod.
Nakon poroda ginekolozi žene ne informiraju o kontracepciji
Iako se u kontekstu trudnoće često govori o porodu kao najgorem dijelu, za mnoge nove roditelje sve ono što dolazi nakon poroda također izaziva brojna pitanja. Preko 67 posto anketiranih bilo je zadovoljno skrbi u bolnici nakon poroda, no također njih 65 posto nije posjetilo nikakvo stručno osoblje u vidu psihologa, savjetnika za dojenje ili fizioterapeuta. Upravo su podrškom oko dojenja bile najnezadovoljnije, a slabo je ocijenjeno i broj dostupnog osoblja.
Planom i programom mjera zdravstvene zaštite predviđena su minimalno dva posjeta patronažne sestre – jedan do sedam dana nakon poroda i drugi 15 dana od poroda. Većina ispitanica imale su barem jedan posjet patronažne sestre tijekom prvog mjeseca nakon poroda, a kod više od polovice bilo je i više od dva predviđena posjeta. Kako mnoge žene tijekom trudnoće dožive promjene u seksualnom životu, tako se promjene događaju i nakon poroda. Samo za njih oko 16 posto porod je imao negativan utjecaj na seksualni život, dok je za oko 11 posto negativno utjecalo na odnos s partnerom. Ginekološki pregled u 70 posto slučajeva obavio se uglavnom osam tjedana od poroda, no pri tome čak 60 posto žena nije dobilo informacije o kontracepciji! Štoviše, gotovo polovica ne koristi nikakav oblik kontracepcije nakon poroda.
Pandemija ne smije utjecati na pad zdravstvenih usluga!
“Rezultati istraživanja, podaci i sikustva koje smo dobili, jako su vrijedni za izradu planova unaprijeđenja zdravstvene skrbi prema trudnicama, rodiljama i babinjačama. Danas, kad smo još i u pandemiji, izuzetno je važno znati koju razinu zdravstvenih usluga smo imali, jer to je najmanje što se moramo truditi zadržati! Da nam nakon pandemije i mjera koje se provode u sustavu za zaštitu od zaraze ne bi pala ona razina zdravstvene zaštite koju smo imali prije pandemije”, posebno je podvukla Daniela Drandić.
Kao jedno od zaključaka istraživanja navodi se i činjenica da sustav nepotrebno troši resurse s jedne strane, a s druge ima nedostataka resursa u rodilištima. Isto tako imamo zdravstvene radnike koji nisu obrazovani kako bi pružili sve potrebne informacije trudnicama. Kako bi se to premostilo udruga RODA je već lani u suradnji sa udrugama roditelja iz Slovenije i Češke lansirala aplikaciju Expecting u kojem su spojili znanje brojnih stručnjaka iz ovog područja s iskustiva iz pera roditelja. Aplikaciju su nadopunili i poboljšali zahvaljujući i rezultatima najnovijeg istraživanja, kojim su dobili još bolji uvid u to koje točno informacije nedostaju i koje trebaju budućim roditeljima.
Demografija i odnos prema trudnicama
Demografski podaci pokazuju kako natalitet iz godine u godinu pada. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2019. rođeno je 36.135 djece, što je 810 manje nego godinu prije toga i više od pet tisuća manje nego 2011. kada je rađen posljednji popis stanovništva. Uz ostale društvene i ekonomske faktore, konzistentnom padu broja rođenih pridonio je i neuređen zdravstveni sustav. Ovogodišnja pandemija, te potres u ožujku ponovno su pokazali neadekvatnost hrvatske infrastrukture, a donošenje odluka kao što su zabrana pratnje na porodu zakomplicirali su ionako neizvjesno razdoblje za buduće roditelje.