Od 1923 prijave pojedinačnih povreda prava djece, koliko je prošle godine primila Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, čak 772 predmeta odnose se na povredu njihovih osobnih prava. Drugim riječima, 1155 djece je lanjske godine doživjelo povredu osobnih prava. Među njima je najviše povreda prava na život s roditeljima i roditeljsku skrb – 434 predmeta koji obuhvaćaju 657 djece. No, najšokantniji su podaci o nasilju nad djecom. Tu je riječ o 239 prijava, od kojih je najviše bilo nasilja u obitelji. Najviše je djece trpjelo višestruko nasilje, potom psihičko pa fizičko, a Pravobraniteljica je dobila i četiri prijave za seksualno nasilje.
U ukupnom broju evidentiranih slučajeva nasilja u Hrvatskoj to su male brojke, jer se Pravobraniteljici javljaju roditelji, rođaci, institucije… zbog problema koje socijalna skrb, policija ili pravosuđe nisu riješili. Primjerice, partner je zbog nasilja dobio zabranu približavanja partnerici koja je njegova žrtva, ali ima pravo na kontakte s djecom pa se on pojavljuje u domu i tako kontaktira i sa njihovom majkom kojoj se ne bi smio približiti. Ili, policija dođe na intervenciju zbog dugogodišnjeg nasilja nad suprugom i njihovo dvoje djece pa onda upozore žrtvu da će, ako prijavi nasilnika i on bude novčano kažnjen, to znatno opteretiti obiteljski budžet!
Tri godine bez nastave jer se institucije prepucavaju
Vrhunski primjer apsurda hrvatskog socijalnog sustava je slučaj djeteta koje zbog socijalne fobije tri godine izbjegava pohađati nastavu. Sama škola je kontaktirala centar za socijalnu skrb i dva puta prijavljivala sumnju na zanemarivanje djeteta, međutim nije bilo reakcije nadležnih institucija koje su jedna na drugu prebacivale odgovornost, a dijete je ostalo nezaštićeno i izvan školskog sustava. Toliko o mantri hrvatskih političara da “interesi djeteta uvijek moraju biti na prvom mjestu”.
56 slučajeva seksualnog uznemiravanja djece
Od svih oblika nasilja najteže posljedice ostavlja seksualno nasilje, a Pravobraniteljica se i lani bavila slučajevima koji dokazuju da, unatoč kampanjama, međunarodnim konvencijama i stalnim edukacijama neke institucije još ne shvaćaju veličinu problema, posebno kad je riječ o seksualnom uznemiravanju. Takvih je slučajeva imala 56, među kojima je bio i slučaj sedamnaestogodišnjakinje koju su roditelji prisiljavali na brak, uz naknadu.
Tako je deset djevojčica prvog razreda jedne srednje škole prijavilo nastavnika tjelesnog da ih seksualno uznemirava, policija je izvršila uvid i proslijedila slučaj državnom odvjetništvu, prosvjetna inspekcija utvrdila je da nije bilo nikakvih nepravilnosti, državno odvjetništvo je utvrdilo da nema obilježja kaznenog djela. Priča je završila tako da je nastavniku ukazano na neprimjereno ponašanje pa on učenicama više ne predaje tjelesni. Dakle, neprimjereno se ponašao, ali prema nalazu prosvjetne inspekcije takvo neprimjereno ponašanje nije i nepravilnost!
Uostalom, nedavno smo pisali o slučaju koprivničkog suca koji je za diranje desetogodišnje učenice po grudima njenog nastavnika oslobodio krivnje jer nije bilo elemenata kaznenog djela.
Kazneni postupak ne znači i zabranu obavljanja djelatnosti
Ravnatelji škola kažu da ne mogu iz nastave udaljiti profesore i kad uoče seksualno uznemiravanje ili kako to oni zovu neprimjereno ponašanje prema djeci sve dok se ne pokrene kazneni postupak, što traje mjesecima. Jedan se profesor za vrijeme dopunske nastave samozadovoljavao pred učenicom i nakon toga otišao na bolovanje. Ona je ostala traumatizirana i u strahu od njegovog povratka s bolovanja jer vjeruje da će se vratiti u školu i nastaviti raditi kao da se ništa nije dogodilo i kao da je takvo ponašanje normalno.
A kad se i pokrene kazneni postupak, rijetko ga prati i zabrana obavljanja djelatnosti za vrijeme trajanja postupka, pa tako seksualni predator i dalje može raditi s djecom.
Seksualni zlostavljači nakon zatvora opet mogu raditi s djecom
Pravosudni sustav obeshrabruje djecu i njihove roditelje na prijavljivanje seksualnog nasilja, upozorava Pravobraniteljica, i to dugotrajnošću postupaka i blagim kaznama. Lani je 30 seksualnih zlostavljača djece umjesto zatvora dobilo rad za opće dobro, a među njima su i dvojica osuđena za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. No, čak i oni koji su u zatvoru zbog seksualnih delikata na štetu djece – a lani je takvih bilo 115, kad izađu iz zatvora mogu nastaviti zlostavljati djecu. Naime, samo su 21 od njih izrečene neke sigurnosne mjere, kao što su liječenje od ovisnosti, zabrana obavljanja djelatnosti ili zabrana približavanja, koju je dobio samo jedan!
Prošle je godine uvjetni otpust dobilo 11 seksualnih predatora djece, no niti jedan nije dobio neke posebne obveze osim javljanja uredu za probaciju, CZSS-u ili policiji. Ništa ih ne priječi da ponove ono zbog čega su bili u zatvoru i da nastave crnu statistiku koju je MUP zabilježio lani: 573 kaznena djela spolne naravi počinjena na štetu djece, među kojima je najviše slučajeva djece mlađe od 15 godina, potom iskorištavanje djece za pornografiju te upoznavanje djece s pornografijom. Evidentirana su 53 kaznena djela spolnog uznemiravanja, 28 zadovoljavanja pohote pred djetetom, 26 bludnih radnji, 20 silovanja, pet podvođenja djeteta, tri žrtve trgovanja ljudima koje su spolno iskorištavane…
Kako seksualne predatore spriječiti da zlostavljaju djecu?
Pravobraniteljica za djecu u svom godišnjem izvješću za 2020. donosi niz preporuka kako spriječiti seksualne predatore da zlostavljaju djecu, od kojih neke ponavlja iz godine u godinu, no očito za sada bez uspjeha. Donosimo prijedloge u cijelosti:
Donijeti poseban propis o zaštiti djece od zlostavljanja i iskorištavanja.