U upravo objavljenom 3. Općem godišnjem izvješću GREVIO, stručnjaci imenovani od strane Vijeća Europe koji prate provedbu Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) izrijekom navodi i ‘otuđenje od roditelja’ kao koncept manipulativnih praksi koje se u pojedinim zemljama primjenjuju kao alat za minimaliziranje obiteljskog nasilja unutar obiteljskih sudskih procesa i u konačnici ušutkivanja žrtava i negiranje obiteljskog nasilja.
U izvješću se navode i znanstvene studije koje su otkrile da se tvrdnje o takozvanom otuđenju od roditelja koriste za negiranje navoda o obiteljskom i seksualnom zlostavljanju i da su u mnogim slučajevima koji uključuju indicije ili nalaze obiteljskog zlostavljanja, te indicije “nestale” nakon što je fokus bio na ovom konceptu. Štoviše, izvješće GREVIO-a temi tzv. otuđenja od roditelja posvećuje posebno poglavlje te daje pojašnjenja o tumačenju zakonskih članaka, a u kontekstu odluka o skrbništvu i nasilja u obitelji.
Iako se izrijekom ne navode zemlje u kojima je GREVIO tijekom nadzora primjene Istanbulske konvencije zabilježio i primjenu tzv. otuđenja od roditelja (parental alienation) znamo da se ovaj koncept primjenjuje u Hrvatskoj zahvaljujući novinarskom istraživanju novinarke Jelene Jindre koja je lani razotkrila aferu sustavne primjene ‘otuđenja’ kroz psihološke opservacije obitelji koji su prolazili sudske procese tijekom dodjele skrbništva nad djecom. Temeljem dijagnoze ‘otuđenog roditelja’, odnosno roditelja koji manipulira djetetom da bi prekinuo njegov odnos s drugim roditeljem, najčešće su majke dobivale etiketu emocionalnih zlostavljačica kojima dijete treba oduzeti, a često i uz zabranu svakog kontakta s njim. Podsjetimo, Jelena Jindra je razotkrila cijeli sustav pod kapom države, a kroz koji su se mnogim majkama djeca oduzimala zbog zloupotrebe ove neznanstvene teorije. Promovirala i prakticirala ju je psihologinja Gordana Buljan Flander putem jedne strukovne udruge osnovane samo za promociju primjene koncepta ‘otuđenja od roditelja’. Kako je do otkrića afere Buljan Flander bila neupitan autoritet u socijalnim službama i sudstvu po pitanjima djece kao žrtava obiteljskog nasilja, opservaciju obitelji koje su ulazile u postupke skrbništva nad tijekom razvoda i to kroz centre socijalne skrbii rad dolazila je često je radila ustanova kojoj je bila na čelu. Nakon tih otkrića Buljan Flander lanjskog rujna podnosi ostavku na mjestu ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, čija se ekspertiza uvažavala u sudskim postupcima dodjele skrbništva. U aferi su otkrivene i strašne posljledice primjene ‘otuđenja od roditelja’ za mnoge majke i djecu. Takozvanu otuđenu djecu sustav smješta i u domove za nezbrinutu djecu ili ih naprosto preda roditelju s kojim se dijete ne želi viđati. Pa čak i roditelju koji je pravomoćno osuđen zbog obiteljskog nasilja.
Afera je nakon toga splasnula, ali mi ne znamo da li se taj koncept još uvijek primjenjuje. Struka se od toga nije nikada jasno izjasnila, štoviše, postala je podijeljena, jer jedan dio psihologa, socijalnih radnika, pa i sudaca, smatra da ova teorija ima znanstvenog utemeljenja, pa bi time bila i primjenjiva u opservaciji obitelji u postupku razvoda i dodjele skrbništva nad djecom. Kako u komentaru GREVIO-ovog izvješća navodi sociologinja Nataša Škrbić, koja godinama istražuje probleme prevencije nasilja u obitelji, posebice nakon razvoda ili razlaza kada nerijetko dolazi i do tragičnih događaja jer nasilni roditelj neometano nastavlja zlostavljanje: „Samo naši stručnjaci i “stručnjaci” i dalje misle da je ovaj koncept nešto što treba koristiti. Čujem da je sada u susjednoj Srbiji sve popularniji“ –
U najnovijem izvješću GREVIO-a, koji se prvi puta i bavio konceptom ‘otuđenja od roditelja’ stoji kako primjena te teorije minimizira dokaze o nasilju u obitelji u građanskim postupcima: „Minimiziranje obiteljskog nasilja u obiteljskim sudskim procesima usko je povezano sa sve većom upotrebom koncepta “roditeljskog otuđenja” kako bi se potkopali stavovi djece žrtava obiteljskog nasilja koja se boje kontakta s počiniteljem obiteljskog nasilja, unatoč očitim rizicima i za odrasle i za djecu žrtve.“ Izvješće citira studije koje su otkrile da se tvrdnje o takozvanom otuđenju od roditelja koriste za negiranje navoda o obiteljskom i seksualnom zlostavljanju i da su u mnogim slučajevima koji uključuju indicije ili nalaze obiteljskog zlostavljanja, te zabrinutosti ‘nestale’ nakon što je fokus bio na ovom konceptu.
GREVIO u izvješću, među ostalim, konstatira kako su žene žrtve obiteljskog nasilja koje napuštaju svoje nasilnike često suočene s prijetnjama ozljedom svojoj djeci te navodi “alarmantan postotak ubojstava i žena i djece žrtava, o kojima se redovito izvještava u medijima diljem Europe”.
POZITIVNI POMACI: Pojedine države previdjele teške kazne za obiteljsko nasilje u prisutnosti djece
GREVIO naglašava da mnoge države priznaju štetu nanesenu djeci koja su svjedoci obiteljskog nasilja i predviđaju obvezu obavještavanja nadležnih tijela o sumnjama ili potvrđenim incidentima kojima su svjedočila djeca ili gdje su djeca bila izravne žrtve nasilja. Primjerice, u Crnoj Gori i Italiji obiteljsko nasilje u prisutnosti djece podrazumijeva teške kazne. I u Italiji i u Nizozemskoj, počinjenje nasilja nad ženama u prisutnosti djeteta izjednačeno je s oblikom zlostavljanja djeteta. U Andori i Crnoj Gori svjedočenje takvom nasilju smatra se izravnim iskustvom i zakonodavstvo zahtijeva istu razinu zaštite i podrške od strane zakonskih agencija. Andorsko zakonodavstvo omogućava ženama koje su bile žrtve rodno uvjetovanog nasilja, kao i njihovoj maloljetnoj djeci kao posrednim socijalna, psihološka i medicinska podrška.
U Španjolskoj GREVIO pozdravlja nedavnu izmjenu njihova Građanskog zakona koja uklanja zahtjev pristanka oba roditelja za psihološko savjetovanje i podršku zajedničkoj djeci. Počinitelj nasilja tako više ne može spriječiti svoju djecu da pohađaju savjetovališta, što je česta prepreka psihološkoj podršci djeci.
U drugom pozitivnom primjeru je Danska – danski centar za uhođenje nudi psihološku podršku djeci koja su svjedočila učincima uhođenja. GREVIO je također pohvalio pet centara za pomoć djeci u Poljskoj, osnovanih 2018. godine, a vodi ih Zaklada Empowering Children, koji nude besplatnu psihološku, edukaciju i pravnu podršku zlostavljanoj djeci i njihovim skrbnicima.
NEDOSTACI: Kod određivanja kontakata suci ne rade procjenu rizika za djecu svjedoke obiteljskog nasilja
Unatoč takvom napretku, nedostaci ostaju, a jedan od većih je nedostatak zaštite i podrške djeci svjedocima obiteljskog nasiljai: „Unatoč dobro utvrđenom prepoznavanju štetnih učinaka svjedočenja nasilju, dosadašnji nadzor otkriva da države potpisnice sporazuma uglavnom ne uspijevaju osigurati odgovarajući te dovoljan pristup specijaliziranim i dobi primjerenim uslugama za djecu, što je u izravnoj suprotnosti s člankom 26. Konvencije. U nekim zemljama, primjerice u Austriji i Finskoj, takve se usluge pružaju samo u skloništima, i to samo u određenom vremenskom roku, s tim da odlazak iz skloništa znači i prestanak takve bitne specijalističke podrške. U Nizozemskoj, Portugalu, Srbiji i Švedskoj, skloništa podržavaju djecu u pratnji svojih majki, ali usluge nisu specijalizirane i prilagođene njihovim specifičnim potrebama.
U izvješću se apostrofira i nedovoljna zaštita žrtava obiteljskog nasilja i njihove djece, a prema Istanbulskoj konvenciji, države su se obvezale osigurati da se slučajevi obiteljskog nasilja uzmu u obzir pri odlučivanju o skrbništvu i posjeti. Nedostaju im zakoni kojima bi se suce i sudstvo zakonski obvezalo na provjeravanje slučajeva pritvora za slučajeve nasilja u obitelji ili osiguravanje protoka informacija između sektora kaznenog i građanskog prava.
Tako se u izvješću navodi: „U Albaniji, Belgiji, Italiji, Monaku, Poljskoj, San Marinu i Sloveniji, GREVIO nije pronašao eksplicitno upućivanje na obiteljsko nasilje kao pravni kriterij koji treba uzeti u obzir pri odlučivanju o skrbništvu i/ili pravima na posjetu. U Francuskoj, Italiji, Crnoj Gori, Nizozemskoj, Portugalu i San Marinu, GREVIO je otkrio da suci ne pregledavaju slučajeve koji se odnose na utvrđivanje prava na skrbništvo i pravo na posjetu za obiteljsko nasilje. Suci ne provode procjenu rizika niti traže objavu procjene rizika i sigurnosnih planova koje su izradile agencije za provođenje zakona i/ili drugi nadležni dionici, s ciljem njihovog uzimanja u obzir i utvrđivanja najboljeg interesa djeteta. U svom izvještaju o Srbiji GREVIO je primijetio da zakonodavstvo ne priznaje štetu koju svjedočenje nasilju u obitelji ima na dijete.
Stručnjaci su u nadzoru zemalja potpisnica Istanbulske konvencije zabilježili i neuspjeh u osiguravanju sigurnih posjećivanja pod nadzorom: „Države imaju tendenciju da daju prioritet održavanju kontakta s oba roditelja pod svaku cijenu, bez obzira na nasilje kojem je dijete svjedočilo. Uočeni su nedostaci u provedbi članka 31. u pogledu objekata i osoblja za omogućavanje nadzora. Čini se da se u Poljskoj štetan učinak svjedočenja takvog nasilja na djecu ne razmatra sustavno u odlukama o kontaktu s djecom. Nekoliko država stranaka, uključujući Andoru i Francusku, nisu imale resurse i infrastrukturu da osiguraju sigurne nadzirane posjete.“