Priča ide ovako: ugledni učitelj male područne škole pozvao je svoju učenicu, djevojčicu od desetak godina, u školsko skladište gdje ju je pipkao po grudima i govorio joj da je dobra, lijepa i slatka. Djevojčica je to ispričala roditeljima koji su prijavili učitelja. MUP je iz Zagreba poslao stručnjake koji su vještačili djevojčicu, i to dva puta, kako bi optužnica bila što čvršća jer je učitelj ipak lokalna ugledna ličnost. Učitelj je pritvoren. I onda je predmet dospio na Općinski sud u Koprivnici, u ruke suca Krešimira Pavlovića koji je, kako tvrde lokalni izvori, s istim optuženikom znao kartati u prostorijama škole.
A onda je sudac donio presudu: optužnica se odbacuje. Nema kaznenog djela!
Zašto? Prema obrazloženju suca Pavlovića, “te radnje ne predstavljaju bludnu radnju u smislu Kaznenog zakona i ustanovljene sudske prakse”. Zašto? Kad učitelj pipka grudi djevojčici i pritom joj govori da je lijepa i slatka to je samo obično “nepristojno i nedolično ponašanje sa spolnim konotacijama koje ne predstavlja objektivni supstrat za postojanje bludne radnje u smislu Kaznenog zakona”. I zato se optužnica odbacuje jer nema kaznenog djela.
Možemo samo zamisliti kakve su izraze lica imali suci Županijskog suda u Varaždinu kad su čitali ovo obrazloženje, no iz same njihove odluke kojom su potvrdili optužnicu koprivničkih tužitelja jasno je da su bili šokirani. Pa će se na tom istom Općinskom sudu u Koprivnici ponovno suditi 61-godišnjem učitelju iz Bakovčica “za spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od 15 godina”. Čak i laici, iščitavajući Kazneni zakon, vide u ovom slučaju dva ključna elementa: pipkanje grudi jest bludna radnja, a dodatna otegotna okolnost jest činjenica da je učenica u odnosu zavisnosti prema učitelju, što Kazneni zakon još strože sankcionira.
No, sudac Pavlović očito ima vlastito tumačenje Kaznenog zakona, i to ne samo u ovom slučaju, barem sudeći po njegovim odlukama. Tako mu nije bilo kazneno djelo niti kad je sudio obiteljskom zlostavljaču jer žrtva, njegova supruga, nije plakala i bila vidno uznemirena kad je pobjegla i zvala policiju, što je svjedočio susjed od kojega je zvala policiju, inače u dobrim odnosima sa zlostavljačem od kojega je bježala . Nije mu kazneno djelo niti fiktivna preprodaja zlata da bi se uzeli milijuni kuna povrata na osnovu PDV-a, pa čak ni kad dio okrivljenika prizna krivnju. OK, možda i je, ali se proces godinama ne pokreće, a optužnica se stalno vraća na doradu. Ugledni lokalni poduzetnik, koji je djevojku podvodio svojim kolegama poduzetnicima, a zarađeni novac trošio na kocku, dobiva suđenje zatvoreno za javnost, da nitko ne bi čuo detalje. Novinar koji prati jedno drugo, otvoreno suđenje, povrijedio je osjetljive osjećaje dotičnog suca jer je u sudnicu stigao u poderanim trapericama pa mu je ovaj prijetio novčanom kaznom.
Ma kako zvučalo apsurdno, sve navedeno događa se već godinama pod sudačkim čekićem Krešimira Pavlovića, suca čija je karijera obilježena presudama odbacivanim na višem, Županijskom sudu, ali je i dalje sudac. O svemu navedenom marljivo su izvještavali lokalni i nacionalni mediji, no nije poznato čak niti je li sud na kojemu radi pokretao stegovne postupke protiv njega. I tako ispada da je Pavlović, unatoč odbacivanim odlukama i apsurdnim obrazloženjima tih odluka, u stvari moćniji i bolje zaštićen nego suci osječkog Županijskog suda koji su, nakon optužbi osuđenog Zdravka Mamića da su od njega primali mito, suspendirani dok Državno sudbeno vijeće ne odluči hoće li ih trajno razriješiti sudačke dužnosti. Ne samo da je u svojoj sudnici Pavlović donosio presude koje su kasnije odbacivane, isti je taj zaštićeni sudac uspio zaštititi i sebe nakon što je, vozeći pod utjecajem alkohola, prošao kroz crveno i izazvao prometnu nesreću. Predmet, koji je dospio na isti sud na kojemu je i sam zaposlen, otišao je u zastaru.
Koprivnička je priča samo još jedno poglavlje u sagi hrvatskog pravosudnog apsurdistana u kojemu zlostavljači bivaju oslobođeni, silovatelji eventualno malo gule krumpire, pedofili rade s djecom, dvostruki osuđeni ubojice ne idu u zatvor jer im treba fizikalna terapija… A hrvatski jezik biva obogaćen novim pojmovima, pa smo nakon “ličkog rukovanja” (guranje prsta u anus) dobili i “podravsko milovanje”.