Prije desetak godina na porno stranicama bilo je najviše profesionalno napravljenih videa s porno glumcima, koji u rade i žive od porno industrije. Unazad nekoliko godina porno sajtovi sve više plasiraju video materijale nastale u tzv. domaćoj radinosti, a mnogi od tih amaterskih videa su snimke za koje često jedan od sudionika, a uglavnom je žena, niti ne zna da postoje ili ne zna kako je njena intima izložena milijunima gledatelja. Seksualno zlostavljanje dobilo je još jednu inačicu, tzv. osvetničku pornografiju, koja unatoč nepreciznom nazivu predstavlja jedan od najtežih oblika seksualnog zlostavljanja. Zašto?
Ponajprije, to je zlostavljanje koje traje godinama, sve dok postoje snimke na internetu, a dobro je poznato da je sadržaj s weba često nemoguće maknuti jer, ako se i izbriše s jedne platforme, izroni na nekoj drugoj. Nadalje, to je vrsta zlostavljanja koja žrtvinu intimnost i anonimnost izlaže svima, što znači da je ona iznova i iznova viktimizirana. I treće, kod takvog je zlostavljanja najteže otkriti počinitelja jer je sadržaj stavio na internet preko mreže koja nije dostupna državnim institucijama ili se, ako je i uhvaćen, opravdava da je netko drugi objavio sadržaj njegovog mobitela ili računala.
“Među žrtvama osvetničke pornografije mnogo je i djece, maloljetnika koji su u jednom trenutku svojih vršnjačkih veza razmjenjivali u ljubavi fotografije ili snimke svojih intimnih dijelova tijela, da bi se one našle javno podijeljene”, kaže Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji MUP-a, te otkriva kako je broj prijavljenih djela online seksualnog nasilja i djece i odraslih kap u moru prema stvarnim brojkama: “Prvih godina kriminalističkih istraživanja online seksualnog nasilja imali smo posla s tek desetak tzv. stranica za odrasle, a danas ih je na stotine, kao i nevjerojatnih količina domaćih uradaka, videa, koji se putem njih i plasiraju.
Online seksualno nasilje podrazumijeva i trgovinu ljudima
Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu ukazao je na nekoliko problema koji prate tzv. kućne porno videe i dokazivanje da bi se utvrdilo je li riječ o kaznenom djelu i počinitelja uhvatilo i kaznilo: “Ljudi ih snimaju kako bi na njima zaradili novac i teško je utvrditi postoji li tu pristanak, je li video nastao pod ucjenom, prijetnjom, prisilom ili se radi o tajnom snimljenom materijalu. U SAD-u su pružatelji usluga bili čak optuženi za sudjelovanje u trgovini ljudima. Zastrašujuće je što postoji milijuni videa i fotografija te jako puno dječjih. Zato moramo mijenjati i terminologiju, jer ne postoji dječja pornografija nego seksualno zlostavljanje djece!”
Kako doskočiti osvetničkoj pornografiji pokušali su odgovoriti sudionici radionice na temu “Zakonsko uređenje pornografije bez pristanka” koju je danas organizirala udruga B.a.b.e. u okviru svog projekta SURF and SOUND. Tajming je odlično pogođen jer javna rasprava o najavljenim izmjenama Kaznenog zakona traje još jedan tjedan, do 22. travnja, a predlagatelj zakona još niti sam ne zna da li i kako definirati osvetničku pornografiju. Rasprava je rezultirala prijedlogom da se osvetnička pornografija svakako definira kao posebno kazneno djelo, a dio govornika je iznijelo stav kako ga se treba podvesti pod kazneno djelo protiv seksualnih sloboda, jer samo tako će biti dovoljno prepoznatljivo o čemu se tu radi.
Tako i odvjetnica Ines Bojić, jedna od suradnica na projektu SURF and SOUND, smatra da osvetnička pornografija treba biti uvrštena u kaznena djela protiv spolne slobode, kao što su silovanje, bludne radnje, spolno uznemiravanje i prostitucija. Upozorila je da objavu intimnih snimaka često prati i objava osobnih podataka žrtve, kao što su njen broj telefona, adresa stanovanja, mjesto rada, OIB… čime ona postaje dodatno izložena maltretiranju, a često joj te objave ugroze i egzistenciju.
Vedrana Šimundža Nikolić, pomoćnica ministra pravosuđa i uprave, priznala je da se u Ministarstvu posljednjih tjedana raspravlja treba li ovaj tip seksualnog zlostavljanja definirati kao posebno kazneno djelo prosljeđivanja fotografija, video snimaka i poruka bez pristanka. S tim da je naglasila kako razmišljaju da bi se ta kaznena djela procesuirala putem prijedloga, što znači samo ako ga žrtva prijavi, a ne po službenoj dužnosti.
Na taj problem je odmah ukazala Iva Čatipović, koordinatorica i savjetnica za pravna pitanja Udruge SOS Rijeka, te upozorila da ideja progona tek na osnovi prijave same žrtve nije dobra jer žrtvama treba vremena i prostora da se ohrabre i informiraju.
S druge strane, ako kazneno djelo protiv spolne slobode ne bude gonjeno po službenoj dužnosti imat ćemo situaciju da će objavljivanje eksplicitnih snimki nečijih intimnih zona i seksualne aktivnosti biti klasificirano blaže nego seksualno uznemiravanje koje će izmjenama Kaznenog zakona biti procesuirano po službenoj dužnosti.
U MUP-ovoj statistici sve više online djela seksualnog nasilja
Među tisućama kaznenih djela protiv osobne slobode, privatnosti i spolne slobode u MUP-ovoj je statistici sve više onih počinjenih preko komunikacijskih tehnologija. Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u MUP-u, upozorila je da sve više osoba ulazi u biznis s amaterskim porno snimkama koje im postaju alat za ucjenjivanje žrtve. Policija može istražiti slučaj, no ne može ukloniti sadržaj jer je 95 posto platformi, preko kojih je lansiran na internet, izvan Hrvatske, često u zemljama čije policije nisu otvorene za suradnju.
“Nekoliko je profila online seksualnih zlostavljača. Jedni su fokusirani na određenu dobnu ili tjelesnu karakteristiku, drugi na seksualnost općenito, treći vrlo precizno traže žrtvu određenih godina i izgleda. Najopasniji su oni koji utroše puno vremena i truda da namame žrtvu, najčešće dijete, jer nakon online zlostavljanja slijedi i kontaktno zlostavljanje”.
“Mi smatramo da je osvetnička pornografija rodno uvjetovano nasilje i polazimo od stajališta da takva djela na žrtvu ostavljaju slične posljedice kao i seksualni delikti te da se trebaju progoniti po službenoj dužnosti i strože kažnjavati”, rezolutan je u raspravi bio Kristijan Kevešević iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kada je naglasio da se ne slaže s takvim rješenjem osvetničke pornografije u KZ-u, a njegov su stav podržali su i drugi govornici.
U raspravu se uključila i Bojana Kostić, beogradska pravnica specijalizirana za ljudska prava i aktivistkinja, koja je davala pravnu podršku žrtvama osvetničke pornografije, afere koja je nedavno buknula u Srbiji i regiji na platformi Telegram, a zahvaljujući prijavama nekolicine blogerica. Kostić je upozorila da online mizoginija traži na državnoj razini donošenje strategije šire od pravnih te da u izradi takvih strategija treba koristiti iskustva i znanje organizacija koje se bave ženskim pravima.
“Osvetnička pornografija nije samo narušavanje privatnosti nego je to i rodno uvjetovano nasilje jer je žena puno ugroženija kod objave takvih sadržaja. U Srbiji je bolna točka apsolutna nezainteresiranost državnih službenika, osobito policije, za rješavanje takvih djela”, izjavila je Kostić. I njene hrvatske kolegice slažu se da samo zakonske odredbe, bez alata koji će omogućiti da se sporni sadržaj što prije ukloni s weba, neće biti efikasne.
Odgovor na pitanje zašto se osvetnička pornografija i online seksualno zlostavljanje veže uz mizoginiju dao je Dean Šarčević, moderator rasprave i koordinator projekta SURF and SOUND: prema istraživanju UN-a, žene imaju 27 puta veće šanse biti uznemiravane na internetu, a više od 90 posto žrtava osvetničke pornografije su žene.
Osvetnička pornografija u kaznenom zakonodavstvu drugih EU država
Dok mi tek razmišljamo hoće li se osvetnička pornografija i kako tretirati kaznenim djelom ono je u kaznenom zakonodavstvu inkriminirano u Francuskoj, Italiji, Irskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Velikoj Britaniji… Spomenimo kako u SAD-u kažnjen može biti i internet provider.
Nisu svi to riješili i na najsretniji način. Britanci su u svoje zakonodavstvo uveli pojam osvetničke pornografije kao kazneno djelo, no pada im broj prijava jer istrage i donošenje presuda traje predugo. Dodatni je problem što je zločin definiran kao komunikacijski, a ne seksualni, pa žrtvama nije omogućena anonimnost. Milan Koštro, direktor Panda komunikacija, kazao je kako britanske žrtve i grupe potpore traže da se kriminalizira prijetnja. Govore to iz iskustava, jer je nesankcioniranje prijetnji dovelo da se one i ostvare, da dođe do objava, a ponekad i do fizičkog seksualnog nasilja pa i ubojstva. Dao je i primjer Njemačke u kojoj njihovi stručnjaci također traže da se u zakonu sankcionira prijetnja o objavi snimki koje sramote žrtvu. Bez takvog preventivnog pristupa u kaznenom zakonodavstvu neće biti moguće, smatraju, postići ni potpunu penalizaciju počinitelja, niti zaštitu žrtve u budućnosti, jer je šteta već počinjena, materijali se ne mogu u potpunosti ukloniti s interneta i zlostavljanje se nastavlja. Koštro je iznio i poučan slučaj pravorijeka iz Njemačke u kojoj je 2014. godine sud dao za pravo ženi koja je tražila da bivši partner ukloni njene snimke sa svog mobitela i laptopa iako joj nije prijetio niti pokazivao namjeru objave tih snimaka. Otad u Njemačkoj svatko može nakon prekida veze tražiti od bivšeg partnera da obriše sve snimke.
Slovenci su svojim zakonom odredili da svakome tko objavi snimke ili poruke druge osobe sa seksualnim sadržajem bez pristanka te osobe slijedi kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.