Pandemija covida ozbiljno je ugrozila zdravlje i život djece, ali ne toliko zbog oboljenja od samog virusa, jer je poznato da ga djeca lakše podnose i često prođu bez ikakvih simptoma. Razlog su posljedice koje je pandemija ostavila na svakodnevni život, a djeca su njima osobito pogođena. U narednih šest mjeseci moglo bi umrijeti još 1,2 milijuna djece i gotovo 60 tisuća majki jer nemaju pristup osnovnim zdravstvenim uslugama i ne mogu dobiti niti rutinsku zdravstvenu zaštitu, a više od četvrtine djece u EU u opasnosti je od ekstremnog siromaštva. Milijuni djece primorani su na rad, a mnogi od njih na najekstremnije oblike ropstva, prinudnog rada ili seksualnog iskorištavanja, porastao je broj slučajeva otmica, znatno je poraslo i nasilje kojem su djeca izložena kako u stvarnom životu tako i na internetu, djeca čine gotovo četvrtinu žrtava trgovine ljudima… Posebno su ugrožena djeca azilanti, posebno ona bez pratnje odraslih.
Ovo su samo najdrastičniji razlozi zbog kojih je Europski parlament donio Rezoluciju o pravima djece kojom od svih država članica traži da prednost daju ulaganjima u obrazovanje, zdravstvenu skrb, stanovanje, obiteljske potpore i skrb o djeci, da svakom djetetu zajamče pravo na obrazovanje, da uspostave sigurne škole u kojima su osigurane sve higijenske potrepštine kako bi se spriječilo širenje pandemije, da efikasnije sprečavaju sve oblike nasilja, da kriminaliziraju mamljenje i uhođenje djece preko interneta… Ukratko – da se pobrinu za najbolje interese djeteta u svim odlukama koje donose.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj i kako se Hrvatska nosi s nekima od ključnih problema zaštite djece, odgovorila nam je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.
Europarlamentarci upozoravaju da 23 države članice još nisu provele Direktivu o seksualnom zlostavljanju djece. Je li je Hrvatska provela i što se radi po toj Direktivi?
Hrvatsko zakonodavstvo je u većoj mjeri usklađeno s Direktivom o seksualnom zlostavljanju djece. Povećane su razine kazni, inkriminiran je širok raspon situacija seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, tijek zastare vezan uz punoljetnost djeteta, uklonjene su prepreke povezane s povjerljivošću u pogledu prijava koje podnesu stručnjaci čija je glavna zadaća rad s djecom, omogućeno je trajno izricanje zaštitne mjere zabrane obavljanja poslova koje uključuju rad s djecom te zakonski u nekim područjima onemogućeno osuđenim počiniteljima obavljanje profesionalnih djelatnosti koje uključuju izravan i redovit doticaj s djecom. Omogućeno je i da poslodavci u profesionalnim i organiziranim volonterskim djelatnostima koje uključuju izravan i redovit doticaj s djecom imaju pravo zatražiti informacije o osudama i zabranama obavljanja određenih djelatnosti. Djeci žrtvama seksualnog zlostavljanja omogućene su određene pogodnosti u pravosudnom postupku: obavezna individualna procjena potrebe žrtve, zaštita privatnosti, pravo na opunomoćenika i dr.
No, sigurno nije sve idealno?
Postoje brojne pravne praznine koje nas brinu. Primjerice, prethodna osuđivanost za određena kaznena djela, kao zapreka za obavljanja poslova koji uključuju kontakt s djecom, propisana je samo nekim posebnim propisima koji reguliraju određena područja, poput sustava odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, udomiteljstva, sporta, volonterstva i dr. Svaki sustav na različit način regulira ove zapreke pa postoje pravne praznine koje omogućuju da, unatoč načelnoj zabrani, osuđeni počinitelji seksualnih delikata i dalje dolaze u kontakt s djecom. S druge strane, postoje područja u kojima uopće nisu regulirane zapreke ni potreba prethodne provjere u Kaznenoj evidenciji, primjerice, rad udruga čiji su korisnici djeca. Neregulirano područje su i različite usluge za djecu, poput organizirane igre i čuvanja djece, sportskih i glazbenih igraonica, poduke za djecu, dječjih kampova i sl. Ni te djelatnosti ne podliježu provjeri prethodne osuđivanosti osoba koje tako dolaze u kontakt s djecom. Kako bi se zaštita djece osigurala cjelovito i sustavno Vladi RH uputili smo inicijativu za donošenje posebnog propisa kojim će se regulirati zaštita djece od seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja.
Rezolucija poziva države članice da kriminaliziraju mamljenje i uhođenje djece preko interneta. Kako je to kriminalizirano u Hrvatskoj?
Mamljenje djece za zadovoljavanje spolnih potreba tzv. child grooming (uključujući i putem interneta) kazneno je djelo za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina. Tijekom 2020. MUP je evidentirao 17 takvih kaznenih djela, ali nemamo podatke o sankcijama koje su izrečene za takva kaznena djela.
Djecu azilante smještamo u popravne domove
Europski parlament upozorava da je 2019. među tražiteljima azila bila gotovo trećina djece, među kojima je bilo i maloljetnika bez pratnje te da su izložena neadekvatnom tretmanu. Kako Hrvatska postupa s takvom djecom? Je li vam možda poznato koliko ih trenutno ima i gdje ih smještamo? Je li im uopće dopušten ulazak u Hrvatsku?
Prema podacima MUP-a u 2020. godini registrirano je 942 djece tražitelja međunarodne zaštite. Od ukupnog broja djece tražitelja međunarodne zaštite 186 je bilo bez pratnje roditelja ili osoba koje su po zakonu dužne skrbiti o njima. Od toga broja njih 94 smješteno je u ustanove socijalne skrbi dok je ostalih 92 smješteno u Prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite. Djeci je odobreno ukupno 17 međunarodnih zaštita te nije bilo odobrenih međunarodnih zaštita djeci bez pratnje, a osnovni razlog je taj što su napuštali prihvatilište/dom prije okončanja postupka međunarodne zaštite.
Jedan od problema vezanih uz djecu bez pratnje na koji upozoravamo već godinama je neadekvatan smještaj djece bez pratnje u ustanove socijalne skrbi (najveći broj djece smješta se u domove za djecu s poremećajima u ponašanju iako se uglavnom radi o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi). U navedenim ustanovama je nedovoljan broj stručnih djelatnika te stručni djelatnici nisu posebno osposobljeni za rad s djecom stranim državljanima i preveliki su zahtjevi da zadovolje istovremeno potrebe djece hrvatskih državljana i djece bez pratnje, nedostaje stručnjaka koji su upoznati s Protokolom o djeci bez pratnje i specifičnim alatima za rad s ovom skupinom djece, nedostaje prevoditelja i kulturnih medijatora.
Veliki problem predstavlja i miješanje populacije djece bez pratnje sa djecom hrvatskim državljanima koja su tamo smještena zbog problema u ponašanju i ponekad imaju negativističke stavove prema djeci stranim državljanima pa su česti napadi i sukobi. Zbog navedenog već duže vrijeme preporučujemo nadležnom Ministarstvu da je potrebno osigurati odgovarajući smještaj za djecu bez pratnje u vidu specijalizirane ustanove, gdje će se evidentirati sva djeca bez pratnje koja dolaze u RH i da se na jednom mjestu osiguraju svi resursi potrebni za rad s ovom populacijom djece.
Spolni odgoj je pravo svakog djeteta
Europarlament poziva države članice da zajamče pravo na uključivo obrazovanje i da osiguraju pristup sveobuhvatnim informacijama o spolu i seksualnosti, prilagođenima dobi, te pristup zdravstvenoj skrbi za spolno i reproduktivno zdravlje i edukaciji o odnosima. Podsjeća da je edukacija u tom području potrebna kako bi se osiguralo potpuno obrazovanje i zaštita djece. Što mislite, zašto nemamo sveobuhvatno seksualno obrazovanje, iako je peticiju za njegovo uvođenje potpisalo trinaest tisuća građana?
Iako formalno jest uveden, zdravstveni odgoj čiji je spolni odgoj sastavni dio u provedbi još nailazi na brojne teškoće. Njegova provedba ovisi o entuzijazmu nastavnika, ne provodi se sustavno i cjelovito i zbog toga nije dostupan svakom djetetu. Propušta se učiniti sve da ta provedba bude što kvalitetnija, da se vrednuju sadržaji i način provedbe, da se osposobe kadrovi koji će najuspješnije provoditi program, da se prati kako ove sadržaje odgoja i obrazovanja prilagoditi djeci, da im se omogući da slobodno pitaju sve što ih zanima te da i sama kažu na koji način žele dobivati ove važne informacije. Naši razgovori s djecom o tome pokazuju da bi o spolnosti htjeli da im govore stručnjaci „izvana“, a ne nužno nastavnici ili stručni suradnici, u okruženju gdje slobodno i povjerljivo mogu dobiti informacije koje im trebaju, a koje se odnose na čuvanje spolnog zdravlja, odgovorno spolno ponašanje i kako se zaštititi od seksualnog nasilja.
Država ima obvezu i odgovornost ostvariti kvalitetan zdravstveni odgoj i obrazovanje, kako bi osigurala ostvarivanje prava djece prema Konvenciji o pravima djeteta, ponajprije pravo na informacije koje su važne za djetetovu dobrobit i pravo na zaštitu zdravlja, uključujući i reproduktivno zdravlje. Od Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva zdravstva očekujem aktivnosti u izvršavanju ove obaveze.
Rezolucija poziva Komisiju i države članice da u zakonodavstvu i u praksi okončaju sav dječji rad i sve druge oblike rada koji bi mogli naštetiti zdravlju i sigurnosti djece te upozorava da zbog pandemije raste siromaštvo i više djece se prisiljava na rad. Jeste li upoznati s takvim slučajevima u Hrvatskoj i ako da, kakvi su to slučajevi i kako ih se rješava?
Konvencijom o pravima djeteta jamči se djetetu pravo na zaštitu od gospodarskog iskorištavanja i obavljanja svakog rada koji bi za dijete bio pogibeljan ili ometao njegovo obrazovanje ili bio štetan za njegovo zdravlje ili njegov tjelesni, duševni, duhovni, moralni ili socijalni razvoj. To pravo djeteta razrađuju brojni hrvatski propisi kao što su Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu, Pravilnik o poslovima na kojima se ne smije zaposliti maloljetnik, Pravilnik o poslovima na kojima maloljetnik može raditi i o aktivnostima u kojima smije sudjelovati, Zakon o strukovnom obrazovanju i drugi propisi koji sadrže odredbe o zaštiti djece na radu, bilo da se rad obavlja na temelju ugovora o radu kod poslodavca, bilo da učenik radi kod poslodavca na temelju ugovora o obavljanju praktične nastave ili ugovora o naukovanju. Zakon o radu sadrži odredbe koje poslodavce obvezuju da poštuju prava djece na radu u skladu s međunarodnim dokumentima i zakonima RH. Istodobno, propisan je nadzor od strane inspekcije rada Državnog inspektorata koja je ovlaštena zabraniti rad djeteta ukoliko je on protivan zakonu.
Osim toga, djeca mogu sudjelovati u umjetničkim, audiovizualnim i promidžbenim aktivnostima uz naknadu (npr. djeca-glumci u reklamama, filmovima, predstavama), no postojećim propisima nisu propisana detaljna pravila za to. Primjerice, pravila o vrstama predstava i aktivnosti u kojima smiju sudjelovati djeca ovisno o njihovoj dobi i vremenu održavanja, do pravila o sigurnosti djece na sceni, obveznom odmoru, prijevozu, prehrani te pratnji odrasle osobe. Inspektori rada za radne odnose nadležni su izdavati odobrenja za naplatno sudjelovanje djece u tim aktivnostima, međutim, ta inspekcija nema nadležnost kad je riječ o nenaplatnom sudjelovanju djeteta. Često djeca u tome sudjeluju bez naknade, a za takve aktivnosti ne postoje nikakva pravila. Zaštita interesa i dobrobiti djeteta pritom u potpunosti ovisi o senzibiliziranosti sudionika te o roditeljskoj procjeni i odluci o primjerenosti tog sudjelovanja.
Ministarstvo šest godina nije propisalo besplatni dječji rad
Što se radi kad se otkrije da netko iskorištava besplatni dječji rad?
U slučaju sumnje u zlouporabu, iskorištavanje ili ugrožavanje prava djece Centar za socijalni rad je nadležan za provjeru i postupanje radi zaštite djece. od strane roditelja, ali i drugih fizičkih ili pravnih osoba, CZSS je po primitku obavijesti o mogućoj zlouporabi, iskorištavanju ili ugrožavanju prava djece nadležan za provjeru i postupanje radi zaštite djece. Budući da se u tom području otvara prostor iskorištavanja dječjeg rada, na to smo više puta upozoravali nadležna ministarstva, Vladu i Hrvatski sabor. Stupanjem na snagu Obiteljskog zakona 1. studenoga 2015. uređenje ovog područja postala je ovlast i obveza ministra nadležnog za poslove obitelji i socijalne politike, koji je spomenuti propis o načinu sudjelovanja djece u umjetničkim, audiovizualnim, promidžbenim, sportskim i sličnim aktivnostima trebao donijeti uz suglasnost ministra za kulturu i ministra za zdravlje, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog zakona, no taj propis još nije donesen. Očekujemo da ministarstvo nadležno za obitelj i socijalnu politiku bez odgađanja donese taj provedbeni propis.
Međutim, i u Hrvatskoj raste broj djece kojima prijeti rizik od siromaštva ili su siromašni te ih se prisiljava na rad. Koliko je takve djece u Hrvatskoj i kojim oblicima prisilnog rada su najviše izloženi?
Zabrinjava podatak da u Hrvatskoj RH svako peto dijete živi u riziku od siromaštva, a dugotrajni problem dječjeg siromaštva bio je u 2020. godini posebno naglašen zbog epidemije Covida-19. Posljedice se mogu ublažiti povećanjem socijalnih naknada, bržim rješavanjem postupaka za ostvarenje socijalnih prava, ulaganjem u obrazovanje siromašne djece, besplatnom prehranom… Uoči sastanka Europskog vijeća o planu oporavka od korona-krize i novom proračunu EU-e, predsjedniku Vlade RH uputili smo apel da se zauzme za osiguravanje sredstava nužnih za borbu protiv dječjeg siromaštva, a upozorili smo ministarstvo nadležno za obitelj i socijalnu politiku na potrebu žurnog donošenja nove strategije borbe protiv siromaštva te budućeg redovitog izvještavanja o provedbi te nadziranja provedbe strategije.
U Hrvatskoj je izražen problem prisiljavanja djece na prosjačenje čime se ugrožavaju njihova elementarna prava. Iako policija, prema vlastitim navodima, kontinuirano poduzima mjere u sprečavanju korištenja djece za prosjačenje, rezultati tih akcija nisu vidljivi jer se iste osobe i dalje viđaju kako prosjače s djecom, o čemu nas obavještavaju zabrinuti građani.
Policija piše prekršaje za prosjačenje samo za djecu stariju od 14 godina
Kako policija i druge nadležne službe reagiraju u takvim slučajevima?
Zabrinjava što policija samo bilježi slučajeve u kojima djeca starija od 14 godina prose, dakle one u sferi prekršajne odgovornosti djeteta, ali nije zabilježila nijedan slučaj u kojem odrasle osobe prose koristeći djecu radi izazivanja samilosti. Kako iz službenih podataka koji su nam dostavljeni nije iskazan taj podatak, iako smo ga tražili, proizlazi da tijekom 2020. nije zabilježen niti jedan takav slučaj, što nas posebno zabrinjava jer odrasle osobe koje prose u pratnji djece svakodnevna su pojava. Bez identifikacije i prekršajnog sankcioniranja odraslih osoba koje tako iskorištavaju djecu ne možemo očekivati da će se poduzeti mjere za zaštitu djece i da će se prepoznati trgovanje djecom u svrhu iskorištavanja za prosjačenje, što može biti unosan posao. Već godinama upozoravamo da se problemu iskorištavanja djece za prosjačenje ne pristupa sveobuhvatno, svaki resor poduzima mjere iz svoje nadležnosti, ali izostaje kontinuirana suradnja i planiranje dugoročnih mjera za zaštitu djece.
Osuđeni pedofili ne smiju biti kažnjavani samo radom za opće dobro
Seksualni zlostavljači djece na našim sudovima često dobivaju blage osude, a čak mogu postati udomitelji ili posvojitelji. Što treba učiniti da se to promijeni?
Reakcije pravosuđa na prijavu seksualnih delikata prema djeci često nisu odgovarajuće. Nažalost svjedočimo dugotrajnim postupcima, blagim kaznama za počinitelje te neizricanju sigurnosnih mjera. Kako sudska praksa nije odgovarajuća zalažemo se za izmjene Kaznenog zakona kako bi se spriječila sudska praksa blagih osuda te zabranilo izricanje rada za opće dobro osuđenim seksualnim zlostavljačima djece. Također je nužno osigurati automatsko izricanje zabrane rada s djecom uz pravomoćnu presudu za seksualno zlostavljanje ili iskorištavanje djece te automatsko izricanje zaštitnog nadzora neovisno o visini izrečene kazne.
U praksi nismo udovoljili zahtjevima Direktive o seksualnom zlostavljanju djece vezano uz procjenu opasnosti koju predstavljaju osuđeni počinitelji i mogućih rizika od ponavljanja bilo kakvog oblika seksualnog zlostavljanja djece, niti smo udovoljili zahtjevu razvijanja interventnih programa ili mjera (kao što je liječenje) za osuđene počinitelje i osobe koje se boje da bi mogle počiniti kazneno djelo.
Nismo postigli ni odgovarajuću razinu zaštite djece žrtava koja sudjeluju u pravosudnom postupku pa se zalažemo za uspostavu organiziranog sustava zaštite djece žrtava i svjedoka po uzoru na sustav zaštite žrtava trgovanja ljudima te za osnivanje interdisciplinarnog centra za djecu žrtve i svjedoke po uzoru na skandinavski model Barnahusa.