Svi oni koji odlučuju o skrbništvu nad djecom nakon razvoda braka ili prekida partnerske veze trebaju ignorirati izjave roditelja kojima pokušavaju optužiti drugog roditelja da ga je od vlastitog djeteta otuđio. Radi se o konceptu manipulativne strategije uvjetovane rodnim stereotipima koje u praksi najčešće koriste očevi zlostavljači protiv žrtava nasilja, djece i žena, i to nakon raskida veze u postupcima skrbništva nad djecom.
Sindrom otuđenja od roditelja u sudskoj praksi i pravu te sudskim postupcima treba zabraniti, posebice tijekom istraga radi utvrđivanja postojanja nasilja, jer se radi o neznanstvenoj teoriji i konceptu manipulativne strategije kojom se i institucionalno nastavlja s viktimizacijom žrtava obiteljskog nasilja, žena i djece.
Pod utjecajem rodnih stereotipa i patrijarhalnih predrasuda pravosudni sustav često ne reagira na pravi način na rodno uvjetovano nasilje, stoga suce, tužitelje i pravne stručnjake u tom smjeru treba posebno educirati. Kako bi, posebice u postupcima skrbništva, znali donositi činjenično utemeljene odluke, a ne prihvaćati manipulativne koncepte poput ‘otuđenje od roditelja’.
Stručnjaci poput liječnika, forenzičkih kliničkih psihologa i socijalnih radnika koji pružaju skrb ženama žrtvama zlostavljanja ili nasilja u obitelji te tako i pogođenoj djeci trebaju slijediti najbolje prakse na razini EU-a i pomagati specijalistima kao što su pedijatri, ginekolozi i psiholozi da bi mogli prepoznati znakove nasilja, podnijeti pravovremenu prijavu i stupiti u kontakt s pravosudnim tijelima.
Nažalost, ovo nisu smjernice i mjere novih politika za suzbijanje i preveniranje obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja koje je proizvela hrvatska Vlada, a što bismo zdravorazumski očekivali da će uslijediti kao odgovor na otkrića novinarke Jelene Jindre o tzv. sindromu otuđenja od roditelja. Ova su stajališta, preporuke i smjernice sadržane u Izvješću o zaštiti žena i djece od nasilja intimnih partnera nakon razdvajanja, a koje upravo pred Europskim parlamentom brane izvjestiteljice Luisa Regimenti, članica Forza Italia i Europske pučke stranke te Elena Kountoura, Grkinja i članica Lijeve grupacije europskih stranaka. O izvješću će EU parlamentarci uskoro glasati i bude li usvojeno postaje Rezolucija koja donosi niz preporuka državama članicama kako eliminirati i prevenirati rodno uvjetovano nasilje čije su posljedice na život i zdravlje žrtava nasilja, najčešće žena i djece, te posljedice na obitelji i društvo u cjelini – nemjerljive.
‘Otuđenje od roditelja’ kao oblik rodno uvjetovanog nasilja
Sudeći prema jučerašnjoj višesatnoj raspravi koja je uslijedila nakon predstavljanja Izvješća, nije bilo nesuglasja zastupnika. Bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju, složno su osudili rodno uvjetovano nasilje i obiteljsko nasilje te činjenicu da je ono često jedno te isto. Složili su se i oko činjenice da se ono događa puno više nego što ga žrtve prijavljuju, jer države svoje institucije još uvijek nisu ustrojile na način da se žrtvama vjeruje, kao i činjenice da među stručnjacima kojima je posao suzbijanje, preveniranje i pružanje pomoći često vladaju patrijarhalne predrasude. Složili su se i oko činjenice da žrtve ne dobivaju pravovremenu i učinkovitu pomoć, štoviše, da nerijetko i institucije države budu te koje kroz sudske postupke i vještačenja za skrbništvo nastavljaju viktimizirati žrtve nasilja, najčešće žene i djecu.
Tako su se pojmovi ‘otuđenje od roditelja’ i ‘otuđujući roditelj, za koje do prije par mjeseci šira javnost nije ni znala da postoje, našli pred Europskim parlamentom koji bi sutra u Rezoluciji mogao izrijekom ustvrditi da se prakse oduzimanja i ne davanja skrbništva nad djecom, a temeljem tzv. dijagnoze otuđenja od roditelja, trebaju početi napuštati.
Podsjetimo se, zahvaljujući novinarsko-istraživačkom serijalu Jelene Jindre doznali smo kako je u Hrvatskoj na desetine majki ‘optuženo’ da su ‘otuđujući roditelji’, da s tom etiketom prolaze torturu institucija, a nekima od njih su temeljem te ‘dijagnoze’ djeca oduzeta i dana na skrbništvo ocu ili odvedena u dom. Neki od tih očeva, koji su i pokrenuli postupak vještačenja sindroma otuđujućeg roditelja nad majkama njihove djece, su očevi koje su njihove partnerice ili supruge prethodno optužile za nasilje u obitelji. I tako se vode odvojeni postupci za nasilje, odvojeni za skrbništvo nad djecom, a praktičari ‘otuđenja od roditelja’ tu dijagnozu rado primjenjuju u rješavanju visokokonfliktnih razvoda. Novinarka Jindra razgovarala je sa 40 majki i jednim ocem s tim iskustvom parničenja i optužbi za otuđenje od roditelja, no, sve dok detalje svog višegodišnjeg bolnog iskustva bitke za dijete nije javno iznijela Severina Vučković, također jedna od majki s dijagnozom ‘otuđujučeg roditelja’, nadležni se političari i nadležna državna i lokalna tijela zadužena za zaštitu djece i obitelji nisu ni oglašavali, a kamoli da bi pokrenuli istrage navoda iz novinarskog serijala.
Tek nakon što je tužbom putem Zakona o ovrsi ravnateljica Poliklinike za djecu i mlade Grada Zagreba, Gordana Buljan Flander, pokušala zaustaviti daljnje objavljivanje novinarskih tekstova koji spominju njezinu ulogu i ulogu Poliklinike u cijeloj ovoj aferi o ‘otuđenju od roditelja’, što je, uzgred, i neviđen presedan pokušaja zabrane novinarskog rada, krenule su inspekcije Poliklinike i smjene vodećih ljudi na čelu ove inače gradske ustanove, koja je imala nadležnost u cijeloj Hrvatskoj po pitanjima dijagnostike i vještačenja pri visoko konfliktnim razvodima i pitanjima skrbništva nad djecom. Poliklinika je pod vodstvom Gordane Buljan Flander najviše i radila edukacije socijalnih radnika, pravnika, psihologa, sudaca o sindromu otuđenja od roditelja proklamirajući da ga se primjenjuje u praksi. Na tisuće je tih hrvatskih stručnjaka proteklih godina prošlo tu edukaciju, nakon koje se smatraju meritornima to i prakticirati u svom dijelu posla, dijagnosticirati, vještačiti, ili u konačnici donositi temeljem te ‘dijagnoze’ odluke o skrbništvu djeteta.
Apel talijanske EU parlamentarke talijanskoj vladi
Istodobno, u susjednoj su se Italiji građani masovno pobunili protiv primjene ‘otuđenja od roditelja’, prije par mjeseci organizirali su prosvjede, a lijevi političari pišu ministrima pravosuđa i policije da se dijagnostika otuđujućeg roditelja prestane primjenjivati i temeljem nje majkama oduzimati djeca.
I jučer je jedna od njih, europska parlamentarka Pina Picierno, članica Demokratske stranke te članica Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova (FEMM) u raspravi o Izvješću istaknula kako je u Italiji na stotine djece čije su majke proglašene otuđujućim roditeljima, a u pozadini cijele te farse su nasilnici u obitelji koji manipulacijom institucija nastavljaju zlostavljati žene i djecu.
„Nemoguće je u ovom Izvješću klasificirati tu količinu boli koje trpe majke, koju trpe djeca, koju sustav dodatno zlostavlja, toliko da oni u jednom trenutku negiraju svoje majke, kako im povezanost s njima ne bi naštetila, To je barbarizam institucija koji ide na ruku manipulacijama nasilnika“, naglasila je zastupnica Picierno, koja je oštro reagirala i prije par mjeseci kad donesena presuda po kojoj se Lauri Massaro uzima dijete jer je ona otuđujući roditelj. Picierno je otvorenim pismom apelirala na ministricu pravosuđa Martu Cartabiju i ministricu unutarnjih poslova Lucianu Lamorgese da interveniraju: „Konstrukcija roditeljskog otuđenja je brisana od strane Kasacionog suda i od Dijagnostičkog i statističkog priručnika o mentalnim poremećajima, te ne postoji za Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Vrhovni sud ju je čak nedavno definirao kao praksu tipičnu za njemački nacistički kazneni zakon. Ova praksa može predstavljati sustavni slučaj mučenja, koji kao zločin definira Konvencija protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, a usvojena na Općoj skupštini UN -a u New Yorku 10. prosinca 1984., a koju je ratificirala i Italija i koja se primjenjuje na svaku osobu bez razlike i diskriminacije, dakle i na maloljetne osobe”, naglasila je u apelu ministricama europska parlamentarka Picierno, uz poruku da je Italija zemlja vladavine prava u kojoj se ne smije događati da se djecu razdvaja od majki, a njih se tretira kao opasne kriminalce.
Hrvatska Vlada morat će se pozabaviti ‘otuđenjem od roditelja’
Očekuje se da će Parlament usvojiti izvješće u kojem će najoštrije osuditi sve oblike rodno uvjetovanog nasilja, nasilja u obitelji i nasilja nad ženama te države članice pozvati da hitno riješe problem povećanja nasilja među intimnim partnerima što dovodi do najekstremnijih slučajeva femicida i čedomorstva.
Očekuje se da će zastupnici naglasiti zaštitu žena i djece od nasilja i da interes djeteta treba imati prednost pred svim drugim kriterijima pri utvrđivanju pravila o skrbništvu i pravima na posjet. Upravo su sporovi o skrbništvu nad djecom oblik rodno uvjetovanog nasilja kada ih nasilnici koriste za daljnje nanošenja štete svojim žrtvama.
Ono što se dogodilo s teorijom, dijagnozom, sindromom, ili kako god hoćemo zvati pojam ‘otuđenje od roditelja’, jest činjenica da se ono uvuklo u institucije i među stručnjake koji su počeli prakticirati nešto što znanstveno nije ni utemeljeno ni dokazano. I to je ono na što se u ovoj Rezoluciji jasno upozorava:
„Dvije najprestižnije institucije za mentalno zdravlje – Svjetska zdravstvena organizacija i Američka psihološka udruga, odbacuju upotrebu takozvanog sindroma otuđenja od roditelja te sličnih koncepata i termina, jer se mogu koristiti kao strategija protiv žrtava nasilja s obzirom na to da se njima dovode u pitanje roditeljske vještine žrtava, ignoriraju njihove izjave i zanemaruje nasilje kojem su djeca bila izložena! Prema preporuci Platforme EDVAW državne agencije i akteri, među ostalim oni koji odlučuju o skrbništvu nad djecom, moraju optužbe očeva zlostavljača o tome da majke od njih otuđuju djecu smatrati načinom održavanja moći i kontrole.“
Hrvatska politika ni nakon afere kojom je razotkrivena mreža interesa skupine stručnjaka koji su na tzv. ‘otuđenju od roditelja’ gradili svoju opstojnost u sustavu, a na štetu mnogih za koje su trebali skrbiti i biti im oslonac i pomoć, jer su za to jedino i plaćeni iz lokalnih i nacionalnog proračuna, nije poduzela ništa čime bi se jasno odredila prema primjeni tzv. dijagnoze ‘otuđujućeg roditelja’. Štoviše, premijer Andrej Plenković je jasno naglasio da afera nema nikakve veze s radom Vlade, a Josip Aladrović, ministar rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u najnovijoj prezentaciji reforme sustava nema ni riječi o mogućem reformiranju prakse ‘otuđenja od roditelja’ kroz sustav centara socijalne skrbi, koje jesu u nadležnosti Vlade. Dakle, možemo se samo nadati da će gore navedeni stavovi, smjernice i preporuke kao dio buduće Rezolucije Europskog parlamenta koje tzv. otuđenje od roditelja definira kao još jednim od alata za rodno uvjetovano i obiteljsko nasilje, biti dovoljno polazište da se sustav u cjelini po tom pitanju počne mijenjati. Da će praksa otuđenja od roditelja, kako se u Hrvatskoj primjenjivala posljednjih godina, biti samo gorak podsjetnik na činjenicu da rodno uvjetovano nasilje i obiteljsko nasilje ima nebrojeno puno lica.