Nakon šest mjeseci svakodnevnog seksualnog nasilja, koje je trpjela jer je bila ucijenjena da će njene intimne snimke biti objavljene ako ga ne posluša, rekla je dosta i po prvi put sve ispričala policiji. Tamo su joj rekli da se tu ništa ne može napraviti jer su oni “u vezi” i jer je ona s njim “dobrovoljno”. On je njene fotografije lijepio po gradu, objavio video snimke, otvarao lažne profile s njenim imenom, podacima i fotografijama… ali je policija njenu prijavu tretirala kao remećenje javnog reda i mira, a on nije priveden niti na razgovor.
Ovo je najkraći sadržaj priče koju smo objavili prije dva i pol mjeseca, kad je u cijeloj regiji buknuo “telegram skandal”. Naime, na aplikaciji Telegram su se u zatvorenim grupama dijelile eksplicitne intimne fotografije i snimke djevojaka, pa i njihovi osobni podaci. Internet su preplavile priče o osvetničkoj pornografiji, a spoznaja da je riječ o kriminalu napokon je doprla i do svijesti hrvatskih zakonodavaca. Kad za koji tjedan neka djevojka dođe na policiju i ispriča neku priču sličnu onoj naše sugovornice s početka teksta, više joj policija neće moći reći da “tu ne može ništa učiniti”. Naprotiv! Moći će privesti počinitelja, a sud će ga moći strpati u zatvor na jednu godinu ako je snimku bez znanja akterice podijelio s jednom osobom, a do tri godine ako je to učinio s više ljudi. Naime, ministar pravosuđa Ivan Malenica najavio je da će se, u sklopu izmjena Kaznenog zakona, i osvetnička pornografija tretirati kao kazneno djelo. Doduše, neće biti naziva “osvetnička pornografija” nego “kazneno djelo zloporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja”.
Da će policija i sudovi imati dosta posla jer su takva kaznena djela brojna, potvrdio je ovih dana medijima Dean Šarčević iz udruge B.a.b.e., kojoj su se u protekla dva mjeseca javili deseci žrtava. B.a.b.e. su i formalno potaknule raspravu o uvrštenju osvetničke pornografije u kaznena djela. Sa multisektorskog sastanka o online nasilju prema ženama, organiziranog sredinom travnja, uputile su Vladi zahtjev, kojeg su potpisali sudionici rasprave, da pornografiju bez pristanka definira kao kazneno djelo.
Osim osvetničke pornografije, u završenoj javnoj raspravi o izmjenama Kaznenog zakona nikli su i brojni drugi prijedlozi kako zaštititi žrtve obiteljskog i seksualnog nasilja. Budu li usvojeni, dokazani seksualni predatori neće više moći raditi s djecom nigdje i nikada, a neće moći niti odsluživati svoju kaznu skupljanjem lišća u parku ili guljenjem krumpira. Kad izađu iz zatvora, obiteljski i seksualni zlostavljači morat će na psihosocijalni tretman ako tako procijeni struka, a ta odluka više neće ovisiti o procjeni suca. Nasilnik se više neće moći vratiti u dom u kojem je zlostavljao obitelj. Najaktivnije u davanju prijedloga za izmjenu tih dijelova Kaznenog zakona bile su pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te za djecu, kao i udruge civilnog društva, ponajprije B.a.b.e.
Donosimo pregled predloženih izmjena i dopuna kojima je cilj dodatno zaštititi žrtve nasilja i izbjeći korištenje zakonskih rupa i nedorečenosti kroz koje su se do sada nasilnici često uspjeli provući ili si olakšati ili smanjiti kaznu i kad budu procesuirani.
Rad za opće dobro
Pravobraniteljica za djecu zahtjeva da se takva kazna ne smije izricati počiniteljima spolnih delikata na štetu djeteta, što je do sada čest slučaj: samo prošle godine je 30 seksualnih zlostavljača djece kaznu zatvora uspjelo zamijeniti radom za opće dobro. Za takva djela isključivo bi se trebala određivati zatvorska kazna.
Spolno uznemiravanje
Pravobraniteljica za djecu prima velik broj prijava seksualnog nasilja u obrazovnim institucijama ili na mjestima s njima povezanima, kao što su mjesta gdje djeca obavljaju praksu, sportski klubovi, školski autobusi… Stoga traži da se za seksualno uznemiravanje djeteta u članak 156. Kaznenog zakona uvrsti stroža kazna.
B.a.b.e. traže da se redefinira spolno uznemiravanje za koje su do sada sudovi tumačili da mora biti dugotrajnije kako bi bilo kazneno djelo. Sada je to “svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje…”, no predlažu da se umjesto riječi “ponašanje” uvrsti riječ “postupak” čime bi se i jednokratno spolno uznemiravanje tretiralo kao kazneno djelo.
Teška kaznena djela spolnog uznemiravanja djeteta
Pravobraniteljica za djecu traži da se u takva djela uvrste i spolno zlostavljanje i iskorištavanje djeteta, spolno uznemiravanje, mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba i slično, jer i takva djela ostavljaju dalekosežne i ozbiljne posljedice na razvoj djeteta. Sada su u teška kaznena djela uvrštena samo ona koja ostavljaju teške tjelesne ozljede, trudnoću, ako su počinjena nad posebno ranjivim djetetom, ako je zlostavljač bliska osoba itd.
Povreda djetetovih prava
Nema neposredne veze sa zlostavljanjem, ali posredno se i nebriga o djetetovom zdravlju može tretirati kao zlostavljanje. Stoga Pravobraniteljica za djecu traži da se u članak 177. koji govori o povredi djetetovih prava uvrsti i “zanemarivanje brige o zdravlju djeteta”, u što spadaju odbijanje liječenja djeteta koje preporučuju liječnici i struka, odbijanje cijepljenja i slično.
Zastara za seksualno zlostavljanje djeteta
Ovisno o težini kaznenog djela, sada se počinitelji mogu izvući od privođenja i suđenja nakon nekoliko godina, no Pravobraniteljica za djecu upozorava kako seksualno zlostavljanje u djetinjstvu ostavlja cjeloživotne posljedice pa bi žrtva trebala imati mogućnost da to zlostavljanje prijavi kad je spremna, pa makar to bilo i nekoliko desetljeća nakon zločina. Uostalom, i Vijeće Europe je pozvalo države članice da ukinu zastaru za seksualno zlostavljanje djece ili da rokove zastare produže na najmanje 30 godina, i to od trenutka kad žrtva navrši 18 godina.
Zabrana obavljanja djelatnosti
Sada je obiteljskim nasilnicima i seksualnim zlostavljačima djece zabranjeno da se nakon odsluženja kazne zaposle u školi, vrtiću ili nekoj drugoj ustanovi koja se bavi djecom, no nije im zabranjeno da, recimo, budu sportski treneri. Stoga se zahtjeva da novi Kazneni zakon u potpunosti onemogući rad i kontakt sa djecom svim nasilnicima na svim mjestima na koja dolaze djeca, kao što su sportski tereni, umjetničke i kreativne radionice i slično. U nekim slučajevima takva bi se zabrana mogla izreći i doživotno.
Tko su bliske osobe?
Sada su u Kaznenom zakonu kao bliske osobe definirani članovi obitelji, partneri koji imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u istom kućanstvu. B.a.b.e. traže da se taj krug proširi i uvrštenjem bivših i sadašnjih intimnih partnera bez obzira žive li u zajedničkom kućanstvu ili odvojeno, kako bi u slučajevima nasilja i njihove žrtve mogle biti tretirane kao žrtve partnerskog nasilja i dobile adekvatnu zaštitu. Naime, često sada žrtve takvih nasilnika ostaju nezaštićene jer ne žive u istom kućanstvu s njima. B.a.b.e. svoj prijedlog potkrepljuju i konkretnim primjerom žrtve koju je bivši partner fizički napao, no kako nisu živjeli zajedno policija joj je rekla da protiv njega može podnijeti privatnu tužbu jer njene ozljede nisu teške, a ona i bivši partner nisu u bliskom odnosu zbog kojega bi oni trebali postupiti po službenoj dužnosti. Počinitelj je ostao nekažnjen.
Psihosocijalni tretman
Sada sudovi mogu, ali i ne moraju, izreći obveznu mjeru psihosocijalnog tretmana obiteljskim i seksualnim nasilnicima i kad izađu iz zatvora. B.a.b.e. predlažu da takva mjera postane obvezna ako se vještačenjem utvrdi da će nasilnik ponoviti djelo, te da takva odluka više ne bude ostavljena procjeni samih sudaca. Pravobraniteljica za djecu predlaže da zaštitni nadzor za pedofile može trajati i dulje od pet godina nakon njihova izlaska iz zatvora ako stručnjaci tako ocijene, a u nekim slučajevima i doživotno. Podsjeća da stručnjaci upozoravaju kako devijantne seksualne nagone nije moguće „izliječiti“, nego se osobu može samo naučiti kako ih držati pod kontrolom.