U Općinskom sudu u Zagrebu prije 24. godine, 22. rujna 1999. dogodio se femicid. Trostruko ubojstvo i teško ranjavanje žena vatrenim oružjem usred brakorazvodne parnice kada je Mato Oraškić usmrtio suprugu Gordanu Oraškić, njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, sutkinju Ljiljanu Hvalec, i teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković. I godinama ranije, kao i svake naredne godine do danas počinjeni su femicidi, planirana ubojstva žena iz mržnje, baš kao što je bilo i ubojstvo u Općinskom sudu povodom koje tragedije je Hrvatska taj crni datum proglasila Nacionalnim danom borbe protiv nasilja prema ženama. Femicid time nije zaustavljen, štoviše, posljednjih je godina bio u porastu, pa tako su lanjske godine supružnici, partneri i sinovi ubili 13 žena. Ove godine ubijeno je šest djevojaka i žena. Posljednjih godina brojne nevladine organizacije za ljudska prava i uspostavu zakonskih okvira poštivanja rodne jednakosti bore se da femicid kao teško kazneno djelo, i sustavno planirano, a kojem prethode godine zlostavljanja žrtve, bude uvedeno u kazneni zakon.
Godinama se taj zahtjev odbijao s najčešćim obrazloženjem da je svako ubojstvo iz mržnje isto, bez obzira je li žrtva muškarac, žena ili dijete i da postojeći zakon i femicid tako tretira. Ipak, prije deset dana Vlada je doživjela kopernikanski obrat, a premijer osobno najavio kako će u izmjenama seta zakona u cilju pružanja podrške žrtvama nasilja u Kazneni zakon unijeti i izrijekom femicid. S jedne je strane to velika pobjeda u osvješćivanju politike o karakteru nasilja prema ženama, rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji. S druge strane propušta se ona bitna stvar zbog čega se i zahtijevalo uvođenje femicida u KZ, a to je puno dublja i sadržajnija izmjena Kaznenog zakona koja bi trebala i prisilnu kontrolu, model ponašanja nasilnika, sustavno zlostavljanje žrtve koje traje godinama i koje prethodi femicidu, također unijeti kao teško kazneno djelo. U druge zakone shodno tome unijeti alate kojima će se ono prepoznavati, a među njima i obveznu edukaciju ne samo sudaca, odvjetnika, zdravstvenih i socijalnih radnika, nego i djece i mladih o rodnoj jednakosti. Jer samo u tom kompletu femicid se može i prevenirati, prepoznati da nasilničko ponašanje unutar obitelji prema ženama ili u partnerskim odnosima, ako ga se ne zaustavi na vrijeme neminovno vodi femicidu.
Femicid sprječiti prepoznavanjem prisilne kontrole kao modela ponašanja nasilnika
Iako je za pozdraviti najavu da će femicid napokon ući u KZ, samo time neće se dobiti potrebni zakonodavni alati kojima će se oni spriječiti. Životi žena će od nasilnika i dalje biti ugroženi i nema utjehe samo u tome da će njihove ubojice, kada počine femicid, ubuduće dobiti više zatvorske kazne. Prepoznavanje prisilne kontrole teškim kaznenim djelom također je odgovornost države, kao što je i femicid, rodno uvjetovano ubojstvo koje se može spriječiti.
Da prisilna kontrola uđe u katalog kaznenih djela u prvom redu bi djevojke i žene bile ohrabrene prijaviti cijeli set nasilničkog ponašanja i koje kao žrtve sustavnog zlostavljanja trpe u partnerskim vezama i obitelji. Znale bi da mogu prijaviti da ih zlostavljač izolira od prijatelja i drugih članova obitelji, da pomno pratiti njezine aktivnosti, telefonske pozive i poruke, uhodi, da ih omalovažava, emocionalno zlostavlja, ponižava, da joj ograničava ili onemogućava pristup novcu, čini je financijski ovisnom… Da joj pokušava iskriviti percepciju stvarnosti, tjerajući ih da sumnjaju u vlastitu prosudbu i pamćenje, da je prisiljava na seksualni čin protiv njene volje, da je seksualno zlostavlja.
Sva ta planska i sustavna ponašanja te niz manipulativnih taktika nasilnici primjenjuju prema svojim žrtvama i ona su još ’90-tih dokazana kao model ponašanja prisilne kontrole, pa ih sve više zemalja u svijetu od 2015. stavlja u svoje kazneno zakonodavstvo zapriječene kazne do pet godina zatvora.
RADA BORIĆ: Ubojstva u Općinskom sudu bila su femicid – ubojstva zbog mržnje žena
„Svi koji možda još dvoje o tome što je femicid, valja jasno reći da je prije 24 godine trostruko ubojstvo žena ovdje u Općinskom sudu u Zagrebu bio femicid. Ubijena supruga koja se ohrabrila izaći iz nasilja, ubijene su i dvije žene koje su joj na tom putu pomagale, njezina odvjetnica i sutkinja. Ovdje su ubijene tri žene iz mržnje, a četvrta, zapisničarka suda, teško je ranjena. I ova se tragedija dogodila jer je i sustav zakazao“, naglasila je danas pred Općinskim sudom u Zagrebu povodom sjećanja na tri žrtve femicida Rada Borić, predsjednica Povjerenstva za rodnu ravnopravnost Grada Zagreba. Podsjetila je kako je u proteklih 20 godina ubijeno 400 žena, koje su danas mogle biti žive jer je femicid predvidiv.
„Moramo se zabrinuti nad činjenicom koliko malo žena odlazi i prijavi nasilje socijalnim službama, policiji, jer ne vjeruju sustavu. Logično jer se nasilnici puštaju doma, a muškarac i žena jednako se tretiraju prekršajno. Kad se dogodi ubojstvo treba prepoznati da kao zajednica, kao sustav nismo učinili sve što je trebalo da do njega ne dođe. Nadamo da će ove najavljene promjene zakona u smjeru podrške žrtvama nasilja učiniti ne samo da niti jedna žena ne bude ubijena, nego da svi oblici nasilja budu adekvatno kažnjeno. Dosadašnja praksa nije dobra, jer ne postoji sinergija u sustavu koja bi tretirala nasilje nad ženama, jer su do sada bile apsurdne kazne za silovanja, eksploatacije žena i nasilje nad ženama starije životne dobi. Upravo su žene starije životne dobi koje trpe nasilje nevidljive, a mi smo ove godine napravili istraživanje potaknuti time da su prošle godine od 13 ubijenih žena šest ubili njihovi sinovi. I dok smo nekako ohrabrili da žene prijave nasilje od svojih partnera, nažalost, žene će puno teže prijaviti nasilje koje doživljavaju od svojih sinova i kćer. Zbog stigme i srama. I to moramo mijenjati i učiniti sve da naše starije sugrađanke ne žive nasilje. Kao što ćemo poduzeti mjere da ga ne žive u javnom prostoru te se boriti i protiv vršnjačkog nasilja, pa i edukacijama, jer mora prestati da mladići i djevojke misle kako je jedan šamar u redu“, najavila je Borić te istaknula kako će Grad Zagreb omogućiti ženama žrtvama nasilja da kad izađu iz skloništa, a nisu ekonomski neovisne i nemaju krov nad glavom, gradske stanove u kojima će plaćati režije, ali ne i najamninu.
Osim toga najavila je i programe edukacije o prepoznavanju rodno uvjetovanog nasilja, kako iz nasilja izaći. Edukacijama ljudi koji dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja, kako ga prepoznati i kako sustav učiniti propulzivnim i brzim da žrtvama nasilja omoguće izlazak iz njega i početak novog života izvan nasilja.
