Ili su premlade ili su prestare. Kad zatrudne, ostaju bez posla, otkazuju im se ugovori o radu ili ih premještaju na niže pozicije i slabije plaćene poslove. Kad odluči postati majka, žena postaje teret poslodavcu, premda je demografska slika Hrvatske katastrofalna. Kad navrši pedeset, opet postaje teret.
Takve priče su svakodnevica u radnom danu Višnje Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, o čemu je govorila na drugoj u nizu tribina “O čemu govorimo kad govorimo o seksizmu”, održanoj u knjižnici Bogdana Ogrizovića.
Tribina “Maja u Saboru” posvećena je seksizmu u visokoj politici o čemu su voditeljici Ivani Bodrožić govorile saborske zastupnice Urša Raukar i Dalija Orešković.
“Nigdje nema toliko seksizma kao u visokoj politici, na visokim funkcijama, baš tamo gdje smo naizgled ravnopravni. To je jedna vrsta podmuklog seksizma gdje se još nije odmaklo od teze da ‘nije žena za mudraca nego za madraca’. Sve to pothranjuju i emisije poput ‘Mijenjam ženu’, ‘Mister savršeni’, ‘Ženim sina’ i slične, koje ženu dovode u poziciju objekta”, stav je Dalije Orešković.
Seksizam je diskriminacija i tako ga treba kažnjavati
Za Uršu Raukar rodne se uloge zakucavaju od najranijeg djetinjstva slikama da je mama s kuhačom, a tata radi neki ozbiljan posao ili čita novine.
“Seksističke primjedbe u Saboru su ponekad gore nego što je prosjek Hrvatske, a isto je i s izjavama predsjednika države Zorana Milanovića koji se žestokim uvredama na rodnoj razini obraća ženama”, kazala je Urša Raukar, aludirajući na predsjednikovu izjavu da su zastupnice Marijana Puljak i Dalija Orešković “samodopadne narikače” i “mali ometači”.
Problem je što visoka politika kreira i javni diskurs kojega tako dodatno zagađuje seksizmom koji je također oblik diskriminacije. Štoviše, od 2003., kad je donijet Zakon o ravnopravnosti spolova, seksizam je prepoznat kao društveni problem, a od 2008., od Zakona o suzbijanju diskriminacije, koja bi se trebala kažnjavati kao i svaki drugi oblik diskriminacije. Dok se to ne počne provoditi, neće biti pomaka u društvu, smatraju i međunarodne organizacije.
“Kad u javnom diskursu krenete seksizmom prema nekome to mora biti osnova za sankcioniranje, baš kao i nacionalistički ispadi”, bila je jasna Višnja Ljubičić.
Zgodne policajke i sestra
Ivana Bodrožić sjetila se izborne noći kad je Kolinda Grabar Kitarović izabrana za predsjednicu države. “Došla je na pozornicu i ljudi su počeli vikati ‘Franjo, Franjo’, ‘Jakove, Jakove’ i na kraju ‘Hrvatska, Hrvatska’. Nje i njenih sposobnosti nije bilo ni na horizontu. Meni je to bilo poražavajuće”, opisala je Bodrožić.
I taj događaj posljedica je stereotipa kojemu smo svi izloženi od rođenja. Za Višnju Ljubičić primjer seksizma su i komentari modnih kombinacija političarki na početku parlamentarne sjednice, jer ih se time trivijalizira i svodi samo na to kako izgledaju, a ne i što rade i što znaju. Tome nisu izložene samo političarke. Ljubičić je pročitala niz medijskih naslova o policajkama: ‘Zgodna policajka u Vinkovcima pazila na boyse’, ‘U Istri će patrolirati zgodne policajke iz Njemačke i Austrije’, ‘Evo zgodne policajke o kojoj priča cijela Hrvatska’…
“Sve su to žene na radnim mjestima koje doživljavaju takve komentare. Imamo i kodni naziv ‘sestra’, kojega je nosila dr. Vesna Vučemilović, sestra Miroslava Škore. Naslovi u medijima počinjali su sa ‘Škorina sestra’. Nije imala ime niti svoju znanstvenu titulu. Svi takvi rodni stereotipi poručuju da su žene manje vrijedne”, nabrojila je Ljubičić.
Podržavanjem patrijarhata žene rade i protiv sebe
Koliko prati modu, kakav joj je modni stil, čija je supruga, sestra, majka… najčešće su informacije koje se plasiraju u javnost o ženama na najvišim pozicijama i javnim osobama. Dobro je u svemu tome da ljudi postaju sve senzibiliziraniji za seksizam, pa ured pravobraniteljice dobiva sve više pritužbi upravo o tom problemu.
No, za seksizam nisu krivi samo muškarci. Urša Raukar je podsjetila da seksističke izjave dolaze i od žena. Nama pri tome prvo pada na pamet bivša ministrica socijalnog rada Nada Murganić i njen ‘legendarni komentar’ obiteljskog nasilja HDZ-ovog župana Alojza Tomaševića, osuđenog što je mlatio svoju suprugu. Na pitanje kako to komentira, ministrica se pred TV kamerama nasmijala i ispalila: To vam je tako u braku!
Žene poput bivše ministrice ne samo da pristaju nego i podržavaju patrijarhat, nesvjesne da time rade i protiv sebe. Solidarnost je tek u začecima.
Kako je Maja iz slikovnice utjecala na kreiranje rodnih uloga. I što sad?
Piše: Renata Ivanović
Od kada su je 1956. stvorili belgijski autori Gilbert Delahaye i Marcel Marlier djevojčica Maja je postala svjetski poznati lik iz slikovnica. U 60 naslova, koliko ih je ukupno izdano, djevojčica Maja radi sve one poslove koje su po društvenom konceptu rodnih uloga i patrijarhata namijenjene ženama.
Ili je tek promatrač, objekt, u situacijama gdje ‘ženama inače nije mjesto’. Lik djevojčice Maje zgodno su organizatori tribine iskoristili za govor o seksizmu u politici, jer što bi Maji u Saboru bilo dato da radi, osim da samo promatra, kako bi se to i od političarki i očekivalo prije 68 godina kada je lik Maje i nastao. Lik iz serijala slikovnica o Maji uvelike je oblikovao svijest o zadanim rodnim ulogama. Može li se kako taj koncept krenuti razbijati?
Prije četiri godine sjajnu kritiku društvenog koncepta rodnih uloga, koje je lik djevojčice Maje utjelovljivao kao edukativni obrazac stvarnim djevojčicama, dala je zadarska vizualna umjetnica Marijana Jakelić kad je na Facebook stranici MXJ files počela objavljivati Maju u Vejstlandu, prepravljene naslovnice serijala slikovnica o Maji.
U njezinom serijalu djevojčica Maja radi štošta, dolazi u uloge kojima na sarkastičan način daje kritiku društva. Maja tako, kao i brojni drugi napušta Hrvatsku, odlazi u Irsku, bude malo đubre, bude štraca, kako se podrugljivim imenom često nazivaju žene, kupuje jer postoji, a zevu objašnjava da požuri jer je vrijeme novac.
Ta je Maja postala vrlo brzo viralna na društvenim mrežama, a naslovnice iz albuma postale su poput karikatura kritike mnogih društvenih događanja i odnosa. Naslovnicu Maja ne ide na vjeronauk, objavio je i Centar za građansku hrabrost s pozivom i uputama roditeljima kako mogu ispisati djecu s vjeronauka.
