Prije tri dana 28-godišnji sin je izbo svoju 68-godišnju majku. Navečer istog dana 48-godišnjak je ubodom nožem u vrat ubio svoju partnericu. Mjesec dana ranije, 4. svibnja, umirovljeni vodoinstalater je pucnjem ubio svoju suprugu. Dan ranije navečer 35-godišnjak je provalio u stan 67-godišnje poznanice i izbo je nožem, a njezin sin ju je mrtvu pronašao sljedećega jutra.
Četiri ubojstva žena u tek nešto više od mjesec dana! Što se to događa s društvom?
“Patrijarhat”, prva je dijagnoza Mirjane Adamović, znanstvene savjetnice u Institutu za društvena istraživanja Zagreb.
“Patrijarhat”, dijagnoza je i Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić.
“Patrijarhat”, dijagnosticirala je i Ana Rajković Pejić, povjesničarka s Hrvatskog instituta za povijest, u svom intervjuu Nacionalu prije nešto više od godinu dana, izjavom da “živimo u društvu koje polagano pada u regresiju, čemu svjedoče i molitelji na gradskim trgovima”.
“Patrijarhat”, nakon posljednjih ubojstava dijagnosticirali su i mnogi komentatori na news portalima i društvenim mrežama, prije svega spominjući upravo molitelje koji se zalažu za muževnost i protiv pobačaja, da postanu duhovni autoriteti u obitelji, za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju i tako dalje. Najkraće – za discipliniranje žena i njihovo pozicioniranje na mjesto drugotne. I samim time manje vrijedne. Istu dijagnozu bolesti ovog društva još je prije dvije godine jasno izrekla i Lorena Zec, psihologinja iz Centra za nenasilje i ljudska prava SOS Rijeka.
Tri glavna sindroma ubojstava žena pod plaštom patrijarhata
Žestoko opiranje patrijarhata ravnopravnosti jasno je vidljivo i svima koji proteklih tjedana prate politička preslagivanja u Hrvatskoj. Domovinski pokret kao ključni partner HDZ-u u sastavljanju parlamentarne većine, a potom i Vlade, najveći dio svoje kampanje temeljio je upravo na porukama protiv ravnopravnosti, počevši sa idejom o deratifikaciji Istanbulske konvencije (puni naziv: Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji). Uz argument da ta Konvencija ionako ne sprječava nasilje. Pa za sada ga nije spriječila niti izmjena Kaznenog zakona uvođenjem femicida kao posebno teškog kaznenog djela, što ne znači da ga nije trebalo uvesti. Uostalom, optužba za femicid najviše ovisi o tužilaštvu. Prema trenutnim informacijama, prvi koji će biti optužen prema tom novom članku Kaznenog zakona bit će 48-godišnji ubojica svoje partnerice u zagrebačkom naselju Blato.
Za Mirjanu Adamović tri su glavna sindroma ubojstava žena, naravno svi pod plaštom patrijarhata.
“Prva je opstojnost patrijarhalnih odnosa u obitelji, odnos djece prema majci koja može biti žrtva psihičkog, fizičkog i financijskog nasilja. Prvi smo u EU po tome koliko mladih živi s roditeljima. Drugi je razlog odnos prema starijima u obitelji, osobito starijim ženama koje nevjerojatno puno financiraju, rade ili sudjeluju u životu svojih sinova ili kćeri. Žene, ali i stariji muškarci, odbijaju ići u dom za starije jer djeca ne mogu financijski održavati domaćinstvo bez njihove pomoći. I treće, problem je što i dobar dio žena prihvaća patrijarhalne odnose u obitelji, pozicija majke u obitelji drugorazredna je u odnosu na oca. Žene imaju manje mirovine, daju puno besplatnog rada u kući kroz brigu o domaćinstvu, djeci, starijima i nemoćnima, a djeca ih gledaju kao privilegirane jer imaju stalne prihode, dok su djeca često osuđena na prekarni rad”, nabraja Mirjana Adamović.
Na kraju upozorava: “Ženska prava nisu stalna, ona mogu sutra pasti. Ideja ravnopravnosti nije nešto što u ovom trenutku politički konvenira svim ljudima”.
Lani prvi put bilo više kaznenih djela nasilja u obitelji nego prekršaja
Višnja Ljubičić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, svakodnevno se u svom poslu susreće sa činjenicom da u Hrvatskoj žene i muškarci nemaju jednaka prava i mogućnosti u svim područjima života.
“Perpetuiranje patrijarhalnog narativa, uz široku prisutnost rodnih stereotipa, predrasuda i nažalost, vrlo često, različitih oblika diskriminacije temeljem spola, kao i rodno utemeljenog nasilja, zajednička su slika izazova s kojima se suočavaju prije svega žene te potom i drugi dionici, uključujući i institucionalni mehanizmi za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova. Različitosti društveno-političkog okruženja, primjene zakonodavnog i okvira politika u praksi, evidentno se na drugačiji način, sa svim svojim specifičnostima, manifestiraju u svakodnevnom životu pojedinaca/ki. Kada govorimo o rodno utemeljenom nasilju, govorimo o jednom od najsustavnijih i najčešćih oblika kršenja ljudskih prava žena na svijetu. Ono predstavlja značajan te globalno iznimno raširen društveni problem. Niti u Hrvatskoj, nažalost, sustav, ali i društvo u cjelini, dosad nisu uspjeli na odgovarajući način riješiti ovaj značajan izazov”, navodi Višnja Ljubičić.
Svoje navode potkrepljuje brojkama: broj kaznenih djela nasilničkih ponašanja u obitelji se od 2015. do 2023. učetverostručio (sa nešto više od dvije tisuće na nešto više od osam tisuća), a prošle je godine po prvi put broj kaznenih djela pretekao broj prekršaja nasilja u obitelji. Iz toga zaključuje da sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji nije takav da učinkovito adresira i uklanja uzroke nasilja kroz prevenciju, edukaciju i obrazovanje, već se isključio oslanja na adresiranje posljedica nasilja kroz penalnu politiku.
Drugim riječima: nismo te naučili da ne mlatiš i ne ubijaš, a ako to učiniš i kad te ulovimo, ideš u zatvor. Pri tome je važno prisjetiti se brojnih slučajeva u kojima su sudovi ispisali liste olakotnih okolnosti i osudili nasilnike na kazne manje čak i od zakonski minimalnih.
Ne prijavljuju nasilje jer se srame ili boje
Ovogodišnja četiri ubojstva, počinjena u tek nešto više od mjesec dana, jasan su dokaz da se nastavlja eskalacija ubojstava žena i ove godine. I da su brutalna.
“Također, ono što je dodatno vidljivo i poprima obilježja svojevrsnog trenda, kojeg ne smijemo zanemariti, jest činjenica da sve češće zamjećujemo i da su u određenom broju slučajeva sinovi ti koji ubijaju svoje majke – ove godine dva ubojstva žene počinili su sinovi. Ovakav negativan stabilan trend ubojstava žena među bliskim osobama uklapa se zapravo u već navedeni generalni trend brutalizacije nasilja prema ženama i posljedica je uglavnom neučinkovitog sustava suzbijanja te vrste nasilja”, zaključuje Višnja Ljubičić.
Ubojstva majki ukazuju na iznimnu izloženost opasnosti žena starije životne dobi, što je pokazalo i istraživanje “Nevidljive” provedeno prošle godine za Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Zagreba, u kojemu je sudjelovalo 1430 ispitanica i ispitanika starije životne dobi, među kojima je bilo 90 posto žena i deset posto muškaraca.
Među ispitanicima 19,3 posto je odgovorilo da je doživjelo neki oblik nasilja – najviše njih psihičko nasilje, potom zanemarivanje, ekonomsko nasilje i uznemiravanje. Prvo mjesto među nasilnicima zauzeli su supružnici ili izvanbračni partneri (27,2 posto), no odmah iza njih su sinovi (17,7 posto) te kćeri (14,6 posto). Samo dva posto žrtava prijavilo je nasilje, dok su ostali šutjeli i trpjeli jer ne vjeruju da bi to išta promijenilo (42,1 posto), ne vjeruju institucijama (14 posto), smatraju da im nema tko pomoći (11,4 posto), srame se (16 posto) ili ih je strah (11 posto).
Prema iskustvu udruga koje se bave pomaganjem žrtvama nasilja, žene ne prijavljuju nasilje koje doživljavaju od svoje djece, prije svega od sinova, jer se srame ili ih je strah da bi im ta prijava samo još više zagorčala život. Zato šute i trpe, sve dok to nasilje ne eskalira do ubojstva.
Definicija patrijarhata: šest područja iskorištavanja žena
Prema Europskom institutu za rodnu ravnopravnost, patrijarhat je društveni sustav koji obilježava dominacija muškaraca nad ženama.
U Pojmovniku rodne terminologije prema standardima EU, čiji je izdavač Vlada RH, patrijarhat je sustav društvenih odnosa i struktura u kojemu muškarci kao skupina dominiraju, podčinjavaju i iskorištavaju žene. Šest je područja u kojima muškarci imaju prevlast i izrabljuju žene: rad u kući pri čemu muškarci prisvajaju vrijednost ženskog neplaćenog rada, plaćeni rad u kojem su žene segregirane u pojedina zanimanja i manje plaćene, seksualnost određena muškom kontrolom nad ženskim tijelima, kulturne institucije gdje u kulturnoj proizvodnji i medijima dominiraju muškarci, država u kojoj muškarci proizvode rodno pristrano zakonodavstvo te muško nasilje nad ženama.
Primjera patrijarhalnih odnosa u Hrvatskoj ima na svakom koraku. Jeste li ikad čuli da na razgovoru za posao potencijalni poslodavac mlađeg muškarca pita “namjeravate li uskoro imati djecu”, dok je za žene to gotovo obavezno pitanje? Jeste li ikad vidjeli u intervjuu s muškarcem pitanje “kako usklađujete karijeru i obiteljske obaveze” dok se žene to pita gotovo redovito? Jeste li često viđali fotografije političara i kritiku njihovog outfita, dok je za političarke redovito važnije što su obukle nego ono što govore?
Toliko o ravnopravnosti.