“Dok sam odrastala, nitko nije sa mnom razgovarao o kontracepciji. Ginekolozi kod kojih sam išla su ili hladni, odrješiti i bezobrazni, ili samo guraju proizvode firmi s kojima imaju ugovor.”
„Ginekologu sam otišla sama, nije tu bilo podrške roditelja. Imala sam naprosto velik strah od neželjene trudnoće. Međutim, liječnik mi zbog priziva savjesti nije htio propisati pilule. Otišla sam drugom.”
“Moja ginekologinja je pro life i nikada me nije informirala o kontracepcijskim metodama”.
“O seksualnom i reproduktivnom zdravlju nismo kontinuirano učili, samo u kratkom dijelu gdje se obrađuje reproduktivni sustav ljudi. Kroz dva tjedna smo riješili to gradivo, jednom u osmom razredu i idući put u trećem ili četvrtom srednje. Dva puta tijekom školovanja i to uvijek kratko”.
„Pilule mi se čine kao najbolji oblik kontracepcije, ali ih ne koristim jer me strah nuspojava, a internet je pun horo priča o njima dok ja od liječnika nikakve savjete nisam mogla dobiti.“
„Kod nas su kontracepcija i seksualni odnosi tabu tema, a to ne bi smjeli biti. Ni liječnici ginekologije, a ni opće prakse ne dijele informacije niti predlažu kontracepciju, a mi se kao žene sramimo pitati, jer se bojimo osude i ružnih komentara tih istih osoba!“
“Ginekolog kod kojeg sam tada bila mi nije htio propisivati pilule jer se pozivao na priziv savjesti”.
“Farmaceut se pozvao na priziv savjesti i odbio mi izdati tablete na recept!“
Ovo je samo dio odgovora nekih od 1163 ispitanice u dobi između 20 i 30 godina na online istraživanje o korištenju, dostupnosti i informiranju o kontracepciji, koje je lani provela Udruga Sofija. Više od polovice ispitanica izrazilo je vrlo neugodna iskustva sa javnim zdravstvom o dostupnosti, savjetovanju i informiranju o kontracepciji. Istraživanje je pokazalo da djevojke i žene nemaju saznanja o novijim vrstama kontracepcije, poput spermicidnih sredstava, flastera, vaginalnih prstena, injekcija i implantata, iako svjetske zdravstvene institucije preporučuju dugotrajnu reverzibilnu kontracepciju (LARC) kao dobru prvu opciju zaštite od neželjene trudnoće za adolescentice.
Hrvatska opet pri europskom dnu
Stoga ne čudi da se Hrvatska i ove godine našla pri dnu ljestvice Europskog kontracepcijskog atlasa među 47 europskih zemalja, zauzevši 37. mjesto, što je svrstava među deset najlošijih država u 2025. Iako je ove godine uspjela iz lanjske crvene zone zakoračiti u tzv. narančastu, razloga za slavlje nema. Hrvatska je sa 50,7 posto bodova i dalje na posljednjoj poziciji narančaste zone, iza zemalja poput Malte, Ukrajine, Češke, Rumunjske, Kosova i Bugarske, dok su Francuska, Luksemburg, Velika Britanija, Portugal i Belgija na vrhu sa 90 do 93 posto bodova. Slovenija je, za razliku od Hrvatske, u zelenoj zoni i već godinama među prvih deset zemalja najbolje ocijenjenih po dostupnosti, pristupačnosti savjetovanju i informiranju o kontracepciji. Kontracepcijski atlas, koji osmu godinu zaredom izrađuje ekspertni tim Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava (EPF), jedini je dokument takve vrste koji pruža uvid u stanje javnozdravstvenih usluga u području prevencije i očuvanja reproduktivnog zdravlja vezano uz kontracepciju.
Kako bi se dublje proniknulo u osobna iskustva i stavove žena o kontracepciji ove godine smo u ožujku i travnu s Udrugom Sofija proveli kvalitativno istraživanje metodom dubinskih intervjua, u kojima je sudjelovalo deset djevojaka i žena u dobi od 24 do 45 godina iz cijele Hrvatske.
Devet od deset ispitanica ima iskustvo korištenja oralne hormonalne kontracepcije (pilula), a u istoj mjeri i kondoma. Zanimljivo je da ni jedna ispitanica nije koristila nijednu drugu metodu kontracepcije, iako su sve koristile i računanje plodnih dana te prekinuti snošaj. Kondome koristi ili ih je koristilo 80 posto ispitanica, kao osnovnu ili dodatnu metodu, dok prekinuti snošaj najčešće koriste u kombinaciji s kondomima (šest ispitanica). Nijedna ispitanica nije izjavila da koristi spiralu (hormonalnu ili bakrenu), iako su tri iskazale interes za ugradnju. Dvije ispitanice pokazale su interes za implantate ili injekcije, no ne koriste ih jer su nedostupni u Hrvatskoj.
Posebno zabrinjavajući podatak je da je čak polovici ispitanica (pet od deset) oralna hormonalna kontracepcija propisana kao terapija za reguliranje menstrualnih ciklusa, bolne menstruacije, akne ili sumnje na ginekološke dijagnoze, a ne zbog njezine primarne svrhe – zaštite od neželjene trudnoće. Štoviše, pet ispitanica dobilo je oralnu kontracepciju kao terapiju u dobi od 12 do 16 godina, kada još nisu imale spolne odnose.
“Većinu svog života na kontracepciju sam gledala kao na terapiju. Godinama kasnije, kad sam stupila u spolne odnose sama sam shvatila da su mi pilule ujedno i zaštita od neželjene trudnoće”, navodi jedna ispitanica. Druga dodaje: “Prve pilule sam dobila sa 13-14 godina zbog izostanka menstruacije.”
Internet je glavni izvor informacija
Istraživanje je pokazalo da čak devet od deset ispitanica nije dobilo adekvatnu edukaciju o kontracepciji tijekom školovanja, niti u osnovnoj niti u srednjoj školi. Informacije o kontracepciji ispitanice su primarno prikupljale putem interneta (forumi i društvene mreže), razmjenom iskustava s prijateljicama, te metodom pokušaja i pogrešaka. Rijetko su im informacije davali liječnici i bile su šture, bez dovoljno objašnjenja ili potrebnih pretraga.
“Izvor informacija o kontracepciji bili su mi forumi. Posebno sam preko iskustava drugih istraživala nuspojave i tu postoje horor priče,” istaknula je jedna ispitanica. Više ispitanica je primijetilo “gomilu lažnih informacija na internetu” te da su “liječnici tu zakazali, njihovi savjeti izostaju, iako znaju da se mladi educiraju putem interneta”.
„Na hrvatskim stranicama nedostaju mi savjeti stručnjaka, nude tek općenite opise metoda, bez informacija o nuspojavama“, istaknula je jedna od ispitanica.
Većina ispitanica (sedam od deset) izvijestila je o negativnim nuspojavama hormonalne kontracepcije (pilula), najčešće depresivna stanja i promjene raspoloženja (pet ispitanica).
“Bila sam u depresiji, ali sam za nju krivila posao… Da bih tek nedavno osvijestila da sam bila depresivna. Da nisam imala libido zato što sam na pilulama… Moj ginekolog mi na to nikada nije ni ukazao”, rekla je jedna od njih. Dvije ispitanice su povezale suicidalne misli s korištenjem pojedinih vrsta pilula.
Tri ispitanice su posebno naglasile nepouzdanost hormonalnih pilula, s obzirom na to da su zatrudnjele unatoč redovitom korištenju. “Dogodila mi se trudnoća pod pilulama, a uzimala sam ih čim sam stupila u seksualne odnose, jer sam baš bila u strahu da ne ostanem trudna. Bila sam mlada i nespremna postati majka i odlučila sam se na pobačaj”, potresno svjedoči jedna ispitanica. “Očito, nisam imala podršku od liječnika i zdravstva”, dodaje.
Vrlo niska razina povjerenja u zdravstveni sustav, posebice prema ginekolozima, dominira među ispitanicama. Čak sedam od deset ispitanica izrazilo je ozbiljno nepovjerenje prema liječnicima i ljekarnicima, navodeći omalovažavanje, ignoriranje simptoma, krive dijagnoze, stigmatizaciju i nedostatak empatije. Dvije ispitanice istaknule su problem nepovezanosti i nesuradnje među specijalistima.
“Ne mogu vjerovati da sam deset godina pila hormonalne pilule zbog policističnih jajnika da bi sada saznala da ih nemam!” izjavila je jedna ispitanica.
HZZO i HZJZ nemaju sustavnih podataka o korištenju kontracepcije
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) uopće ne raspolažu cjelovitim i sustavnim podacima o korištenju kontracepcije u Hrvatskoj, iako ih na to obvezuju Zakon o zdravstvenom osiguranju i Zakon o zdravstvenoj zaštiti.
HZZO ne objavljuje podatke ni analize o korištenju kontracepcije, iako njegovo Upravno vijeće donosi odluke koja će se kontracepcija staviti na listu lijekova i po kojoj nadoplati. Inače, niti jedna hormonalna kontracepcija (osim spirala) ne nalazi se na primarnoj listi lijekova koji se izdaju besplatno, nego je smještena na dopunsku listu uz nadoplatu pacijenata. HZZO je na naša pitanja odgovorio tek preslikom tablice dopunske liste lijekova skinute s njihove online stranice. Ukupno se na HZZO-ovoj dopunskoj listi lijekova nalazi 20 proizvoda kontracepcijskih kombiniranih hormonalnih pilula. Najnovije metode kontracepcije, poput flastera ili vaginalnih prstenova, koji su kod nas i registrirani, HZZO nema ni na jednoj listi, oni se mogu kupiti u ljekarnama po punoj cijeni.
HZJZ, središnja institucija za javno zdravstvo, u posljednjoj objavljenoj statistici iz 2023., navodi da je 80.481 žena imala savjetovanje o kontracepciji. Međutim, nema podataka o dobi, vrsti propisane kontracepcije niti o tome kojem je broju žena ona propisana. Prema podacima Zavoda za statistiku za 2023., u Hrvatskoj je bilo 800 tisuća žena u fertilnoj dobi (računa se dob između 15 i 49 godina). Ako se pretpostavi da je svim savjetovanim ženama kontracepcija i propisana, to bi značilo da 10 posto žena koristi neku vrstu hormonalne kontracepcije.
HZJZ u spomenutom godišnjem ljetopisu za 2023. navodi podatak da je izdano ukupno 790.829 recepata, od čega se 300.135 odnosi na lijekove za spolne hormone i djelovanje na spolni sustav, uključujući hormonalnu kontracepciju, što čini gotovo 50 posto ukupnog broja izdanih lijekova. Međutim, iz tih podataka nije moguće razlučiti koliki je udio lijekova izdan kao kontracepcija, a koji dio je propisan za liječenje hormonima za niz različitih dijagnoza i muškarcima i ženama.
Ni HZJZ ni HZZO nemaju na svojim stranicama jasne informacije o kontracepciji, kako pretraživati njihove tablice, pod kojim se to šiframa kontracepcijski proizvodi vode i kako naći upute o svojstvima lijeka, posebice hormonalne kontracepcije.
Potrošnja hormnoske kontracepcije pala na 7 posto
Jedino prema statistici prodaje koju vodi Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) možemo dobiti kvalitetniji uvid u potrošnju kontracepcije u Hrvatskoj. Kod nas je registriran 31 proizvod hormonalne kontracepcije, od čega je najveći broj kontracepcijskih pilula, tri su vrste hormonskih spirala i tri vrste tableta za hitnu kontracepciju. Prosječna godišnja potrošnja kontracepcijskih pilula iznosi 457.060 kutija, ukupne vrijednosti 3,1 milijuna eura, a čini 0,2 posto ukupne potrošnje lijekova. Mjesečno je to nešto više od 38 tisuća kutija, što znači da toliko žena, ili pet posto njih u fertilnoj dobi, koristi hormonalne pilule. Spirale i vaginalne prstene koristi manje od 10 tisuća žena, odnosno oko jedan posto. Riječ je o godišnjoj potrošnji manjoj od dvije tisuća kutija, što čini tek 0,012 posto ukupne potrošnje lijekova. Prema HALMED-ovim podacima, ukupno tek oko šest posto žena u Hrvatskoj koristi hormonalnu kontracepciju. Potrošnja hormonske kontracepcije bilježi konstantan pad unazad pet godina, samo u razdoblju od 2021. do 2024. potrošnja kontracepcijskih pilula pala je 7.27 posto.
Raste prodaja “pilula za dan poslije”
Alarmantan je podatak o značajnom porastu potrošnje takozvane žurne kontracepcije – tableta za dan poslije. Samo u razdoblju od 2020. do 2024. prodaja tableta za dan poslije porasla je 75,90 posto!
Od 2015. godine, kada su postale dostupne bez recepta, a izvan su liste HZZO-a te se prodaju po cijeni od 20 do 30 eura, godišnje se prosječno proda 22.860 kutija. Prema podacima HALMED-a 2023. (za lanjsku godinu podaci još nisu objavljeni) prodano je 29.955 tableta za dan poslije. Jedini pad prodaje zabilježen je 2020. godine, što se pripisuje značajno ograničenoj dostupnosti kontracepcije tijekom pandemije COVID-19 i “lockdowna”.
U Hrvatskoj je tzv. kontraceptiv za žurnu upotrebu omogućen 2015., kad je i Europski parlament izglasao da EU države trebaju omogućiti njihovu dostupnost bez recepta. Prvotno je bilo obvezno ispunjavanje upitnika o spolnom životu pa su ljekarnici sami procjenjivali hoće li izdati tabletu, što je izazvalo javno ogorčenje. Godinu kasnije, obvezni upitnik je ukinut. Jedina prepreka dostupnosti pilule danas je priziv savjesti ljekarnika, o čemu nema točnih podataka, ali se sporadični slučajevi odbijanja izdavanja kontracepcijskih pilula ili pilula za žurnu kontracepciju pojavljuju u medijima. Zabrinjavajuća je činjenica trenda porasta korištenja pilule za dan poslije, jer njezina namjena nije kontracepcija, iako se sudeći po tom trendu u te svrhe počela koristiti. O ovim se zabrinjavajućim trendovima nitko nadležan iz sustava javnog zdravstva nije javno očitovao, a ne nemamo ni podatke o strukturi korisnica hitne kontracepcije.
Loša kvaliteta kondoma potiče upotrebu pilule “dan poslije”
Kvalitativno istraživanje koje smo s Udrugom Sofija proveli ovog proljeća otkrilo je još jedan zabrinjavajući problem: lošu kvalitetu kondoma dostupnih na tržištu. Sudionice istraživanja istaknule su kako kondomi često pucaju, što dovodi do straha od neželjene trudnoće i posezanja za pilulom “dan poslije”. Dvije od deset ispitanica potvrdile su da su imale takvo iskustvo.
Jedna od sudionica podijelila je svoje iskustvo: „S obzirom da imam iskustvo pucanja kondoma, a kod nas su kvalitetni kondomi jako skupi, primorani smo kupovati jeftinije i loše kvalitete, koji pucaju, partnerima su neugodni i izazivaju peckanje. Mislim da bi kondome isto trebalo osloboditi PDV-a i tako ih učiniti dostupnijima i ujedno sigurnijima u zaštiti od trudnoće.“
Ovo otkriće ukazuje na potrebu preispitivanja dostupnosti i cijene kvalitetnih kontracepcijskih sredstava kako bi se osigurala bolja zaštita i smanjila potreba o hitnoj kontracepciji.
Stope korištenja kontracepcije u Europi i svijetu
Stopa korištenja modernih metoda kontracepcije u Europi iznosi oko 60 posto, s Finskom na čelu (74 posto), dok je Albanija na dnu s tek pet posto. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 50 posto žena u svijetu u dobi od 15 do 49 godina koristi neki oblik kontracepcije, pri čemu dominira sterilizacija (24 posto), spirale koristi oko 14 posto, kontracepcijske pilule 9 posto, kondome 8 posto, implantate i injekcije 6 posto, prekid snošaja 4 posto, a praćenje ciklusa 2 posto. U razvijenim zemljama upotreba kontracepcije je veća, a među njima neke zemlje bilježe više od 70 posto žena reproduktivne dobi koje koriste suvremene metode kontracepcije. U podsaharskoj Africi upotreba je niska, između 20 i 30 posto. Za Hrvatsku podaci o korištenju modernih metoda kontracepcije u globalnoj statistici ne postoje jer ih javnozdravstvene državne institucije, a za to zadužene, ne prikupljaju.
Prekinuti snošaj je dominantan oblik kontracepcije u Hrvatskoj
Sanja Siročić i Ljerka Oppenheim
U lanjskom, gore spomenutom, istraživanju Udruge Sofija, potvrdilo se da su takozvane prirodne metode kontracepcije najčešće u primjeni u Hrvatskoj. Sanja Siročić iz udruge Sofija naglasila je da je “prekinuti snošaj najčešća metoda čuvanja mladih parova od neželjene trudnoće”. Iskustvo s uzimanjem pilula u ovom istraživanju, koje je obuhvatilo djevojke i žene u dobi između 20 i 30 godina, imalo je 57 posto ispitanica. Međutim, redovitije ih uzima 25 posto. Čak 18 posto ispitanica primjenjuje prekinuti snošaj, četiri posto koristi spiralu, a tri posto se oslanja na praćenje plodnih dana.
„Obrađujući rezultate našeg prethodnog istraživanja o pobačaju shvatili smo da je kontracepcija kao medicinska tema u Hrvatskoj potpuno zanemarena, a s druge strane imamo pravi labirint kroz koji se kontracepcija provlači. To su kulturološke norme, vjerska uvjerenja, dostupnost zdravstvenih usluga te, naravno, i one zakonske prepreke. Iako je kontracepcija načelno prihvaćena, postoje velike prepreke u pristupu i korištenju kontracepcijskih metoda“, naglasila je Siročić.
“Savjetovanje o kontracepciji mladih je zakonska obveza zdravstvenih institucija, ali u praksi nije tako. Više od 50 posto mladih nema pristup savjetovanju. Jedna od primarnih prepreka je utjecaj konzervativnih stavova, posebice vjerskih institucija koje promiču prirodne metode planiranja obitelji umjesto modernih kontracepcijskih metoda. Tu je i nedostatak sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja, pa imamo praznine u znanju mladih o kontracepciji i njezinoj primjeni. Osim toga, pristup uslugama kontracepcije je znatno ograničen u ruralnim područjima, što dodatno komplicira pristup reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi. Postoje i ograničenja za maloljetnike, mlađi od 18 godina moraju imati pristanak roditelja za pristup kontracepciji, što mladim ljudima može predstavljati prepreku, pa kontracepciju neće koristiti“, istaknula je Ljerka Oppenheim iz Udruge Sofija.
HZJZ mladima savjetuje apstinenciju i prekinuti snošaj
Od HZJZ dobivamo odgovor da dobro provode javnozdravstvene politike za mlade, pa navode svoj Nacionilani program promicanja zdravlja Živjeti zdravo koji ima i kampanju ‘Nema maženja bez paženja’ unutar koje promoviraju zaštitu od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. Ističu i istraživanja koje je HZJZ proveo 2022. u sto srednjih škola među učenicima trećih razreda, te priručnik koji su objavili kao pomagalo u radionicama organiziranim u istim školama. Priručnik nije objavljen da bi bio dostupan svima koje tema zanima, a na stranici spolnozdravlje.hr, koju sufinancira HZJZ udruzi HUHIV, postoje tek oskudne informacije o kontracepciji. Tema se tu obrađuje kroz samo jedno poglavlje i to s naglaskom na korištenje kondoma, kao prvenstvene zaštite od spolno prenosivih bolesti, a sekundarno se spominje zaštita od neželjene trudnoće. Kao prva metoda kontracepcije navodi se apstinencija, potom računanje plodnih dana, prekinuti snošaj, pa tek onda korištenje kondoma, te na kraju hormonalna kontracepcija. U nabrajanju hormonalne kontracepcije spominju se i LARC metode, poput injekcija i implantata. Riječ je o metodama koje međunarodni zdravstveni autoriteti preporučaju kao kontracepciju za adolescente, ali u Hrvatskoj ona još uvijek nije registrirana.
Prema Kontracepcijskom atlasu EPF-a Hrvatska je svrstana među zemlje gdje je kontracepcija skupa i nedostupna, posebice mladima i siromašnima. Također je među državama u kojima javno zdravstvo ne ulaže napore u informiranje građana i promoviranje kontracepcije kao zdravstvene prevencije. Informacije koje se dobivaju od liječnika i zdravstvenih ustanova su vrlo oskudne, a mnoge se vrste kontracepcije uopće ne spominju. HZJZ u protekle tri godine nije pokrenuo niti jedan novi program ili projekt za unapređenje edukacije i dostupnost informacija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju.
Pobačaj kao posljedica nedostatka kontracepcije
Kontracepciji je primarna zadaća izbjegavanje neželjene trudnoće zbog čega je i svrstana u primarnu zdravstvenu zaštitu kao prevencija reproduktivnog zdravlja žena. Prema podacima SZO iz svibnja 2024., godišnje se u svijetu dogodi 73 milijuna pobačaja, a od 10 trudnoća šest završi induciranim pobačajem. Procjenjuje se da 257 milijuna žena koje žele izbjeći trudnoću ne koriste sigurne, moderne metode kontracepcije, što dovodi do toga da više od 60 posto neželjenih trudnoća završi pobačajem. Stopa pobačaja u razvijenim zemljama, poput zapadne i sjeverne Europe, s visokim dohotkom i seksualnom edukacijom u školama, je znatno niža. Oko 11 na tisuću žena, u čemu se kreće i Hrvatska prema podacima koje HZJZ-a. Međutim, oni nisu potpuni, jer nacionalna statistika koju radi HZJZ ne obuhvaća prekid trudnoće koje djevojke i žene naprave u drugim državama. Najčešće u Sloveniji. Postoje određene procjene i ograničeni podaci, uglavnom iz istraživanja i izvještaja inozemnih zdravstvenih ustanova ili inicijativa.
Najrelevantniji podaci o tome potječu iz projekta “Exporting Abortion” (Izvoz pobačaja), koji se bavi prekograničnim pobačajima u Europi. Prema njima između 2019. i 2023. godine zbog pobačaja su u Sloveniju otišl 1102 žene, što implicira prosjek od oko 220 žena godišnje. Prema izvješću iz 2022. godine, samo u jednoj bolnici u Brežicama 134 Hrvatice obavile su pobačaj 2021., a 2019. godine čak 280. Najčešći razlozi odlaska na prekid trudnoće u susjednu Sloveniju je visoki postotak liječnika i drugog medicinskog osoblja u prizivu savjesti te nedostupnost medikamentoznog pobačaja u Hrvatskoj.
Kad pogledamo nacionalnu statistiku prekida trudnoće zabrinjava činjenica da više od 50 posto žena koje idu na inducirani pobačaj na zahtjev su majke dvoje i više djece. To ukazuje na izostanak primjene kontracepcije, nedovoljno savjetovanja, nedostupnost kontracepcije, visoke cijene i nedostatak informacija te podrške javnog zdravstvenog sustava. Za 2023. godinu, HZJZ je objavio 7.807 pobačaja, od čega je 3.015 legalno induciranih. Izvješće netočno navodi da je najveći broj pobačaja zabilježen kod žena bez djece. Zapravo, najveći broj pobačaja na zahtjev imaju žene koje su majke, čak 61,2 posto, od čega je 42,8 posto žena s dvoje i više djece. Dodatno, HZJZ u svom Izvješću navodi da čak 72,7 posto žena koje su imale inducirani pobačaj na zahtjev nije koristilo nikakav oblik kontracepcije.
Ignoriranje nuspojava hormonalne kontracepcije
Iskustva djevojaka i žena pokazuju višegodišnje traganje za odgovarajućom kontracepcijom, obilježeno strahovima, dezinformacijama i nedostatkom podrške liječnika. Maja (37) je provela gotovo 15 godina tražeći sigurnu kontracepciju, mijenjajući liječnike i suočavajući se s dezinformacijama. Počela je koristiti kontracepciju sa 18 godina, a ginekologinja joj je tada rekla da je “premlada za gutanje kontracepcijskih pilula”. Kasnije je imala negativna iskustva s propisanim pilulama, poput depresije i anksioznosti, te je otkrila da su neke od njih povučene s tržišta zbog problema sa sastojcima ili sumnje na smrtne slučajeve. Rea (24) je pilule počela koristiti sa 14 godina zbog bolnih menstruacija, ali su se pojavili drugi problemi koje su liječnici ignorirali. Sandra (35) je zatrudnjela unatoč redovitom korištenju kontracepcijskih pilula, koje su kasnije povučene s tržišta, a ona je otišla na pobačaj.
Kontracepcijom se trguje
Hormonalna kontracepcija u Hrvatskoj se prodaje po punoj cijeni ili uz nadoplatu na dopunskoj listi HZZO-a, na kojoj je 20 vrsta kombiniranih hormonalnih pilula, čija je nadoplata za mjesečno pakiranje između 3,5 i 10 eura. Spirale koje pokriva zdravstveno osiguranje su Mirena, Levosert SHI i Levosert. Kontracepcija se prodaje i putem interneta, na web shoppovima izvan Hrvatske, gdje su cijene znatno više (npr. Yasmin 60 eura, Evra flasteri 111 eura, NuvaRing 116 eura). Privatne ginekološke ordinacije oglašavaju ugradnju spirala po cijenama od 150 do 300 eura.
Izostaje i edukacija liječnika o kontracepciji
Lani je „Školska knjiga“ izdala knjigu “Kontracepcija” autorice dr. sc. Jasenke Grujić, koja je ujedno i prva hrvatska znanstvena monografija o kontracepciji. Nažalost, nije uvrštena u sveučilišnu nastavnu literaturu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Obrazloženje je da sadržaj premašuje gradivo kolegija iz ginekologije i da je tematika već obrađena u postojećim starim udžbenicima (Šimunić i sur., Ginekologija; Wiliams, Ginekologija) čiji su koautori ili prevoditelji nastavnici Fakulteta, a autorica Grujić nije nastavnica Fakulteta. To znači da će studenti medicine i dalje imati oskudnu satnicu i zastarjelu literaturu o kontracepciji, na što se žale i studentske udruge.
Ginekologinja Petra Kejla ističe nedostatak seksualne medicine u Hrvatskoj i potrebu za boljom edukacijom liječnika. Ona sama, kao edukatorica, putem društvenih mreža daje savjete i o kontracepciji: „Naša struka, oni koji je vode, prepuštaju da taj prostor umjesto znanstvenih činjenica preuzmu mitovi i dezinformacije. Zato ja žene svakodnevno savjetujem o kontracepciji. Ginekolozi moraju svoje pacijentice pitati planiraju li idući porod, kada planiraju i uputiti ih na kontracepciju, na zaštitu koja će njima odgovarati. To podrazumijeva i preglede i stalne konzultacije i praćenja, sve dok se ne nađe opcija koja ženama ne nosi nuspojave. Žene strahuju o tome govoriti, ali mi ih moramo poticati. Nažalost, to se ne radi u dovoljnoj mjeri, pa zato imamo prevelik broj pobačaja žena koje imaju djecu“, navodi doktorica Kejla, koja je pokušala prijaviti doktorski rad na temu trenda povećanja broja pobačaja žena koje imaju djecu, a zbog nedostatka informacija i dostupnosti kontracepcije, ali je odbijen uz obrazloženje da se “ne radi o značajnoj pojavnosti”, što ukazuje na neprihvatljivost tih tema na akademskoj razini.
Slovenija – primjer dobre prakse
Slovenija se na ljestvici Kontracepcijskog atlasa nalazi među prvih deset europskih država po dostupnosti, informiranju i pruženim zdravstvenim uslugama kontracepcije. Lani je bila 6., a ove godine 8. među 47 ocjenjivanih zemalja. Za razliku od Hrvatske, Slovenija je u Ustavu iz 1990. zadržala pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece, dok je Hrvatska izbacila takvu odredbu. U Sloveniji je kontracepcija, osim kondoma, besplatna i dobro dostupna zahvaljujući obveznom zdravstvenom osiguranju i univerzalnom pristupu zdravstvenim uslugama. Djevojke imaju pravo na ginekološki pregled i stručni savjet o kontracepciji. Prema slovenskom Nacionalnom istraživanju o zdravlju, 68,4 posto žena koristi zaštitu od neželjene trudnoće.
Ginekologinja i voditeljica zdravstvene zaštite žena „Doma zdravlja Ljubljana Šiška“ Tinkara Srnovršnik ističe da slovenski Zavod za zdravstveno osiguranje (ZZZS) pokriva sve troškove kontracepcijskog savjetovanja, pregleda i proizvoda. Liječnici opće prakse mogu propisati recept za kontracepciju ako žena ne može doći do ginekologa. Mladi i adolescenti imaju pristup dobrim informacijama i savjetima, a sve se više govori i o spirali. Slovenija ima jednu od najnižih stopa adolescentne trudnoće. U školama se provode dva sata seksualne edukacije u 9. razredu osnovne škole, o kontracepciji govore medicinske sestre sa specijalnim znanjem, a obrazovanje koordinira Nacionalni institut za javno zdravlje (NIJZ).
U Sloveniji je najzastupljenija hormonalna metoda kontracepcije (24 posto), kondom koristi 20 posto parova, spiralu 9 posto žena, a isto toliko primjenjuje i prekinuti snošaj. Zanimljiv je podatak o sterilizaciji, koja je prisutna kod tri posto stanovništva, s prosjekom od oko tisuću žena godišnje koje se podvrgnu tom postupku. Povećao se i broj muškaraca koji se odlučuju na vazektomiju.
Ginekologinja Gabrijela Simetinger, koja ima i diplomu socijalnog rada te je specijalistica seksualne medicine s europskim ispitom kliničke seksologinje, navodi da slovenski ginekolozi prate smjernice i razmjenjuju iskustva, preporučuju dvostruku zaštitu (pilule i kondom) mladima, a ženama nakon poroda pilule ili spiralu. Ženama iznad 35 godina omogućena je sterilizacija ako ne žele više djece. Popularne su kombinirane kontracepcijske pilule, ali i progesteronske pilule, te intrauterini sustav (Mirena). Također, žene dobro prihvaćaju vaginalni prsten (NovaRing) zbog praktičnosti.
Slovenski javnozdravstveni sustav objavljuje smjernice za korištenje kontracepcije, posebice za adolescente. NIJZ je prije 24 godine pokrenuo Program mentalnog zdravlja mladih To sem jaz (To sam ja), koji se provodi kroz online savjetovanje i preventivni rad u školama. Program posvećuje punu pažnju temama seksualnog i reproduktivnog zdravlja mladih, uključujući kontracepciju. Postoji mogućnost online savjetovanja, a odgovore na pitanja daju multidisciplinarna i međuinstitucionalna mreža online savjetovališta s oko 100 stručnjaka volontera. Ta baza podataka sadrži gotovo 60.000 pitanja i odgovora i služi za kreiranje zdravstvenih politika.
U Sloveniji je 2016. godine postojao pokušaj da se kontracepcija skine s osnovne liste zdravstvenog osiguranja i prebaci na dopunsku listu, ali je to naišlo na snažan otpor ženskih udruga i pojedinaca, posebno iz područja znanosti. Dr. sc. Vesna Leskošek, profesorica na Fakultetu socijalnog rada Sveučilišta u Ljubljani, navodi da je prijedlog povučen zbog “vrlo vidljivog otpora grupa civilnog društva i pojedinaca koji su se brzo organizirali i ujedinili”.
Profesorica Tanja Rener, sociologinja i profesorica emeritus Sveučilišta u Ljubljani, ističe da su glavni razlozi zašto je Slovenija zadržala besplatnu kontracepciju dobro znanje ginekologa u javnom zdravstvu o važnosti besplatne kontracepcije, te brza i energična reakcija udruga civilnog društva na pokušaje promjena. Također ističe dugu povijest zalaganja za reproduktivna prava žena u Sloveniji. Usporedbe radi, u Hrvatskoj se nitko nije pobunio kada je kontracepcija 1993. stavljena na dopunsku listu HZZO-a.
Kontracepcija kao žrtva retrogradnih politika
Političke i zakonodavne prepreke glavni su uzroci nedostupnosti kontracepcije u Hrvatskoj, kao i nedostatka informacija i savjetovanja. Stavljanje hormonalnih kontracepcijskih pilula na dopunsku listu HZZO-a 1993. i izostavljanje odredbe o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece u Ustavu RH 1990. odredili su smjer budućih zdravstvenih politika. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, kontracepcija je u Hrvatskoj bila dostupna i besplatna u ginekološkim ordinacijama, a javnozdravstveni sustav ulagao je u edukaciju mladih kroz školsku medicinu i savjetovališta. Hrvatska je, pet godina prije UN-a, u Ustavu SRH iz 1974. godine imala pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece (članak 272.), što je dovelo do Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece 1978. i Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji 1986. godine. Međutim, početkom devedesetih nestaje školska medicina, prestaje rad studentskih poliklinika i ulaganje javnog zdravstva u edukaciju i savjetovanje mladih o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Kontracepcija je u proteklih 30 godina u Hrvatskoj doživjela strmoglavi pad, srozavši se na margine i postajući meta dezinformacija.
Autori Kontracepcijskog atlasa (EPF) ističu trend povećanog korištenja umjetne inteligencije i aplikacija za praćenje plodnosti, što je u nekim državama rezultiralo povećanjem neželjenih trudnoća i pobačaja. Zato preporučuju državama jačanje javnozdravstvenih informacijskih platformi za pružanje točnih i sveobuhvatnih smjernica o kontracepciji te praćenje novih tehnologija. Kako u Hrvatskoj takve platforme ne postoje ovaj je loš utjecaj novih tehnologija nemoguće prevenirati.
EPF na prvo mjesto među preporukama stavlja proširenje pokrivenosti nacionalnim zdravstvenim sustavom na dugodjelujuće reverzibilne kontracepcije (LARC) i hitnu kontracepciju, te osiguravanje pristupačnih i besplatnih usluga savjetovanja, posebno u ruralnim područjima. Međutim, u Hrvatskoj LARC kontracepcija nije registrirana.
Doktorica Jasenka Grujić naglašava da je Hrvatska “uspjela uništiti skoro sve što je u okviru zdravstva valjalo u ‘onom sistemu'”, koji je iznjedrio kvalitetna rješenja za žensko reproduktivno zdravlje, poput Zakona iz 1978. o pravu na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Posebice ističe zanemarivanje adolescenata, pripisujući to “klerokonzervativnoj mržnji prema seksualnosti, mizoginiji na djelu, mržnji prema znanosti” što je dovelo do zatvaranja ili promjena u sustavu zdravstvene skrbi Centara za planiranje obitelji. Zaključuje da je Hrvatska, unatoč postojećem zakonu o pobačaju, uspjela zanemariti adolescente kao najranjiviju populaciju u području reproduktivnog zdravlja.
Autoriteti za kontracepciju u Hrvatskoj izbjegle razgovor na ovu temu
Dok većini europskih država europski Atlas kontracepcije služi kao relevantan pokazatelj za kreiranje boljih nacionalnih zdravstvenih politika, u Hrvatskoj se struka oglušuje na njegove pokazatelje ili dovodi u pitanje njihovu relevantnost.
Ginekologinja dr. sc. Dinka Pavičić Baldani izjavila nam je da joj nije jasno na osnovu čega je Hrvatska lani uopće smještena u crvenu zonu, te da se traga za osobom koja je dala informacije o Hrvatskoj budući da “dosta stvari iz Atlasa ne odgovara praksi u Hrvatskoj”. S doktoricom Pavičić Baldani pokušali smo dogovoriti razgovor o temi dostupnosti kontracepcije u Hrvatskoj i kvaliteti zdravstvenih usluga u njezinoj primjeni, jer je godinama i vodeći autoritet na ovom području, radi kao primarijus u Klinici za ženske bolesti i porode KBC Zagreb, redovita je profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, predsjednica je Hrvatskog društva za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju te članica Središnjeg etičkog povjerenstva Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) i bivša članica Upravnog odbora Europskog društva za kontracepciju. Razgovor s nama na ovu temu je odbila, a u poruci istaknula da je veliki problem u Hrvatskoj što nijedan kontraceptiv nije na osnovnoj listi HZZO-a te da kod nas prevladavaju mitovi, zablude i zastarjela percepcija modernih i učinkovitih metoda kontracepcije.
Pokušali smo istodobno imati razgovor s još jednom, za ovu temu, važnom sugovornicom – s ginekologinjom doc. dr. sc. Majom Banović koja također radi u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, profesorica je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Katedri za ginekologiju i opstetriciju te aktualna članica Upravnog odbora Europskog društva za kontracepciju, ali se, nakon objave Atlasa za 2025., oglušila na naš poziv.