„Posljednjih smo godina dobili nekoliko snažnih zakona za osobe s invaliditetom kojima se jamči i ostvarivanje niza prava. Ali što to vrijedi ako lokalne vlasti u svojim sredinama to ne implementiraju? Ne ulažu u sve ono što jest u njihovoj ingerenciji da bi ta prava ljudi mogli i ostvarivati. Velika područja Hrvatske prometno su nepovezana. Odnosno, postoji u vrijeme kad se njihove potrebe ne mogu realizirati. Primjerice, imamo zakonom zajamčenu mogućnost pomoćnika u nastavi, pomoćnice u kući, osobne asistente… U mjestima koja prometno nisu povezana, ili autobus vozi samo rano ujutro i navečer, kako će ti ljudi doći do svojih korisnika. A najviše tih usluga pružaju žene, pa mnoge za par sati rada, pomoći u kući, asistenciji u nastavi ili osobnoj asistenciji korisnicima, zbog problema s prijevozom do mjesa i iz mjesta rada, potroše cijeli dan! Na lokalnim je vlastima da prijevoz umreže, integriraju po potrebama svojih stanovnika, ali to ne čine niti imaju svijest da bi trebali“, naglasila je Marica Mirić iz Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) tijekom javne rasprave održane jučer povodom predstavljanja Analize lokalnih politika za prava žena koja je rezultat istraživanja na uzorku od osam jedinica lokalne uprave.
„Analizirani su glavni strateški dokumenti gradova i općina, njihovi provedbeni programi, statuti gradova, akcijski planovi…, kako bi ustanovili da li se i na koji način implementiraju načela ravnopravnosti spolova na lokalnoj razini i u lokalnim politikama. Ova se analiza rukovodila s tri ključna područja Strategije Europske komisije: sloboda od nasilja, rodno ravnopravno gospodarstvo i ravnopravnost žena u vodećim položajima u svim područjima društva. Željeli smo tvrditi jesu li krajnje korisnice zaista korisnice mjera i jesu li postignuti ciljevi. Posebice istražiti potrebe posebno marginaliziranih i ranjivih skupina žena; Romkinja, lezbijki, žena s invaliditetom, žena koje su proživjele nasilje, pripadnica nacionalnih manjina, žena u ruralnim područjima, žena starije životne dobi, mladih žena i djevojčica. S druge strane kakav je odgovor lokalnih politika na te potrebe“, naglasila je Sanja Juras iz Ženske mreže Hrvatska, koja je istraživanje i provela sa svojim članicama: udrugom Domine, udrugom “HERA” Križevci, Centrom za podršku i razvoj civilnog društva “DELFIN” Pakrac, udrugom Pokretač Korenica, udrugom žena Romkinja Bolja budućnost i Centrom za zdravo odrastanje „Idem i ja“ iz Malog Lošinja.
Uzorak u ovom do sada jedinstvenom istraživanju i analizi primjene lokalnih politika u odnosu na rodnu ravnopravnost bilo je osam općina i gradova, teritorijalno odabranih da pokriju područje cijele Hrvatske; Zagreb, Split, Križevci, Mali Lošinj, Pakraca te općine Biskupija, Donji Lapac i Plitvička jezera. Istraživanje je provedeno tijekom 2022. i 2023. godine.
Lokalne vlasti ne vide potrebe žena manjinskih skupina
„Rezultati pokazuju da u većini analiziranih strateških i provedbenih mjera jedinica lokalne samouprave ne postoje direktne mjere koje bi utjecale na rodnu ravnopravnost. Drugim riječima primjenjuju se mjere koje mogu imati tek indirektan utjecaj, ali i ne moraju. Osobito su rijetke mjere koje uzimaju u obzir intersekcionalnost, odnosno potrebe žena pripadnica ciljanih manjinskih skupina“, rekla je Juras i dodala kako to posebno zabrinjava, jer potrebe žena nisu iste: „Primjerice, žene s invaliditetom imaju drukčije zdravstvene potrebe od žena koja nemaju invaliditet, pa nedostatak intersekcionalnosti u lokalnim politikama znači da su njihove potrebe lokalnoj vlasti nevidljive i da u zajednici nisu ni zadovoljene, bez obzira što lokalna politika ima u strateškim dokumentima naznačeno da će provoditi politike u skladu s rodnom ravnopravnosti.“
Juras je istaknula kako Grad Zagreb jedini od istraživanih lokalnih jedinica ima direktne mjere koje uključuju intersekcionalnost i to u dokumentu Akcijski plan Grada Zagreba za provedbu Europske povelje o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnoj razini za razdoblje 2021 – 2025. U tom su Akcijskom planu, primjerice, tako istaknute mjere uključivanja Romkinja u procese obrazovanja i osposobljavanja za poboljšanje konkurentnosti na tržištu rada. Ili mjera provedbe programa za promicanje zapošljavanja i samozapošljavanja žena, usluga poduzetnicama, dodjela potpora obrtnicama, ženama s invaliditetom, ženama žrtvama nasilja u obitelji ili ženama koje su zaposlile te osobe, kao i mjera organizacije edukacije, seminara i radionica.
Što se indirektnih mjera tiče, kakve ostali gradovi i općine imaju u svojim dokumentima vezanim za rodnu ravnopravnost, većina se tih mjera odnosi na dostupnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja djece te na potpore za poboljšanje te dostupnosti i cjenovne pristupačnosti kvalitetnih usluga skrbi za djecu i druge uzdržavane osobe. Tako, primjerice, Mali Lošinj ima provedbeni program financiranja cjelodnevnog boravka u osnovnim školama, sufinanciranje udžbenika… Križevci proširuju vrtić, i sufinanciraju prijevoz učenika i studenata, Pakrac daje novčanu pomoć obiteljima s troje i više djece, Split oprema škole i vrtiće boljim pristupom, video nadzorom… Te indirektne mjere dijelom utječu na položaj žene unutar gospodarstva i tržišta rada, ali ono što je i ova analiza pokazala je da odnos lokalnih politika (ali i nacionalnih) prema ženi kao ravnopravnoj na tržištu rada i u gospodarstvu time nije promijenjen. Žena je ta koja daje neplaćeni rad. Jer u situacijama kada javna usluga izostane, a takvih je uvijek i puno, od nedovoljno mjesta u vrtićima do nemogućnosti sustava da skrbi o bolesnima, nemoćnima i starijim osobama, žena je ta na koju će se ti problemi svaliti i na njezina pleća, njezin neplaćeni rad zajednica računati.
Zagreb jedini s direktnim mjerama za rodnu ravnopravnosti i različite potrebe žena
„Ova je analiza jako vrijedna jer se kroz projekt istraživanja dogodilo umrežavanje ljudi, lokalnih jedinica uprave i nevladinih organizacija i stručnjaka i ta će se mreža ubuduće samo širiti. Ono što nam nedostaje je analiza različitih stanja da bi uopće neke mjere mogli donositi kao lokalna vlast, ali i pratiti njihovu učinkovitost“, naglasila je Rada Borić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba te iznijela primjere:
„Napokon smo nedavno došli do analize stanja siromaštva i ustanovili da 54,4 posto žena živi u siromaštvu. Na toj su listi i obitelji s jednim roditeljem s udjelom od 16,6 posto. Međutim, opet je napravljen propust. Nije rečeno koliko je u jednoroditeljskim obiteljima majki, a da bi temeljem relevantnih podataka u okviru politika rodne ravnopravnosti mogli kreirati potrebne mjere po principu intersekcionalnosti!
Slična situacija je kod prikaza stanja u području rodno uvjetovanog nasilja. Policija ima detaljnu kaznenu evidenciju mladih, a istodobno, kad hoćete podatke o ubojstvima, dobijete ukupno, ne i izlučeno koliko su ubojstava počinili muškarci, a koliko žene. Napokon smo se, nedavno, sa zagrebačkom policijom uspjeli dogovoriti da se iskazuju i ti podaci. Napravili smo veliko istraživanje nasilja prema osobama starije životne dobi i sada temeljem njega imamo mogućnost reagirati. Donositi mjere sukladno potrebama starijih pa nasilje prevenirati, a žrtvama pružati usluge. Još moramo puno raditi na osnaživanju žena da prijavljuju nasilje koje doživljavaju od sinova ili kćeri, pa ćemo se kroz kampanju „Nevidljive -žene starije životne dobi“ fokusirati i na to da žene osvijeste kako je nasilje koje dožive od svoje odrasle djece također ono koje treba prijaviti i sebe zaštititi. Jer one to ne čine zbog stida, koji im hrani zajednica i to treba mijenjati.
Iako ima jako puno posla, mislim da smo neke politike počeli provoditi. Recimo, kad znamo da neke prometne linije žene koriste više, nema razloga da udaljenu tramvajsku stanicu ne premjestimo bliže vrtiću ili školi. Zahvaljujući projektu Sigurnost u javnom prostoru koji vodi Dunja Bonacci Skenderović dobivamo mapu najčešćih napada i prijetnji na žene na području Zagreba. Na nama je da sada poboljšamo infrastrukturu, osvijetlimo neosvijetljena mjesta.
Unazad tri godine provodimo edukacije službenika o rodnom proračunu, počeli smo uređivati stanove za žene koje izlaze iz skloništa, a radimo i na tome kako ih uključiti, ako nisu, na tržište rada, u gospodarstvo. Ženama se dogodilo da su iz neplaćenog rada; briga o djeci ili starijima, otišle u potplaćeni u tim istim zanimanjima. I tada govorimo o siromaštvu. Sada ćemo u gradu vidjeti što učiniti da žene rade u zanimanjima koje same. Mi dajemo stipendije za podzastupljena zanimanja, a treba ih rasporediti i na ona zanimanja koje žene biraju“, istaknula je Borić.
KONFERENCIJA U ZAGREBU: Kako lokalnim politikama uspješno odgovoriti na potrebe žena
U okviru istog projekta „Zagovaranjem do ravnopravnosti spolova na lokalnoj razini“ financiranog od strane Fonda za aktivno građanstvo u Hrvatskoj, u zagrebačkoj Gradskoj Skupštini u ponedjeljak, 30. listopada, s početkom od 11.30 sati održati Konferencija „Kako uspješno odgovoriti na prepoznate potrebe žena kroz lokalne javne politike“. U fokusu je panel na kojem će prof. dr. sc. Snježana Vasiljević sa zagrebačkog Pravnog fakulteta i doc. dr. sc. Ana Marija Sikirić Simčić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci prezentirati važnost integracije načela ravnopravnosti spolova u lokalne politike i proračun. Na Konferenciji će biti iznijeti i primjeri dobre prakse gradova i općina koje su sudjelovale u istraživanju i čiji su strategije i provedbeni akti vezano uz primjenu politika rodne ravnopravnosti analizirani u ovom istom projektu.