Otkako je prije godinu i pol dana pandemija covida 19 zahvatila svijet gotovo sva istraživanja o njezinom utjecaju na kvalitetu života ljudi donosila su loše vijesti. Od smanjenja kvalitete zdravstvenih usluga, pogoršanja mentalnog zdravlja, osiromašenja i egzistencijalne ugroze sve do porasta nasilja u obitelji. Evo napokon jednog istraživanja koje donosi dobre vijesti, čiji nalazi ne govore o negativnom utjecaju pandemije. Riječ je o istraživanju utjecaja pandemije na seksualni interes kod parova koji već neko duže vrijeme žive zajedno. Provela ga je skupina europskih znanstvenika, petnaestak istraživača, uglavnom psihologa i sociologa, okupljenih oko jednog europskog projekta umrežavanja stručnjaka u području medicinske seksologije, a na inicijativu profesora Aleksandra Štulhofera.
Počela je pandemija, većina zemalja je ušla u razne oblike višemjesečnog lockdowna, ljudi su sav svoj život i aktivnosti smjestili između četiri zida sigurnosti svojih domova i postalo je vrijedno istražiti kako ova potpuno nova situacija i novi oblici života utječu na seksualni interes, koji je zapravo inicijalni korak u seksualnom životu parova. Istraživanje je provedeno tijekom svibnja i lipnja 2020., u sedam zemalja članica EU; Hrvatska, Češka, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Portugal i Švedska te u Turskoj. Online anketi koja se u tim pandemijskim okolnostima provodila digitalnim putem odazvalo se više od šest tisuća ljudi, većinom žena i ljudi mlađe životne dobi. Kako su u obzir dolazili samo pojedinci koji žive s partnerom te oni koji su upitnik ispunili u cijelosti, analize su provedene na 4,5 tisuće sudionika. Prema rezultatima, više od 50 posto ljudi nije osjetilo nikakve promjene u seksualnoj motivaciji u vrijeme prve i vjerojatno najdramatičnije pandemijske krize. Štoviše, čak 28,9 posto iskazalo je povećanu želju. Kod 18,8 posto ljudi ugroza covidom 19 odrazila se na smanjenje seksualnog interesa.
O rezultatima ovog jedinstvenog istraživanja i otkrićima koje je donijelo za razumijevanje seksualne motivacije u vezama tijekom globalnih ugroza, a koje ekskluzivno prvi objavljujemo, razgovaramo s prof. dr. sc. Aleksandrom Štulhoferom, inicijatorom i koordinatorom ovog istraživanja. Rezultati studije trenutno su u procesu znanstvene recenzije u časopisu Archives of Sexual Behavior Međunarodne akademije za seksološka istraživanja.
Je li istraživanje pokazalo da su seksualna motivacija ili interes otporni na krizne situacije poput ugroze kakvu je donijela pandemija covida? Jeste li imali tu pretpostavku i što bi čini otpornost seksualnog života u takvim situacijama kriza koje pogađaju mnoge druge razine života?
Naše je istraživanje ukazalo na nekoliko važnih čimbenika, od kojih su neki osobna obilježja, a drugi obilježja para, poput kvalitete njihove veze. Emocionalna bliskost i zadovoljstvo kvalitetom veze općenito je smanjivala rizik nestanka seksualnog interesa tijekom proljetnog zatvaranja i izolacije. Logično je da u situaciji kad dođe do pritiska izvana, do ugroze, da je čovjek još više upućen na partnera. Seks može biti jedan od načina nošenja s povećanim izvanjskim pritiskom. Relaksacija, kratkotrajni bijeg iz pandemijske realnosti. Ono što se pokazalo važnom individualnom karakteristikom, i to kao faktor koji je bio povezan sa smanjenjem seksualnog interesa, jest tzv. izbjegavajuća seksualna motivacija. Da pojasnim, motivacija za seks, kao i motivacije za druge važne stvari u našem životu, može biti ostvarujuća ili izbjegavajuća. Ostvarujuća podrazumijeva pozitivna očekivanja od seksa, koja onda nastojimo i ostvariti. Ako s druge strane brinemo da će nam se veza raspasti ne bude li dovoljno seksa, govorimo o izbjegavajućoj seksualnoj motivaciji. Drugim riječima, moj je interes za seks usmjeren izbjegavanju negativnih očekivanja, primjerice, raspadu veze. Vjerojatno vas ne čudi kako su sudionici s izbjegavajućom seksualnom motivacijom češće od drugih reagirali na pandemijsku situaciju smanjenjem seksualnog interesa? U toj ih je situaciji naprosto zadesilo previše negativnih očekivanja odjednom.
A tko su oni koji iskazuju da su tijekom najvećeg lockdowna i krize općenito imali povećanu seksualnu želju?
Kvaliteta veze se pokazala bitnim faktorom koji je utjecao na to da se u stanju opće krize seksualni interes ili ne promijeni ili čak povećava. To su ljudi koji imaju dobre emocionalne odnose, što im omogućuje i stabilan seksualni život. Suočeni sa situacijom u kojoj su imali više vremena jedno za drugo, njihov se seksualni život, čini se, pokazao otpornim na globalnu ugrozu. Inače, na vezu između međusobne podrške i emocionalne bliskosti koju parovi u dobrim vezama uživaju s jedne strane, te uspješnog seksualnog života s druge, ukazala su brojna novija istraživanja.
Ako gledamo po spolu, tko više iskazuje povećanje seksualnog interesa, muškarci ili žene?
Više je žena prijavilo smanjenje želje u toj prvoj fazi pandemije. Moguće objašnjenje možemo potražiti u povećanim roditeljskim obavezama, osobito kada je riječ o parovima s manjom djecom. Primjerice, žene su vjerojatno uložile mnogo više vremena i energije kako bi pomagale djeci u učenju na daljinu. Nadalje, provođenje higijenskih mjera također je više opteretilo žene nego muškarce, djelomično i stoga što su žene psihički osjetljivije na zdravstvene ugroze. Sve je to moglo izazvati smanjenje seksualnog interesa. S druge strane, kad znamo da su žene sklonije priznati da nemaju interesa za seks nego muškarci, odnosno, pod manjim su društvenim pritiskom ako to glasno kažu, možda je riječ i o većoj vjerodostojnosti ženskih odgovora.
Kako se na parove i kvalitetu njihova odnosa, pa i seksualnog života, odrazilo to da je netko u paru u pandemiji doživio smanjenje seksualne motivacije?
Jedno od pitanja kojim smo se bavili bilo je kako parovi reagiraju na mogući pad seksualnog interesa zbog pandemijske krize. Jedan od najzanimljivijih nalaza našeg istraživanja činjenica je da je nezadovoljstvo i frustracija takvim razvojem stvari bila vrlo mala. Drugim riječima, partneri ne očajavaju zbog toga što jedno ili oboje ima smanjenu seksualnu motivaciju. Najvjerojatnije stoga jer to vide kao normalnu reakciju na kriznu situaciju.
Kvaliteta veze je, dakle, imala utjecaj da je seksualni interes ostao na istoj razini ili se povećao, a slučajevi smanjenja seksualne motivacije za seksualnim odnosima nisu negativno utjecali na kvalitetu veze tih parova. Nije li upravo to onaj vrijedan nalaz ovog istraživanja?
Ono što mislim da je potencijalno vrijedno u ovoj studiji jest da se ona bavi dinamikom seksualne motivacije u vremenu tzv. složene ugroze. Činjenica da se tijekom prve i najdramatičnije faze pandemije za polovinu sudionika ništa nije promijenilo kada je riječ o njihovom seksualnom interesu ukazuje na stabilnost seksualnog interesa. Govorimo o ljudima koji su duže vrijeme zajedno i koji su vjerojatno uspostavili određene obrasce seksualnog funkcioniranja, što bi moglo biti prilično otporno na vanjske pritiske. Ono što nismo istražili jest mogućnost da je seks nekim parovima poslužio i kao način smanjivanja stresa i zabrinutosti. Naravno, seksualni interes dijela sudionika nije se pokazao tako otporan. Pokušavamo razumjeti koji čimbenici su odgovorni za to.
Imamo li usporedbe s drugim globalnim sličnim situacijama, da se istraživao utjecaj na seksualni život? Neka ratna stanja, elementarne nepogode…?
Ne znam za takva istraživanja. Premda je rađeno mnogo studija o složenim ugrozama, uglavnom kraćim od trenutne pandemije, istraživači su se u pravilu bavili stvarima ključnim za preživljavanje. Seks se obično ne svrstava u tu kategoriju. U tom smislu, naša i niz drugih međunarodnih studija koje su upravo pojavljuju u literaturi pružaju uvide za bolje razumijevanje seksualnosti u kontekstu složenih ugroza.
Kad uspoređujemo situaciju po državama u kojima je istraživanje provedeno, ima li tu kakvih značajnijih odstupanja?
Nema značajnih razlika među sudionicima iz zemalja koje su bile uključene u naše istraživanje, osim kada je riječ o onima iz Nizozemske i Turske.
Kako objašnjavate razlike koje su se pokazale između Nizozemske i Turske; u Nizozemskoj je upitnik ispunilo podjednaki broj žena i muškaraca, u Turskoj tek deset posto muškaraca. Ovdje se pokazalo i izrazito smanjenje seksualne motivacije, dok Nizozemska odskače i od Turske, ali i od drugih zemalja po povećanju seksualnog interesa u vrijeme pandemije.
Vjerojatno je da su te razlike vezane uz kulturne razlike, rodne uloge koje su u Turskoj puno tradicionalnije. Valja napomenuti da je u Turskoj istraživanje provedeno kroz društvene mreže koje su vjerojatno zahvatile daleko veći broj žena, što je i razlog da je u turskom uzorku puno više žena nego u drugima. To što u Nizozemskoj imamo najviše sudionika čija se seksualna motivacija povećala možda je posljedica toga je je Nizozemska bila manje pogođena pandemijom u tom prvom valu od drugih zemalja u našoj studiji. No, imajući u vidu da su naši uzorci prigodni, te razlike ne treba uzeti previše ozbiljno. Ono što je mnogo važnije jest činjenica da su prediktori promjene u seksualnom interesu prilično univerzalni, bez obzira na nacionalne razlike u intenzitetu pandemije i restriktivnosti epidemioloških protumjera.
U Italiji, koja je u vrijeme istraživanja bila ujedno i pandemijom najpogođenija europska država, istraživanje nije provedeno. Koliko ta činjenica utječe na analizu rezultata ove studije?
Jako je važno u kontekstualizaciji nalaza istraživanja podsjetiti kako su naši podaci relevantni za proljeće i rano ljeto prošle godine. I da, Italija, zemlja koja je u to doba bila najteže pogođena, nije bila uključena u istraživanje. Da smo mogli uključiti Italiju možda bi rezultati bili ponešto drugačiji. Možemo pretpostaviti da je u situaciji izraženog straha od zaraze seksualni interes smanjen. U situaciji u kojoj smo bili u to vrijeme, jedino moguće bilo je napraviti istraživanje u onim zemljama u kojima će znanstvenici sav posao obaviti bez ikakve financijske potpore. Iz Italije se nažalost na otvoreni poziv za suradnju nitko nije javio.
Kako tumačite činjenicu da se ovom istraživanju, anketi, odazvalo samo 28 posto muškaraca. Pitanja iz područja seksualnosti njima nisu interesantna ili…?
Inicijalno, na istraživanje se odazvao podjednak broj muškaraca i žena, što sugerira da su bili podjednako zainteresirani za temu. No, problem je u tome što mnogo više muškaraca nego žena prekine ispunjavanje upitnika prije kraja, često već nakon par minuta. Tako na kraju imamo više sudionica nego sudionika u istraživanju. To smo pokušali izbjeći vrlo kratkim upitnikom, no nije nam u potpunosti uspjelo.
Zašto prekinu sudjelovanje?
Ima više razloga, no mislim da je u pravilu riječ o kraćem rasponu pažnje te tipu interesa za sudjelovanje u istraživanju. Seks kao tema istraživanja podjednako je zanimljiva muškarcima i ženama, no ne nužno iz istog razloga. Za žene teme iz područja seksualnosti i reprodukcije imaju veću zdravstvenu težinu nego za muškarce. Također, rekao bih da su žene otvorenije za ideju da nešto mogu naučiti o sebi sudjelujući u istraživanjima. Nadalje, u upitniku je bilo dosta pitanja o odnosu, o emocionalnoj vezi, a to je ono što žene češće promišljaju ili su barem spremnije o tome čitati i diskutirati nego muškarci.