Od 8. srpnja 2021. u Mađarskoj se djeci i mladima ne smije govoriti da postoje LGBTIQ osobe, u Ustavu im piše da je brak isključivo zajednica muškarca i žene te da je “majka žensko, a otac muško” i niti jedna druga kombinacija nije dopustiva. Mlađima od 18 zabranjeno je prikazivanje filmova i serija i onemogućen kontakt s literaturom, glazbom i bilo kojom vrstom umjetničkih djela koja spominju LGBTIQ osoba.
Ako sad riječ Mađarska zamijenimo riječju Hrvatska u kojoj bi čelnici Mosta Božo Petrov i Nikola Grmoja uspjeli iskrojiti svoj “antipedofilski” zakon po uzoru na zakon donesen u četvrtak u susjednoj nam državi, u takvoj se Hrvatskoj također ne bi smjelo govoriti o LGBTIQ osobama, bile bi poistovjećene s pedofilima i utrpane u isti zakon. Znamo li da se Viktor Orban pak ugledao u Vladimira Putina koji je u Rusiji također zabranio “gej propagandu”, šta god to značilo, ova homofobija seže još od 2013. godine, ma koliko Mostovci sad negirali da su pod bilo čijim utjecajem pokrenuli ovu priču i na hrvatskom političlkom nebu.
A sad pogledajmo izjavu Bože Petrova, prvog čovjeka Mosta: “Trebaju se probuditi u našoj Hrvatskoj i shvatiti da su u manjini i da im mi toleriramo to”. Mislio je na LGBTIQ osobe, no hajdemo tu kraticu zamijeniti riječima Srbi, Romi ili nekom drugom riječju koja označava nacionalnu manjinu. I njih Petrov tolerira?
Jesu li Petrov i Grmoja svojim izjavama zagazili u govor mržnje, kažnjiv prema Kaznenom zakonu sa šest mjeseci do pet godina zatvora?
Govor mržnje koji pali nasilje?
Vanja Jurić, odvjetnica specijalizirana za medije koja se u svom poslu često susreće s pitanjem govora mržnje, kaže da izjave Petrova i Grmoje ne predstavljaju govor mržnje jer je “govor mržnje javno poticanje na nasilje i mržnju, a u konkretnom slučaju nisu ispunjeni elementi tog kaznenog djela”. No, dodaje da spomenute izjave na svaki način treba osuditi.
Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, također tvrdi da ove izjave nisu eksplicitni govor mržnje, premda nisu niti daleko od toga.
“U kaznenopravnom smislu govor mržnje je inkriminiran kao kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325 Kaznenog zakona. Kao što naziv djela govori, ono se ostvaruje kroz javno prozivanje na nasilje ili mržnju prema skupini ljudi zbog njihovih određenih osobina, u ovom slučaju spolne orijentacije odnosno rodnog identiteta. Iako je u istupima spomenutih zastupnika riječ o očitoj političkoj manifestaciji otpora i netrpeljivosti prema jednom aspektu stvaranja inkluzivnijeg društva, koja je osobito štetna jer dolazi iz najviših političkih krugova i u suprotnosti je sa antidiskriminacijskim standardima koji u RH postoje još od 2008. godine, u navedenim istupima nisu se ostvarila obilježja kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju, odnosno govora mržnje u kaznenopravnom smislu. Međutim, navedena retorika jasno ukazuje da naše društvo još uvijek nije dovoljno inkluzivno u odnosu na spolne i rodne manjine niti dovoljno osuđuje nasilje prema LGBTIQ osobama, što za posljedicu može imati širenje netolerancije i homofobije prema posebno osjetljivim društvenim skupinama”, kaže Višnja Ljubičić.
Premijer prigodno osudio netrpeljivosti
Međutim, ono što se dogodilo nakon zagrebačkog Pridea – fizički napadi na pripadnike LGBTIQ zajednice i novinarku koja je to snimala i te kako jesu djela počinjena iz mržnje. Zanimljivo, dogodilo se to nakon deset godina potpuno mirnih Prideova i samo nekoliko dana nakon što su Petrov i Grmoja otkrili što stvarno misle o manjinama.
Premijer Andrej Plenković je na posljednjoj sjednici Vlade izjavio da “osuđujemo sve vrste netrpeljivosti, napad na pripadnike LGBT zajednice je zločin iz mržnje”. Uvijeno je dao packu vodećim Mostovcima, ali tek nakon gotovo tjedan dana od njihovih izjava, rekavši kako “neki političari još ne shvaćaju da manjinska prava nisu privilegija nego jamstvo jednakosti… i inzistiram na tezi da se ona ne toleriraju nego se poštuju”. Bilo je to baš u danu kad mu je u gostima bila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen koja je dan ranije sa govornice Europskog parlamenta oštro osudila sramotni Orbanov zakon i još oštrije zaprijetila da će se “Mađarska suočiti s punom snagom zakona EU-a”. Očito je pred šeficom iz Europe trebalo pokazati da je Hrvatska vlada odlučna u poštivanju ljudskih prava koja su temelj EU. Je li uistinu?
Saborski zastupnici u planiranju premlaćivanja pedera
U toj istoj Hrvatskoj je večer prije te sjednice Vlade i posjete Ursule von der Leyen održan desničarski skup na kojemu su mladi pripadnici tzv. Generacije obnove razgovarali o tome kako će spaljivati štandove i “prebijati pedere u mračnim ulicama”, ali sve to nije homofobija jer su “homoseksualci zapravo oni kojih bi se trebali bojati”. Na tom skupu bila su i dva saborska zastupnika – Marijan Pavliček iz Hrvatskih suverenista i potpredsjednik saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu te njegov stranački kolega Hrvoje Zekanović koji je kasnije izjavio novinarima da je diskusija održana “iznimno akademski i pristojno”.
Dakle, imamo s jedne strane saborske zastupnike koji se zalažu protiv LGBTIQ propagande, premda nije jasno što je propagandno u činjenici da se djecu informira da heteroseksualna orijentacija nije jedina koja postoji kod ljudi. I one poput Petrova koji ‘toleriraju’ one drugačije od njih. A imamo i one kojima je planiranje prebijanja pedera u mraku akademsko ćaskanje.
EU zastupnici HDZ-a nisu osudili Mađarsku zbog kršenja ljudskih prava
S druge strane, imamo zbunjenog premijera koji bi se htio sviđati svojim EU uzorima, ali se istodobno ne bi htio previše zamjerati desničarima na domaćem terenu ni svojima u stranci. Svi HDZ-ovi EU zastupnici bili su suzdržani kod izglasavanja Rezolucije kojom je u četvrtak Europski parlament osudio Mađarsku zbog teškog kršenja ljudskih prava i temeljnih prava Povelje EU. Bilo je to upravo na dan kada je u Mađarskoj stupio na snagu anti-LGBTIQ zakon.
No, kako su desničari krenuli u ofenzivu, čini se da će se premijer Plenković vrlo brzo morati odlučiti između orbanizacije i europeizacije Hrvatske. Orbanizacija bi mu sigurno donijela bodove kod svih tih kojima je od najveće važnosti pitanje tko s kim i kako stupa u seksualne odnose i što žene rade sa svojim maternicama, a europeizacija donosi 6,3 milijarde nepovratnih eura. Ali samo ako nema orbanizacije! Podsjećamo, Mađarska je svojim nepoštivanjem ljudskih prava sebi ugrozila dotok istih takvih bespovratnih milijardi. A bez tih milijardi slabe su nam šanse da se počnemo penjati sa sramotnog predzadnjeg mjesta na EU ljestvici zemalja po potrošnji po stanovniku i dostignemo barem Rumunjsku, a u nekoj daljnjoj budućnosti Češku i Slovačku.
No, neki se izabrani političari ne brinu previše zbog te crne statistike. Znatno ih više zanima što se zbiva u tuđim krevetima i hoće li netko natjerati njihovu djecu da uče stvarnu sliku svijeta ili će im oni kao roditelji prikazati svoju cenzuriranu verziju kao jedinu ispravnu.