Od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2024. u Hrvatskoj su ubijene 132 žene, a kad se tim žrtvama pribroji i ovogodišnjih deset femicida, brojka se penje na 142!
Strašnoj statistici u ovom je tjednu pribrojana i posljednja žrtva femicida – 43-godišnja Đurđica Alidini. Prema dosadašnjim informacijama policije, Đurđicu je suprug Senad Alidini zadavio u njihovom stanu, da bi tijelo u prtljažniku automobila prevezao u šumu zagrebačke periferije i tamo odbacio. Nakon toga se vratio kući i počinio samoubojstvo. Za Đurđicom je već bila raspisana potraga, jer je njezin nestanak prijavila sestra tri dana ranije. Kao i u većini slučajeva femicida, socijalna služba nije imala nikakvih informacija da u obitelji nešto nije u redu. Dakle, ljudi su živjeli, radili, odgajali sina jedinca, družili se s rodbinom i prijateljima i odjednom – ubojstvo. MUP ga je definirao kao femicid, deseti ove godine, a ministar unutarnjih poslova Davor Božinović novinarima je, na pitanje što država može učiniti kako bi spriječila takve slučajeve, rekao da se “jedino mogu pojačati preventivne aktivnosti”. Istodobno su, upravo ovih dana, za posljednjeg rebalansa proračuna, vladajući izglasali smanjenje izdvajanja u te svrhe. Pritom ostaje nejasno i na kakve “preventivne aktivnosti” ministar misli, budući da hrvatski Kazneni zakon ni danas ne prepoznaje prislinu kontrolu – jedno od ponašanja koje najčešće prethodi femicidu.
Hrvatske kriminalistice napravile prvo istraživanje femicida
Mučnu statistiku o femicidima u Hrvatskoj prvi su puta objedinile dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, profesorica stručnih studija Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti, Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji Uprave kriminalističke policije i Suzana Kikić, viša predavačica Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti u knjizi “Ubojstva žena u Republici Hrvatskoj 2016. – 2024.” Ova je vrijedna knjiga objavljena u rujnu ove godine i to povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Na ljestvici stope ubojstava na sto tisuća stanovnika u devet godina (od početka 2016. do kraja 2024.) vodi Bjelovarsko-bilogorska županija 15,3 ubojstava, slijedi Krapinsko-zagorska sa 14,5 pa Međimurska sa 13 i Sisačko-moslavačka sa 12,6. Najmanje ubijenih žena u promatranom razdoblju zabilježeno je u Koprivničko-križevačkoj županiji čija je stopa ubojstava 1,9.
Prosjek za cijelu Hrvatsku je 6,6 ubojstava na sto tisuća stanovnika.
Žene najviše ubijaju vikendom, i to hladnim oružjem
Najviše ubojstava u promatranih devet godina počinjeno je u lipnju, a slijede srpanj i svibanj, dok je najmanje ubojstava počinjeno u ožujku. Prema danima u tjednu, najviše je žena život gubilo srijedom, slijede četvrtak pa ponedjeljak, dok je najmanje ubojstava počinjeno utorkom. No, kad se zbroje subota i nedjelja, statistika pokazuje da je najviše ubojstava – 26,9 posto počinjeno vikendom. Kad je pak riječ o dnevnom ritmu, najviše je ubojstava počinjeno prijepodne – od 6 do 12 sati, a najmanje od ponoći do 6 ujutro.
Više od trećine ubijenih žena izgubilo je život u zajedničkom domu s počiniteljem, što još jednom potvrđuje da dom nije najsigurnije nego,naprotiv, najnesigurnije mjesto za ženu ako je s druge strane nasilnik. Najmanje ubojstava počinjeno je na radnom mjestu žrtve.
Najviše žrtava – 45,4 posto, ubijeno je hladnim oružjem ili oruđem kao što su nož, sjekira, čekić, metalna poluga itd., 35,4 posto vatrenim oružjem, a deset posto tjelesnom snagom bez pomagala, dakle udarcima, gušenjem i slično.
Kad je pak riječ o vatrenom oružju, 79,2 posto tog oružja bilo je ilegalno, 8,3 posto službeno, a po 6,3 posto legalno ili tuđe.
Dodatna tragedija jest da je 6,9 posto ubojstava svjedočilo maloljetno dijete ili djeca.
Na listi ubojica vode supruzi i sinovi
Više od 20 posto počinitelja bilo je pod utjecajem alkohola, 3,2 posto droge, a 4 posto s kombinacijom alkohola i droge. Nakon ubojstva, 30,4 posto počinitelja je počinilo samoubojstvo.
Policijska statistika potvrdila je još jednom kako žene najčešće ubijaju bliske im osobe – u 43,6 posto slučajeva to su bili trenutni ili bivši partneri, a u 33,1 posto članovi obitelji. U toj statistici znatno odskaču supruzi sa 23,3 posto počinjenih ubojstava te sinovi sa 22,6 posto.
Najviše žrtava ubojstava bilo je starije od 65 godina, slijede one u dobi od 46 do 55 godina, potom dobna skupina od 56 do 65 godina.
“Činjenica da je gotovo dvije trećine žrtava u vrijeme ubojstva bilo starije od 46 godina ne podržava stereotipna uvjerenja da su žene izazvale nasilje svojim ponašanjem (prigovaranjem, ljubomorom, neurednošću i sl.) nego vjerojatno upućuje na to da je do ubojstva došlo uslijed najčešće dugotrajnije prethodne viktimizacije u obitelji ili partnerskoj vezi koju žrtve nisu mogle napustiti iz praktičnih razloga, kao što su ekonomska ovisnost o počinitelju, nedostatak socijalne podrške i slično”, ocjenjuju autorice.
Ubojstva su za sobom ostavila traumatiziranu djecu: najviše žrtava imalo je po dvoje djece – 42,2 posto, 38,2 posto jedno dijete, 10,8 posto troje djece, 4,9 posto četvero djece…
U većoj opasnosti žene obrazovanije od partnera
Suprotno predrasudama da su žrtve neuke žene nekonkurentne na tržištu rada, statistika pokazuje da je 39,2 posto njih završilo srednju školu ili gimnaziju, 28,5 posto završilo je osnovnu školu, no deset posto ih je imalo završen fakultet, višu ili visoku školu ili čak znanstveni stupanj. Istraživanja su pokazala da su muškarci koji zarađuju manje od svojih partnerica skloniji biti nasilni prema njima, kao i da žene obrazovanije od svog muškog partnera imaju čak dva puta veću vjerojatnost da ih ubije intimni partner.
Obrazovna struktura počinitelja pokazuje da ih je dvije trećine – 65,6 posto završilo srednju školu ili gimnaziju, 17,6 posto osnovnu školu, a 8,8 posto fakultet, višu ili visoku školu. Najviše ih je u vrijeme ubojstva bilo nezaposleno – 39,2 posto, 25,6 posto zaposleno, a 24 posto bili su umirovljenici. Materijalne prilike 59,2 posto počinitelja bile su dobre, 32,8 posto izrazito loše, a 7,2 posto izrazito dobre.
I u ovim slučajevima femicida statistika je potvrdila redovito viđenu tezu “otprije poznat policiji”. Čak 44,8 posto počinitelja su prije ubojstva prijavljivani policiji zbog nasilničkog ponašanja, a među njima je 8,3 posto izrečena zaštitna mjera prema žrtvi, dok je za 4,5 posto počinitelja policija predlagala takvu mjeru, ali sud je nije potvrdio.
Svi zaključci, kako ovog istraživanja tako i brojnih rasprava stručnjaka i političara, svode se na jedno: prevenciju! U nju se posljednjih godina sve češće uključuje i pojam mentalnog zdravlja jer je velik broj počinitelja pokazao da s tim ima problema. Gradivo je, dakle, utvrđeno. Čeka se realizacija.
* Rad je dio znanstvenog projekta “Istraživanje femicida u Hrvatskoj” koje se provodi na Veleučilište kriminalistike u suradnji s Ravnateljstvom policije, Upravom kriminalističke policije.