I ovogodišnji Međunarodni dan žena će 2.094.569 žena u Hrvatskoj dočekati bez oslonca i mogućnosti da postanu li žrtve seksualnog nasilja zlostavljače progoni država. Prepuštene su i dalje to činiti same i to samo ako u roku od tri mjeseca od događaja podignu privatnu tužbu. Rezultat je to odbijanja saborske većine da usvoji jednu tako malu, a tako značajnu promjenu Kaznenog zakona, preciznije njegovog članka 156. Hrvatska je u petak bila tako blizu da napokon napravi veliki iskorak da se kao država pokaže osloncem za više od 50 posto svog stanovništva, građanki ove zemlje. Nije se dogodilo i ovo je saborsko glasanje većine na vlasti biti upamćeno kao doslovno okretanje leđa ženama, žrtvama seksualnog nasilja.
Uoči ovogodišnjeg Dana žena Zagreb je dobio i glavnu kandidatkinju za Zagrepčanku godine – dr. Alemku Markotić, ravnateljicu zagrebačke Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, članicu Stožera civilne zaštite, ženu koja se ni po čemu nije iskazala kao osoba koja bi pridonijela boljem položaju žena u hrvatskom društvu. Za razliku od desetina drugih Zagrepčanki koje su to činile i nastavit će činiti. Štoviše, dr. Markotić je iskoristila svoj položaj na klinici kojoj je na čelu pa je preko reda cijepila svoju majku. Držala je i govor na jednom od masovnih okupljanja koja se događaju unatoč ukazima i zabranama Nacionalnog stožera čija je i sama članica, okupljanja na misi za Alojzija Stepinca, a prethodno je sve one koji su na nekim drugim okupljanjima prozvala bioteroristima.
Bez Nacionalne politike za ravnopravnost spolova
Ovogodišnji Dan žena Hrvatska će dočekati i bez novog Zakona o pravu na pobačaj premda je rok za njegovo donošenje istekao prije više od godinu dana, no nije se stiglo u Vladi Saboru razmatrati to pitanje. Istodobno ga je dočekala s izuzetno velikim brojem liječnika koji se pozivaju na savjest i odbijaju obavljati ili asistirati pri obavljanju legalnih pobačaja, čime ženama direktno ugrožavaju zdravlje i život, jer ih bacajući izvan zdravstvenog sustava stavljaju u poziciju da pobačaj traže i tamo gdje zdravstvenu zaštitu ne mogu dobiti.
Ovogodišnji Dan žena u Hrvatskoj je još jedan od šest u nizu, koliko godina je država bez strateškog dokumenta Nacionalne politike za ravnopravnost spolova, kojim se osigurava provedba Zakona o ravnopravnosti spolova kako bi žene i muškarci jednako bili prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, imali jednake mogućnosti zapošljavanja, jednake mogućnosti ostvarivanja prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Svi znamo da je u stvarnom životu situacija znatno drugačija i zato je ovaj dokument potreban, a povrh toga je on i jedan od preduvjeta za povlačenje financijskih sredstava iz EU za razdoblje od 2021. do 2027. godine.
Od 160 tisuća nezaposlenih 90 tisuća su žene
Ovogodišnji Dan žena u Hrvatskoj će obilježiti i više od devedeset tisuća nezaposlenih žena, među kojima je i gotovo sedam tisuća novonezaposlenih. Ima, doduše, i novozaposlenih, i to nešto više od četiri tisuće, međutim gotovo 3700 njih samo na određeno vrijeme, a tek je nešto više od 400 sretnica dobilo stalni posao. No, i zaposlene mogu računati da će za jednake poslove biti plaćene manje od svojih muških kolega. Svjetska statistika kaže da su žene za jednaki rad plaćene 11 posto manje.
Zbog pandemije COVID-a 19 u Europi je 2,2 milijuna žena ostalo bez posla, među njima najviše onih koje rade u maloprodaji, smještaju, stambenoj skrbi, kućnom radu i proizvodnji odjeće, a unatoč ljetnom porastu zaposlenosti žene su dobile upola manje poslova od muškaraca. Podaci su to Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) koji upozorava kako su posljedice pandemije najviše osjetile žene, ne samo kroz gubitak radnih mjesta, nego i kroz porast nasilja koje su trpjele zatvorene u svojim domovima, porast siromaštva…
Covid krizu iznose žene, a odluke donose muškarci
S druge strane, svim političkim razinama puna su usta izjava kako su Covid krizu na svojim leđima najvećim dijelom iznijele žene, koje je ona i najviše pogodila. U Hrvatskoj je u zdravstvu i socijalnoj skrbi, djelatnostima u kojima tradicionalno prevladavaju žene, od 102.400 zaposlenih čak 80.112 žena. Prema udjelu žena u zdravstvu, koji je u Hrvatskoj 78 posto, smo negdje u sredini EU – između Latvije gdje žene čine 88 posto radne snage u zdravstvu i Malte gdje ih je 53 posto. Spolna struktura u liječničkoj struci u Hrvatskoj je nešto povoljnija – 64 posto su žene. Međutim, kad se pogleda hijerarhijska struktura, među predstojnicima klinika, predsjednicima stručnih društava i slično samo je dvadesetak posto žena.
“Iako žene čine većinu prvih radnika u zdravstvu, one su jedva bile zastupljene u procesima donošenja odluka o pandemiji. Primjerice, od nacionalnih radnih skupina za COVID-19 u 87 zemalja, uključujući 17 država članica EU, 85,2 posto predvodili su muškarci”, podaci su Europske komisije. Slično je i u Hrvatskoj, dovoljno je pogledati svakodnevne presice Stožera civilne zaštite.
Stoga je ovogodišnja poruka UN-ova programa za razvoj (UNDP) uoči 8. ožujka ‘Žene u vodstvu: Postizanje jednake budućnosti u svijetu COVID-19’ još daleko od stvarnosti, pogotovo u Hrvatskoj.
UN: ‘Za oporavak od pandemije iskoristiti snagu ženskog vodstva’
“Da bismo se bolje iskoračili iz krize COVID-19 i da bi se globalni ciljevi čvrsto vratili na pravi put, ne možemo se jednostavno vratiti u svijet kakav smo imali prije. Moramo raditi stvari drugačije. To znači rušenje barijera koje koče žene i djevojke. Ovogodišnji Međunarodni dan žena okupljajući je poziv za ravnopravnost. Vrijeme je da napokon u potpunosti iskoristimo moć ženskog vodstva kako bismo ostvarili jednaku, inkluzivniju i održiviju budućnost”, poručuje UN. Zvuči utopistički? Da, pogotovo u Hrvatskoj. No, ne treba odustajati. Nije to učinilo niti petnaest tisuća njujorških žena 1908. godine kad su marširale tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa, što je bio začetak Međunarodnog dana žena, formaliziranog tri godine kasnije, kad su ga prvi puta obilježavale Austrija, Danska, Njemačka i Švicarska. Stoga je, formalno, ovo 110. godišnjica Međunarodnog dana žena, dočekana još uvijek u neravnopravnosti.
Direktiva Europske komisije za jednakost plaća
Umjesto praznih čestitki Europska komisija za ovogodišnji Dan žena u Parlament šalje prijedlog direktive koja bi osigurala transparentnost plaća radnika i poslodavaca te bolji pristup pravdi za žrtve diskriminacije u plaćama. Ukoliko Parlament usvoji direktivu, države članice će u roku od dvije godine njezina pravila morati pretočiti u svoje zakonodavstvo. Mjere uključuju:
Poslodavci će u obavijesti o natječaju ili prije razgovora za posao morati pružiti informacije o početnoj razini plaće ili njezinom rasponu. Poslodavci neće smjeti pitati buduće radnike o njihovoj povijesti plaća.
Radnici će imati pravo zatražiti informacije od svog poslodavca o njihovoj individualnoj razini plaće i o prosječnoj razini plaće, podijeljenoj prema spolu, za kategorije radnika koji rade isti posao ili posao jednake vrijednosti.
Poslodavci s najmanje 250 zaposlenih moraju objaviti informacije o razlikama u plaćama između radnika i muškaraca. U interne svrhe, oni bi također trebali pružiti informacije o razlikama u plaćama između zaposlenica i muškaraca po kategorijama za isti posao.
Ako izvještavanje o plaćama otkrije rodnu razliku u plaćama od najmanje 5 posto, a poslodavac ne može opravdati tu razliku rodno neutralnim argumentima, poslodavci će morati izvršiti procjenu plaća, u suradnji s predstavnicima radnika.
Radnici koji su pretrpjeli spolnu diskriminaciju u plaći mogu dobiti naknadu, uključujući puni povrat zaostalih plaća i s njima povezanih bonusa ili plaćanja u naturi.
Poslodavac, a ne radnik, mora dokazati da nije bilo diskriminacije u vezi s plaćom.
Države članice trebale bi uspostaviti posebne kazne za kršenje pravila jednake plaće i minimalnu razinu novčanih kazni. Tijela za zaštitu ravnopravnosti i predstavnici radnika mogu sudjelovati u pravnim postupcima u ime radnika i voditi kolektivne zahtjeve za jednaku plaću.