#HoćemoNacionalnu slogan je kampanje koji je upravo pokrenula Ženska mreža Hrvatske kao još jedno od upozorenja da Hrvatska već šest godina nema strateški dokument naziva Nacionalna politika za ravnopravnost spolova, a kojim se regulira pitanje i politika ravnopravnosti spolova. Prije šest godina prestala je važiti prethodna strategija, a taj posao je trebalo odraditi Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH. Od tada, dakle, kroz narednih šest godina, u dva se navrata formirala Radna skupina, pa rasformirala, da bi se sada formirala treći put za izradu novog dokumenta, u godišnjim planovima vladin Ured je najavljivao donošenje tog dokumenta, i naravno pratećeg Akcijskog plana, kao što je u posljednjem najavio u javnu raspravu novu Nacionalnu pustiti u prvom kvartalu ove godine. Kvartal će isteći za mjesec dana, prijedlog nove Nacionalne politike za ravnopravnost spolova 2021 – 2027 još nitko nije vidio, niti se zna kada će biti pušten u javnu raspravu što valja odraditi prije plasiranja Vladi na usvajanje. O kampanji i problematici donošenja ovog dokumenta kojem je nakana institucionalno regulirati politike koje vlast treba provoditi kako bi omogućila ravnopravnost spolova na svim razinama u društvu razgovaramo s Ivom Čatipović iz udruge SOS Rijeka i Ženske mreže Hrvatska.
Ova kampanja je jedna u nizu proteklih šest godina koje je Ženska mreža Hrvatske pokretala po pitanju donošenja Nacionalne politike za ravnopravnost spolova. Koja su vam očekivanja, hoće li ona biti i zadnja jer će dokument za razdoblje 2021. – 2027. ugledati svjetlo dana i biti od Vlade usvojen?
Ženska mreža već šestu godinu kontinuirano zagovara donošenje nove nacionalne politike za ravnopravnost spolova. Dio tih nastojanja je i online kampanja pod nazivom #HoćemoNacionalnu, pokrenuta početkom veljače ove godine. Ona je ustvari dio većeg projekta koji Ženska mreža Hrvatske provodi pod nazivom “Zajedno za zaštitu i promicanje prava žena”, koji je podržan financijskom podrškom Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.
Kao što ste naveli, nova Nacionalna politika čeka se već šestu godinu i glavni cilj ove kampanje je da se potakne njeno hitno donošenje. Da se predmetna politika “izvadi iz ladice” te što prije uputi u proceduru javnog savjetovanja, a potom i na usvajanje u Sabor. Kampanju provodi Ženska mreža Hrvatske, koja je mreža 34 organizacije koje rade izravno na zaštiti prava žena u različitim dijelovima Hrvatske te je ujedno i članica Europskog ženskog lobija – najveće europske mreže organizacija za prava žena. Organizacije koje su dio ŽMH, odnosno njihove predstavnice, glavne su akterice kampanje. Svaka od njih kroz kratki video iznosi poruku o tome zašto je donošenje ove politike važno i poziva da se ista izvadi iz ladice.
Osim toga, Ženska mreža Hrvatske o temi donošenja Nacionalne politike za ravnopravnost spolova komunicira i s Odborom za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora i predstavnicima različitih političkih stranaka zastupljenih u Saboru. Drago nam je reći da se ova tema prepoznaje kao tema od nadstranačkog interesa te da nailazimo na njihovu potporu. S takvim sastancima i zagovaračkim aktivnostima nastavit će se i dalje – sve dok nacionalna politika ne bude donesena.
Zašto je važno donošenje Nacionalne politike za ravnopravnost spolova?
Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednaki status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. Svi znamo da je u stvarnom životu situacija znatno drugačija i zato nam je potreban ovaj dokument.
Hrvatska je punopravna članica EU. Promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca zadaća je Unije u svim njezinim aktivnostima, kako se zahtijeva Ugovorima. Rodna ravnopravnost jedna je od glavnih vrijednosti EU-a, temeljno pravo i jedno od glavnih načela europskog stupa socijalnih prava. Rodna ravnopravnost postavljena je i kao jedan od globalnih ciljeva Programa održivog razvoja. Rodna ravnopravnost temeljna je vrijednost Ustava RH. Osim toga, donošenje nacionalne politike za ravnopravnost spolova osigurava provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova. Važno je spomenuti i da je nacionalna politika jedan od preduvjeta koji omogućavaju povlačenje financijskih sredstava iz EU za razdoblje od 2021. do 2027. godine.
Što ovakav dokument regulira, koje mjere, koje aktivnosti, koga na što obvezuje činiti?
Dakle, radi se o temeljnom strateškom dokumentu u kojem Vlada RH postavlja prioritete, predlaže mjere i usmjerava napore prema uspostavljanju ravnopravnosti spolova i suzbijanju diskriminacije temeljem spola. Zadnja Nacionalna politika za ravnopravnost spolova koju smo imali (koja se odnosila na razdoblje 2011.-2015. godine), obuhvaćala je sedam tematskih područja i možemo pretpostaviti da bi ona mogla biti slična i u novoj nacionalnoj politici.
Ovo navodim u pokušaju pobližeg pojašnjavanja koji je ustvari sadržaj nacionalne politike, a time i zašto nam je ona važna. To su, dakle, tematska područja promicanje ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti, jednakih mogućnosti na tržištu rada, rodno osjetljivog obrazovanja, ravnopravnosti u procesu odlučivanja u političkom i javnom životu, suzbijanja nasilja nad ženama, međunarodne politike i suradnje te institucionalnih mehanizama i načina njihove provedbe. Svako od tematskih područja treba sadržavati i konkretan akcijski plan, plan djelovanja kojim će se postizati ciljevi koje će Nacionalna politika postaviti. Primjerice, na koji način će se podizati razina znanja o pojedinoj temi, na koji način će se raditi na unapređenju položaja pojedine skupine žena, unaprjeđenju kvalitete određenih usluga i slično.
Bez Nacionalne politike, ne znamo kuda po pitanju ravnopravnosti spolova idemo, niti kako namjeravamo tamo stići. Bez nje, nema sustavnog rada na promicanju ravnopravnosti spolova, sve mjere i rezultati koji se možda i postignu događaju se stihijski, a ne kao rezultat osmišljene politike.
Kako je moguće da već šest godina takav strateški dokument nije donesen.
To je pitanje na koje bismo svi voljeli dobiti odgovor. U godišnjem izvješću Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH možemo pronaći neke pokušaja obrazloženja, koji idu u smjeru da se sastav radne skupine morao mijenjati “iz političko – administrativnih razloga” ili da je nacrt potrebno ” transformirati s obzirom na zahtjev Europske komisije” i sl. No, najkraće obrazloženje vjerojatno se može svesti na to da čitavo ovo vrijeme nedostaje prave i konkretne političke volje da se ona donese.
Koje su tome posljedice?
Nedostatak politike odražava se negativno na stanje prava žena u Hrvatskoj. Hrvatska je država u kojoj su žene ekonomski ovisne ili, ako hoćete, nemoćne. Osamdeset posto nekretnina je u rukama muškaraca, gotovo 55 posto posto nezaposlenih su žene, 75 posto siromašnih ili u riziku od siromaštva su žene, razlike u plaći su od 12 posto, a razlika u mirovinama dupla. Zato su mirovine koje uživa većina žena nedostatne za pristojan život, a većinu umirovljenika čine žene. Žene već nekoliko godina čine obrazovaniji dio stanovništva, ali ih se i dalje tretira kroz politike skrbi i brige za druge. Kriza Covida-19 samo je produbila tu ekonomsku nemoć. Prvo je pogodila ženska zanimanja medicinskih sestara i trgovkinja, žena zaposlenih u turizmu i u ugostiteljstvu, te ih je ostavila bez posla. Pogodila je žena izložene nasilju u obitelji. Dodatno je žene opteretila ulogom, kućanice, radnice i odgojno-obrazovne djelatnice u online nastavi, uvodeći tako novi stupanj opterećenja za žene koje nose neravnopravno raspoređen teret brige o obitelji. Veliki je problem Hrvatske nedostatak vrtića i izostanak učinkovitih mjera za usklađivanje privatnog i profesionalnog života.
Problem Hrvatske je i taj da je postotak žena u političkim tijelima odlučivanja još uvijek u prosjeku daleko ispod 30 posto i javni prostor još uvijek pripada muškarcima. Problem je i nedostatak rodne ravnopravnosti ili nedostatak načela ravnopravnosti spolova u javnim politikama. Indeks ravnopravnosti u EU je 67,4 posto, dok je u Hrvatskoj svega 55,6 posto, te je 21. po redu od 28 država, ili 7. najlošija. Davno su prošla vremena kad smo zbog uspostavljanja institucionalnih mehanizama i usklađivanja sa zakonima EU bili po indeksu ravnopravnosti 16. u svijetu. Očito zakoni i mehanizmi nisu zaživjeli. A kako bi tog načela i bilo kad nema Nacionalne politike ili strategije ravnopravnosti spolova već 6-tu godinu!
Imate li uvid u prijedlog teksta nove Nacionalne, jesu li vaši članovi i članovi radne skupine, ako nemate kako to tumačite?
Krajem listopada prošle godine Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH donio je Odluku o osnivanju radne skupine, već treće po redu. Na temelju nje, dvije organizacije (koje su bile i u prethodnoj radnoj skupini) koje su članice ŽMH pozvane su da imenuju svoje predstavnice. No, one nisu pozvane kao predstavnice ŽMH, već kao pojedinačne organizacije, odnosno članice određenih povjerenstava. U samom startu pravila su postavljena tako da većina članova dolazi iz tijela državne uprave, a manji dio iz županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova, udruga ili kao nezavisni stručnjaci. Dodatno, moramo kritički spomenuti činjenicu da Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, koja je prema zakonu nadležno tijelo za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova, (po prvi put!) nije uključena u rad Radne skupine!
Javnost, pa i svi mi, trebala bi dobiti uvid u prijedlog Nacionalne politike kada ona bude upućena u postupak javnog savjetovanja. Tada bismo trebali imati i priliku dati svoje prijedloge i komentare. To je trenutak koji svi željno iščekujemo.
TIHA IZMJENA NAZIVA DOKUMENTA: S Politika na Plan?
Kako komentirate da se prijedlog novog dokumenta zove Nacionalni plan, a ne Nacionalna politika, kako stoji u Zakonu o ravnopravnosti spolova da se takav dokument naziva?
U Zakonu o ravnopravnosti spolova stoji da Ured za ravnopravnost spolova izrađuje nacionalnu politiku za promicanje ravnopravnosti spolova . Prethodno važeći strateški dokument (za razdoblje 2011. -2015.) nosio je naslov Nacionalna politika za ravnopravnost spolova. Sam Ured za ravnopravnost spolova koristio je, recimo, u svom godišnjem izvješću o radu s kraja 2019. godine riječ “politika”, dok se u 2020. godini prešlo na “plan”. Tako sada i u izvješćima o radu i u odluci o osnivanju (posljednje) radne skupine govore o planu. Svakako je sadržaj važniji od naslova koji dokument nosi te mogu reći da se samo nadam da se radi samo o (nama trenutno nejasnoj) terminološkoj izmjeni.