Kako bi život s bolesti bio lakši i kvalitetniji bitne su tri stvari: točna dijagnoza, terapija kojom se bolest liječi ili se olakšavaju njezini simptomi te razgovor i podrška okoline. Što kada te tri stvari nemamo, a naše zdravlje je narušeno? S tim problemom često se susreću djevojke i žene koje osjećaju bol u vanjskom dijelu vulve, ta bol je dugotrajna i žene koje od nje pate često je opisuju kao gorenje, pečenje, ubadanje, osjećaj kao rezanje nožem. Zbog ovih simptoma djevojke i žene često idu od ginekologa do ginekologa bez dijagnoze, bez terapije i odgovora kako se s bolom nositi i koliko dugo. Kako su razgovori o području intimnih dijelova tijela rijetka tema razgovora, bol se trpi u tišini, bez razumijevanja i podrške okoline. I bez dijagnoze i bez lijeka. Riječ je o vulvodiniji.
Pogledamo li definiciju ove bolesti nalazimo da vulvodiniju označava različite neugodne senzacije u predjelu vulve: gorenje, pečenje, osjetljivost na dodir, podraženost, osjećaj rezanja nožem, ubadanje, probadanje, svrbež, upaljenost i bolnost, a što traje dulje od tri mjeseca i čiji se uzrok ne može pripisati uobičajenim ginekološkim oboljenjima. Vulvodiniju ima između tri do sedam posto žena, a bolest traje godinama i to kod 90 posto oboljelih žena. Gotovo 16 posto žena u nekom razdoblju svog života osjeća kronično pečenje, oštro probadanje i bol u predjelu vulve koja traje tri i više mjeseci.
BOLNA ISKUSTVA: “Ne mogu sjediti, peče, svrbi, probada, udara i na psihu!”
Kad izostane dijagnoza liječnika, osobe se okrenu internetu, traže informacije, traže dijagnozu, okreću se forumima na kojima iznose svoje zdravstvene probleme, pa izdvajamo neke od njih:j
“Imam 17 godina i ovo traje vec šest godina, jako mi je teško, imam osjećaj da me svaki dan vise peče, boli, svrbi, ne mogu sjediti u školi, jedva se nosim s time, takoder sam saznala prošle godine da imam kandidu i rekli su mi da moram na dijetu i da me zbog kandide tako peče. Na dijeti sam više od šest mjeseci. Mene i dalje peče isto tako da smatram kako baš imam vulvodiniju. Ne znam kako da izdržim svaki dan u školi, dosta mi utječe na psihu.”
“Već osam godina trpim simptome, ginekolozi u Zagrebu kao da nikad nisu čuli za vulvodiniju, sve se svodi na to da ako su brisevi i papa test uredni, onda je sve ok, a nikome od njih, osim na moje traženje, nije palo na pamet da u ginekološki pregled uključe i pregled vulve.”
“Ja se dugo nosim sa ovim problemom. Obišla sam više ginekologa i urologa, papa ok, urinokulture sterilne… Nitko mi nije dao dijagnozu. Imam bolove i žarenje na izlazu rodnice, pritisak, kao da mi nešto ispada. Zatim, bolovi po dnu stomaka, u analnoj regiji, u dnu leđa i učestalo mokrenje. Sumnjam na pudendalni nerv ili vulvodiniju.”
Prema iskustvima žena na koja nailazimo i u Hrvatskoj, ali i u svijetu, dijagnoza vulvodinije teško se uspostavlja. Liječnici često nisu upućeni u ovo kronično bolno stanje, i nerijetko o toj bolesti uopće nisu educirani.
Simptomi slični infekcijama
Simptomi vulvodinije slični su uobičajenim vaginalnim infekcijama, s kojima se stanje često zamijeni, a istraživanja pokazuju da gotovo 60 posto pacijentica posjeti najmanje tri ili više liječnika prije nego se postavi dijagnoza vulvodinije. Kod 40 posto žena dijagnoza se ne uspostavi niti nakon tri pregleda. Dijagnoza vulvodinije najčešće nije linearna i simptomi se često s vremenom mijenjaju. Također uz dijagnozu vulvodinije žene često imaju i druge dijagnoze poput vaginizma, fibromialgija, sindroma bolnog mjehura, sindroma iritabilnog crijeva, i drugih.
U dijagnostici vulvodinije postoji generalizirana i lokalizirana vulvodinija. Generalizirana vulvodinija dijagnosticira se isključivanjem drugih dijagnoza: infektivne, inflamatorne, neoplastičke i neurološke bolesti. Lokalizirana provocirana vulvodinija – vestibulodinija dijagnosticira se pomoću indeksa dispareunije prema Marinoff-u, testiranjem uzetog brisa te vizualnim pregledom – vulvoskopijom.
Još se traga za lijekom
Simptomi vulvodinije nisu opasni po život, ali svejedno mogu imati ogroman utjecaj na život i sveukupnu dobrobit. Vulvarna bol može utjecati na obavljanje svakodnevnih aktivnosti, može otežati seks, tjelesne aktivnosti, druženje, a imati i utjecaj na kvalitetu obavljanja posla. Vulvodinija u dužem vremenskom razdoblju može utjecati i na mentalno zdravlje žena i djevojaka pa je uz liječničku pomoć preporučljivo potražiti i pomoć psihologa ili psihoterapeuta.
Jednako tako ne postoji jedinstveni lijek koji bi se za tu bolest pripisao ili postupak liječenja koji bi se primjenjivao, jer još uvijek nije poznat niti točan uzrok vulvodinije. Pretpostavlja se da može biti oštećenje živaca koji opskrbljuju vulvu, abnormalna aktivnost hormonskih receptora na stanicama tkiva vulve i disfunkcija mišića dna zdjelice.
Mali je broj ginekologa koji su upućeni o ovoj bolesti, pa tako se na prste jedne ruke mogu nabrojati oni kojima se žene oboljele od vulvodinije mogu obratiti. Govori se o nekoliko mogućnosti liječenja, a još uvijek se istražuje kako oni djeluju. Radi se o primjeni antidepresiva koji ublažuju neuropatsku bol i primjenu lokalnih lijekova. Cilj lokalne terapije je opustiti mišićno dno zdjelice, pa se zato koristi i laserska fototerapija, fizikalna terapija / perinealna masaža i biofeedback s podizanjem svijesti o mišićima zdjeličnog dna. S istim ciljem se koristi lokalna aplikacija matičnih stanica, kao i botoksa.