HERMAN HALLER: Rak jajnika je najsmrtonosniji jer se ne može rano otkriti

Od 2013. godine današnji se dan, 8. svibnja, obilježava kao Svjetski dan borbe protiv raka jajnika. Premda se o toj bolesti govori i piše znatno manje nego o raku dojke, svjetska statistika pokazala je da je rak jajnika najsmrtonosniji od svih malignih bolesti ženskih genitalnih organa. Oboljele od raka dojke unutar pet godina imaju šansu za preživljavanje od 87 posto, od raka endometrija (tijela maternice) 79 posto, od raka vrata maternice 67 posto, a od raka jajnika samo 46 posto. Dakle, više od polovice žena koje obole od raka jajnika će, prema statističkim pokazateljima, umrijeti unutar razdoblja od pet godina. A svake se godine u svijetu dijagnosticira oko 300 tisuća novooboljelih od te zloćudne bolesti, dok ih umre oko 180 tisuća.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj svake godine od raka jajnika oboli između 400 i 500 žena, a više od 300 ih godišnje umre.

Svjetske prognoze za budućnost u borbi protiv te zloćudne bolesti nisu nimalo blistave. Prema brojkama koje je objavila Svjetska koalicija za borbu protiv raka jajnika do 2035. godine će broj žena koje obole svake godine porasti na 371 tisuću, a godišnji broj smrtnih slučajeva na 254 tisuće. Zašto moderna medicina ne može smanjiti broj oboljelih i smrtnost od te bolesti, pitali smo prof. dr. sc. Hermana Hallera, predstojnika Klinike za ginekologiju i porodništvo KBC-a Rijeka i koautora informacijske knjižice za pacijentice Što morate znati o raku jajnika.

Zašto je tako velika smrtnost žena oboljelih od raka jajnika?

Prije svega, ova bolest nema simptoma u ranoj fazi, a kad žena uoči simptome bolest je već uznapredovala. No, kako simptomi nisu tipični, nego se manifestiraju kao umor, gubitak apetita, bolovi u trbuhu, napuhnutost, pritisak u zdjelici, smetnje s probavom ili mokrenjem kao i druge nespecifične smetnje, žene “zalutaju” na gastroenterologiju ili druge klinike i odjele kamo ih upućuju simptomi, pa se kasno otkrije da imaju uznapredovali rak jajnika. Nažalost, u ovom trenutku nemamo načina da bolest dijagnosticiramo u ranom stadiju jer niti ultrazvuk niti druge moderne metode dijagnostike, kao što su tumorski markeri, kompjutorizirana tomografija – MSCT, magnetska rezonancija -MR, pozitronska emisijska tomografija sa kompjutoriziranom tomografijom – PET-CT nisu doprinijele ranijem otkrivanju. To je, nažalost, tako već posljednjih nekoliko desetljeća.

Koji simptomi ženi mogu ukazati da bi trebala na pregled kako bi ustanovila ima li rak jajnika? Koja vrsta pregleda je najefikasnija i najsigurnija za postavljanje dijagnoze?

Rak jajnika se najčešće javlja nakon menopauze, a prosjek dobi je nakon 60. godine života, što znači da bi sve žene s navršenih 50 godina trebale na redovitom pregledu obavezno obaviti i ultrazvuk. To je za sada jedina metoda koja nam stoji na raspolaganju za postavljanje sumnje na tumor jajnika, premda niti ona nije efikasna u ranom stadiju. Konačna dijagnoza u svim slučajevima se može postaviti samo patohistološkim putem, odnosno mikroskopskim pregledom odstranjenog jajnika odnosno dijela jajnika.

Liječenje u velikim bolničkim centrima

Kad se bolest otkrije, kakve su mogućnosti liječenja?

Posljednjih desetak godina u Hrvatskoj smo uspjeli kanalizirati slučajeve raka jajnika u veće bolničke centre gdje pacijentice mogu dobiti kompleksnu kiruršku skrb, kemoterapiju i biološku terapiju. To je jako bitno jer prvi operativni zahvat određuje u velikom dijelu prognozu bolesti. Naime, ukoliko se uspije u potpunosti odstraniti bolest sa svih mjesta u abdomenu (citoredukcija s rezidualnom tumorskom masom “0”) tada je prognoza bolesti – uz primjenu dodatnog liječenja kemoterapijom i eventualno biološkom terapijom, znatno bolja u odnosu na slučajeve kada se ne može potpuno odstraniti bolest. U takvim kompleksnim slučajevima operativni zahvat kod bolesnica s uznapredovalim stadijem raka jajnika uključuje veliki broj specijalnosti koje su nužne pri samoj operaciji, a to mogu osigurati samo klinički bolnički centri, koji imaju i adekvatnu onkološku službu.

U Hrvatskoj se svaki pacijent ima pravo liječiti gdje hoće pa neki izaberu liječenje u bolnici koja nema sve nužne specijaliste za ovu vrstu bolesti i time si umanjuju mogućnost izlječenja.

Kako bolest još uvijek ne možemo u potpunosti pobijediti, cilj nam je pretvoriti je u kroničnu bolest s kojom će pacijentica moći što dulje i što kvalitetnije živjeti. Nekad su pacijentice s tom bolešću živjele u prosjeku od šest mjeseci do godinu dana, no danas se razdoblje življenja ipak produljilo.

Kad je riječ o raku dojke, radikalna preventivna metoda jest mastektomija kod određenih žena koje imaju genetske predispozicije za oboljenje. Trend je pokrenula Angelina Jolie kad je objavila da se podvrgnula toj operaciji i tako si rizik obolijevanja od raka dojke smanjila sa 87 na manje od pet posto. Može li ista analogija vrijediti i za rak jajnika?

Rak jajnika bismo mogli prevenirati tako da, kod žena koje imaju genetske predispozicije za njegov razvoj, odstranimo zdravi jajnik. Međutim, takvim postupkom uvodimo ženu u preranu menopauzu koja donosi starenje kože, osteoporozu i brojne druge neželjene posljedice menopauze. Mogu se uzimati umjetni hormoni da bi nadoknadili prestanak proizvodnje prirodnih, no oni imaju drugih negativnih posljedica, posebno ako ih žena uzima dulje od pet ili deset godina. Stoga se u svijetu zadnjih desetak godina ispituje blaža metoda prevencije od odstranjenja jajnika. Temelji se na hipotezi da se rak jajnika razvija iz jajovoda, pa se preventivno odstranjuju jajovodi i tako smanjuje mogućnost nastanka zloćudnog raka jajnika. Još nije potvrđena efikasnost te metode pa ćemo na rezultate studija morati pričekati više godina.

Spomenuli ste kako nakon operacije slijedi kemoterapija i biološka terapija. Što te terapije podrazumijevaju?

Najviše bolesnica nakon operativnog zahvata trebaju tzv. adjuvantno liječenje primjenom standardne sheme kemoterapije koja uključuje najčešće paklitaksel i karboplatin. Određeni rezultati postignuti su i kod bolesnica u kojih nije bilo moguće odstraniti čitav tumor na prvoj operaciji pa se kod njih primjenjuje tzv. neoadjuvantna kemoterapija koja uključuje manji operativni zahvat i tri do četiri ciklusa kemoterapije. Nakon nje slijedi tzv. intervalna citoredukcija odnosno veći operativni zahvat gdje se kirurškim putem pokušaju odstraniti sva sijela tumora, a liječenje se nastavlja s nekoliko ciklusa kemoterapije.

Prevencija moguća i promjenom načina života 

Statistike iz svijeta pokazuju da je pojavnost raka jajnika viša u razvijenim zemljama. Je li to zato što način života, prehrane, okoliš i slično, u tim zemljama nose više uzročnika raka ili je to stvar zdravstvenih sustava razvijenih zemalja i svijesti žena u tim zemljama koje se češće kontroliraju?

Veliki udio u takvim statističkim podacima ima upravo dostupnost zdravstvene zaštite koja je razvijenija u bogatijim zemljama pa je onda i otkrivanje bolesti efikasnije.

Koje žene su izloženije opasnosti od raka jajnika – prema dobi, načinu života, općem fizičkom stanju, genetskom nasljeđu…?

Čitav je niz predisponirajućih čimbenika. Najčešće od raka jajnika obolijevaju starije žene, nerotkinje, pretile žene, žene sa prethodnom bolešću endometrioze… Oko deset posto oboljelih su žene koje imaju u srodstvu nekoga s tom bolešću, to je takozvani obiteljski rak jajnika ili genetska predispozicija za oboljenje.

Bez obzira na genetske predispozicije, na koje ne može utjecati, što žena može činiti kako bi smanjila mogućnost oboljenja?

Antibebi pilule štite od karcinoma jajnika, ali mogu doprinijeti karcinomu dojke. Kako su ovulacije te koje mogu potaknuti razvoj raka jajnika, a žene ne ovuliraju u trudnoći i dok doje, manju mogućnost za oboljenje imaju one koje su više puta rađale. Dokazano je i da je upotreba pudera u intimnoj higijeni poticala razvoj raka jajnika, no on se danas više ne koristi kao prije nekoliko desetljeća. Inače, kao i za prevenciju bilo koje druge bolesti, treba održavati normalan način života i paziti na tjelesnu težinu jer je prevelika tjelesna težina također faktor za obolijevanje.