Redovito testiranje na spolno prenosive infekcije jedan je od glavnih načina prevencije razvoja spolnih bolesti i spada u ono što kolokvijalno znamo zvati osobnom brigom za spolno zdravlje. Svaka seksualno aktivna osoba trebala bi se testirati barem nekoliko puta u život , a za seksualno aktivne osobe bez stalnog partnera preporuča se redovito testiranje svake godine. U brojnim zapadnim državama anonimno testiranje na niz najčešćih spolno prenosivih infekcija je besplatno, a usluga je lako dostupna. U Hrvatskoj je takav tip testiranja bez plaćanja teško izvediv, unatoč tome što je testiranje na spolno prenosive infekcije pokriveno osnovnim zdravstvenim osiguranjem.
Što znači teško izvedivo? Testiranje na spolno prenosive infekcije je, naime, u teoriji moguće napraviti na nekoliko načina. Jedan je da kod svoga liječnika opće prakse ili ginekologa zatražimo uputnicu za testiranje, ali će je on izdati jedino u slučaju pojave simptoma ili nekih konkretnih indicija da bi postojala neka spolno prenosive infekcije. Drugi način je besplatno i anonimno testiranje koje se može obaviti u ispostavama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i koje kroz preventivne kampanje organiziraju studentske udruge ili udruge poput HUHIV-a i Iskoraka. Ono što je problem s tim ponuđenim uslugama testiranja što su ona ograničena na testiranja na samo određene spolno prenosive infekcije: najčešće na HIV i hepatitis. Također, testiranja koja rade udruge moguća su samo u većim gradovima gdje one i djeluju, a nerijetko su namijenjena određenoj dobnoj skupini. Testirati se može i u privatnim poliklinikama, ali se cijene kreću u rasponu od 500 do 2000 kuna, ovisno o broju testova i vrsti infekcije koju želimo testirati.
Kako se u Hrvatskoj nije nimalo jednostavno testirati na neku od spolno prenosivih bolesti govore i iskustva naših sugovornika koji brinu o svom spolnom zdravlju, te su nam povjerili kroz što su sve prolazili u namjeri da dobiju informaciju jesu li kojim slučajem inficirani nekom od spolno prenosivih bolesti.
Laž o rizičnom seksu daje uputnicu za testiranje
Naše sugovornice, a radi se redom o djevojkama i mladim ženama, jer muškarce na ovu temu razgovora nismo uspjeli dobiti, nisu imale nikakve simptome infekcije ili bolesti. Radilo se o njihovoj želji da se redovito testiraju u skladu s odgovornim seksualnim ponašanjem kojega žive i u skladu s brigom o vlastitom spolnom zdravlju.
Ani je 27 godina i željela se testirati kad je otpočela vezu s novim dečkom. Kako su oboje seksualno aktivni mladi ljudi, željeli su provjeriti da nisu slučajno inficirani nekom od spolnih bolesti. Prvi korak je Ani bio dobiti uputnicu za testiranje od svoje ginekologinje, koja joj je bez puno razmišljanja to odbila dati s obrazloženjem da redovito dolazi na ginekološke preglede i papa test joj je uvijek uredan.
“Pitala me jesam li imala rizičan spolni odnos, a kad sam joj odgovorila da mislim da nisam, ginekologinja je odgovorila da mi uputnica ne treba. Nisu pomogli ni argumenti da smo sadašnji dečko i ja bili seksualno aktivni prije ulaska u našu vezu, te da nam je logično da se testiramo. Pokušala sam uputnicu dobiti i kod liječnice opće prakse, također neuspješno iz istog razloga. Štoviše, obiteljska liječnica mi je savjetovala da, ako tako jako želim uputnicu, drugi put slažem ginekologinji da sam imala rizični odnos”, prepričala je Ana nevjerojatan joj stav liječnika prema pitanju testiranja spolno prenosivih bolesti i preventive za spolno zdravlje njihovih pacijenata.
Briga o spolnom zdravlju stoji 1500 kuna
Druga naša sugovornica, Blanka kojoj je 30, se nakon isto bezuspješnog pokušaja dobivanja uputnice od svoje liječnice za redoviti pregleda na lepezu sedam najčešćih spolnih bolesti, odlučila jednom godišnje sama plaćati testiranja i pregled u privatnoj klinici, za što odvaja 1500 kuna.
I 21-godišnja Cecilija, koja koristi blagodiati života u gradu u kojem je u okviru jedne od udruga koje kroz kampanje provode i testiranja moguće obaviti besplatno i anonimno testiranje na ukupno pet SPI-a. Za ostale se također testira u privatnoj poliklinici jer joj je uputnicu za redovno testiranje njezina liječnica odbila dati.
Nije znala da ima SPI i da zato ne može zatrudnjeti
Dina se nikada se nije testirala na SPI jer u njezinom gradu ne postoji anonimno testiranje na SPI, a od svoje obiteljske liječnice uputnicu nije željela tražiti. Nakon dvije godine kroz koje se s partnerom trudila ostati trudna ginekologinja joj se sjetila predložiti testiranje na SPI. Test je ispao pozitivan na ureaplazmu, bakterijsku infekciju koja je najčešće asimptomatska i izaziva neplodnost. Nakon što se izliječila, 29-godišnja Dina je ostvarila i trudnoću.
Njihova iskustva zorno svjedoče kako redovito preventivno testiranje nije dostupno unutar hrvatskog zdravstvenog sustava unatoč tome što HZJZ redovne i preventivne liječničke preglede navodi kao jedan od glavnih načina brige za spolno zdravlje. Oni koji uistinu odluče biti odgovorni i testirati se redovito primorani su testiranje plaćati unatoč tome što na takvu zdravstvenu uslugu imaju pravo putem osnovne police zdravstvenog osiguranja. Druga je opcija slagati svom liječniku da se dogodio rizični spolni odnos!
Što HZJZ odgovara pacijentima kad ih se upita za testiranje na SPI?
Poslali smo upit Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo kao građani da nas upute gdje bi se mogli i kako testirati: “Htjela bih se testirati na sve spolno prenosive bolesti, točnije na mikroplazmu, klamidiju, herpes, gonoreju, ureaplazmu, sfilis i hepatitis? Gdje to i kako mogu učiniti?”
Evo što su odgovorili:
Poštovana,
Bez uputnice ne postoji mjesto gdje bi se mogli besplatno testirati na navedene spolno prenosive bolesti. U sklopu našeg Savjetovališta, mi testiramo korisnike na HIV, hepatitis B, hepatitis C i sifilis (uz napomenu da se testira prema riziku, tj. prije samog testiranja, obavlja se razgovor sa savjetnikom koji na temelju tog razgovora procjenjuje rizik od svake od tih bolesti i sukladno toj procjeni se obavlja testiranje).
Pretrage za ostale navedene bolesti se moraju obaviti u mikrobiološkom laboratoriju te je za njih potrebna uputnica (briseve na klamidiju, gonoreju, ureaplazmu i mikoplazmu uzima ginekolog, a na testiranje na herpes Vas može uputiti ili ginekolog ili obiteljski liječnik).
Druga opcija je obaviti navedene pretrage bez uputnice (ili u mikrobiološkoj ambulanti ili u nekom od privatnih mikrobioloških laboratorija), ali u tom slučaju ćete pretrage morati platiti, a cijena ovisi o pretrazi.
Ukoliko imate dodatnih pitanja, slobodno nam se obratite.
Srdačan pozdrav,
Vaš tim Savjetovališta