Britanski liječnici, zabrinuti zbog porasta broja slučajeva donovanoze, spolno prenosive infekcije koja se opisuje i kao “jedenje mesa” zbog štetne prirode genitalnih ulkusa i ranica, posljednjih dana alarmiraju građane o pojavi ove rijetke tropske spolne bolesti. Infekcije donovanozom inače su rijetke u Europi, bolest se uglavnom pojavljuje u tropskim područjima, uključujući Papuu Novu Gvineju, dijelovima Srednje Amerike, južnoj Africi te južnoj Indiji. Uzbuna se proširila i na društvenim mrežama nakon britanski lokalni mediji objavili podatke lokalnih liječnika koji govore o porastu infekcije, brojevi oboljelih su se udvostručili. Bilježe oko 30-tak slučajeva.
Riječ je o bakterijskoj infekciji koja se prenosi kontaktom, a ako se ne liječi brzo uzrokuje krvave rane i propadanje kože.
Ova je bolest poznata i pod imenom Klebsiella granulomatis, bakterije koja je uzrokuje. Stvara lezije oko prepona i genitalne regije koje se mogu pretvoriti u čireve neugodnog mirisa.
Diljem Britanije potraga za “spolno prenosivim infekcijama” porasla je za 100 posto samo u posljednjih mjesec dana, jer se sve više ljudi upušta u avanture tijekom noćnih izlazaka, budući da je dugotrajni period karantene u toj otočnoj državi gotov.
Ginekologinja u londonskoj klinici MyHealthcare, doktorica Shree Datta, rekla je za britanske medije: „Ove brojke ukazuju na to da je donovanoza – za koju se ranije smatralo kako je ograničena na mjesta kao što su Indija, Brazil i Nova Gvineja – sve češća na ovim obalama”.
Osim užasnih simptoma, važno je osvijestiti i to da je donovanoza poznati faktor rizika za prijenos HIV-a.
– Rani znakovi su kvržice oko genitalija ili anusa koje se povećavaju i poprimaju goveđe-crveni izgled. Oni se mogu razviti u čireve koji se, bez liječenja, mogu inficirati, što može rezultirati boli i neugodnim mirisom. Vjerojatnije je da će utjecati na muškarce – rekla je doktorica za britanski The Sun.
Tijek bolesti
S obzirom na to da donovanoza ne izaziva bolove, često je oboljele osobe jednostavno previde. Na početku se na upalnim žarištima formiraju crvenkasti čvorići, koji onda relativno brzo nestanu. Ali onda se u njihovoj blizini počinju pojavljivati čirevi. Kad ih se dodirne, oni počinju krvariti. Mogu se pojaviti na raznim dijelovima tijela, ali uglavnom u području genitalija.
Kod muškaraca je posebno pogođen penis, kod žena unutarnja strana stidnih usana. Ako se infekciju ne uoči u ranoj fazi, odnosno ne tretira već na samom početku, pojavljuju se i gnojne otekline, a na koncu bolest uništava tkivo. Vrijeme inkubacije se razlikuje. Između infekcije i pojave donovanoze može proći između tjedna i 16 tjedana.
Dijagnoza
Većina ljudi koji se zaraze donovanozom su stari između 30 i 40 godina. Za potrebe dijagnoze liječnici uzimaju bris pogođenog dijela tijela, odnosno tkiva. U slučaju potrebe se radi i analiza stanica.
Liječnici tako mogu ustanoviti radi li se doista o donovanozi ili nekoj drugoj spolnoj bolesti sa sličnim simptomima. Na primjer, o sifilisu.
Rani tretman bolesti jako važan
Ako je dijagnoza jednoznačna i jasna, liječnici pacijentima propisuju uglavnom antibiotike. Pod uvjetom da se bolest počne liječiti u ranoj fazi, moguće je kompletno ozdravljenje. A ako se radi već o naprednom stadiju, moguće posljedice su edemi, “stiskanje” mokraćne cijevi, vagine ili analnog kanala. A mogući su i trajni ožiljci.
U slučaju infekcije, ljudski organizam ne gradi imunitet protiv uzročnika bolesti, a to znači da nema zaštite od moguće nove infekcije.
Prevencija
Kao i kod svih drugih bolesti koje se prenosi seksualnim kontaktima, i kod donovanoze vrijedi staro pravilo: najbolja zaštita od uzročnika infekcije prilikom seksa je korištenje kondoma. U tropskim zemljama ovo je endemska bolest.
U industrijskim zemljama poput Njemačke razne organizacije informiraju građane o donovanozi, ali i o drugim spolno prenosivim bolestima koje se može pokupiti prilikom boravka u inozemstvu.
Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo ovakva upozorenja nismo našli, što nas ne iznenađuje, jer upozorenja za informacije o prevenciji spolno prenosivih infekcija nisu nikada ni bila u fokusu HZJZ-a.
Hrvatski se epidemiolozi inače vrlo rijetko, tek povodom obilježavanja borbe protiv nekih od čestih spolno prenosivih infekcija i bolesti, oglašavaju upozorenjima o potrebama zaštite i informacijama o bolestima kao što su kod nas rasprostranjena klamidija, ali i sifilis i gonoreja, za koje mnogi misle da su iskorijenjene, a na razini godine bilježi se i po 50 slučajeva oboljelih.