U svjetlu najave skorašnje saborske rasprave o SDP-ovom prijedlogu Zakona o pravu na pobačaj, za što je ta stranka tražila i hitan postupak, te najava i drugih stranaka koji pred zastupnike planiraju izaći sa svojim zakonskim prijedlozima tog zakona, pitamo se može li se Hrvatskoj dogoditi poljski scenarij. Rok od dvije godine otkako je Ustavni sud Hrvatskom saboru naložio da novi zakon mora donijeti kroz dvije godine već je debelo prošao, a još uvijek ne znamo s kakvim prijedlogom će ići HDZ, kao vladajuća stranka i ona koja ima većinu u Saboru, a čiji je predsjednik Andrej Plenković još prije koji mjesec izjavio da se s tim zakonom ne treba žuriti. Kalkuliralo se s donošenjem novog zakona, koji, valja odmah reći, prema odluci Ustavnog suda, ne smije pobačaj zabranjivati, prije izbora, kad nije bilo oportuno možda odbiti glasove birača koji bi pobačaj zabranili. A što je sada predmet kalkulacije?
Zabrinjava, naime, činjenica kako su se tijekom pandemije u brojnim zemljama počela značajnije kršiti ljudska prava, a na udaru su se naročito našla prava žena i reproduktivna prava. Tako je situacija u Poljskoj zapravo očekivano eskalirala. Nakon velikih prosvjeda i Crnog ponedjeljka 2. listopada 2016. Katolička crkva je naizgled ustuknula pred masovnim otporom. Tadašnji ministar znanosti i visokog obrazovanja Jarosław Gowin, član ekstremno desne stranke Pravo i pravda, izjavio je da je vlada promijenila mišljenje jer su ih ovi masovni protesti potakli da “promisle i pouče nas poniznosti”. Žene u Poljskoj su znale da te riječi nisu iskrene, da je samo pitanje dana kad će krenuti novi udar na prava žena. Uslijedio je u jeku pandemije, globalne zdravstvene krize, odlukom poljskog Ustavnog suda kojom se u vrlo iznimnim okolnostima dopušta pobačaj. Ipak, Poljakinje su ga dočekale spremne. Žene i brojne organizacije koje vode slične bitke brzo su se solidarizirale i organizirale prosvjede podrške.
81 posto hrvatskih građana za pravo na pobačaj
Što to znači za nas u Hrvatskoj? Koliko smo i jesmo li uopće blizu poljskom scenariju? Kao i brojne zemlje bivšeg Istočnog bloka, kada je riječ o ovoj temi imamo dosta zajedničkih točaka. Nominalno smo dominantno katolička država, s Crkvom koja se ne libi uplitati u politička pitanja, te vlašću koja to u najmanju ruku dopušta. Desetljeća retradicionalizacije društva, između ostalog implementirane i kroz odgojno-obrazovni sustav – ostavila su posljedice.
Ipak, unatoč retradicionalizaciji i klerikalizaciji, građanke i građani Hrvatske ne žele ići u regresivnom smjeru, pokazalo je to istraživanje agencije Ipsos provedeno početkom ove godine o stavovima o pravu na pobačaj. Velika većina građana, njih 81 posto, smatra da žene trebaju imati pravo na izbor kada se radi o pobačaju te da se vjerske zajednice ne bi miješati u pitanja zdravstvene politike. Osim toga, 62 posto ljudi u Hrvatskoj smatra da bi prekid trudnoće za ženu trebao biti besplatan, točnije, na teret HZZO-a.
U Europi trend pada podrške pravu na pobačaj
Anketa provedena za poljski portal “Gazeta Wyborcza” tijekom prvih tjedan dana prosvjeda, pokazala je da 62 posto Poljakinja i Poljaka pobačaj odobrava samo u određenim okolnostima, dok pravo na pobačaj u slučaju trajnog i nepovratnog oštećenja fetusa podržava 59 posto anektiranih. Pobačaj na zahtjev u prvih 12 tjedana trudnoće podržava tek 22 posto, dok ih 11 posto Poljaka i Poljakinja želi potpuno zabraniti pobačaj.
Ovogodišnja druga Ipsosa za ovu godinu koja je obuhvatila 25 država pokazala je generalni trend pada podrške pravu na pobačaj (značajan pad bilježe Njemačka i Turska, potom Španjolska, Francuska, Belgija, Švedska, Italija i Poljska).
Hoće li se ti trendovi odraziti na hrvatskoj mnijenje? Bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić novom je ostavio u nasljeđe povjerenstvo koje se sastoji od predstavnika struke (medicinske, pravne i bioetičke) koji su mahom konzervativnih uvjerenja, a na čijem je čelu Ante Ćorušić, ravnatelj KBC-a Zagreb, deklarirani protivnik pobačaja. Njihov je zadatak bio analizirati zakonska iskustva zemalja Europske unije i drugih, a potom iznijeti stajalište na temelju kojeg bi se otvorila javna rasprava. No, do toga u ove tri i pol godine, koliko je proteklo od odluke Ustavnog suda – nije došlo.
Nisu ovo vremena za progresivni zakon
Od onih od kojih se očekuju zahtjevi za rigoroznim zakonom koji će pobačaj ženama onemogućiti, a ne omogućiti, kao što je radikalna desnica Domovinske koalicije, pa i Most, zasad nisu izašli sa svojim zakonskim prijedlozima.
Osim SDP-a i stranka Možemo! ima zakonski prijedlog koji planira braniti u Saboru, a radi se o zakonskom prijedlogu kojega je izradila nezavisna grupa nacionalnih i međunarodnih stručnjaka i stručnjakinja, a kao Zakon o pobačaju za 21. stoljeće bio je predstavljen u veljači 2019. godine.
Saborska zastupnica i članica stranke Možemo! Sandra Benčić rekla nam je kako se još nisu odlučili kada će s njim izaći u saborsku proceduru: „Postoji konsenzus kluba, predstavnica i predstavnika autora nacrta ovog zakona iz udruge CESI i šire aktivističke mreže uključene u borbu za reproduktivna prava žena, da u sadašnjoj saborskoj konstelaciji nije moguće izglasati progresivan Zakon o pravu na pobačaj. Borit ćemo se da se ne obistine najave ministra zdravstva i njegovih pomagača iz HDZ-a i nekih drugih stranaka, kao što je obavezno savjetovanje, plaćanje pobačaja i da priziv savjesti nije problem. U ovom trenutku borba za progresivan zakon morat će se, kao i u Poljskoj, iz institucija preseliti na ulice”, poručila je Benčić.
Iako HDZ još nema svoj nacrt prijedloga ovog zakona, iz izjava ministra zdravstva Vilija Beroša može se pretpostaviti da bi prijedlog te stranke mogao ići prema dodatnoj stigmatizaciji žene primjenom priziva savjesti, administrativnim preprekama poput komisija, stavljanjem na čekanja, slanjem na obvezno savjetovanje…
Zakon fokusiran na prava i zdravlje žena
S druge strane i SDP-ov i prijedlog zakona koji će podržati lijevo-zeleni blok nude prevenciju kroz seksualnu edukaciju i dostupnost kontracepcije s ciljem odgovornog seksualnog ponašanja i smanjenja broja neplaniranih trudnoća. Također, oba prijedloga naglašavaju kako bi najavljivani periodi čekanja i obavezna savjetovanja dovede u pitanje poštivanje međunarodnih standarda za zaštitu ljudskih prava, prije svega Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji nalaže sprječavanje usvajanja retrogradnih mjera u sferi reproduktivne zdravstvene zaštite.
CESI-ev ‘Zakon o pobačaju za 21. stoljeće’ fokusiran je na prava i potrebe pacijentica te naglašava kako takve regulativne prepreke diskvalificiraju ženu kao kompetentnu osobu za donošenje odluka. Njihov prijedlog se temelji na smjernicama UN-ovih odbora i Svjetske zdravstvene organizacije koji upućuju države da ne prihvaćaju takve zahtjeve.
Oba prijedloga donose važne promjene u odnosu na važeći Zakon i valja ih istaknuti jer se u javnim raspravama o njima najmanje govori i vodi računa, a odnose se na prava i zdravlje žena. Oba predlažu produžavanje razdoblja prava žene na pobačaj na zahtjev s 10 na 12 tjedana gestacijske dobi, propisuju pravo maloljetnica koje su navršile 16 godina na zahvat bez suglasnosti roditelja u skladu s najboljim interesom djeteta, uvode odredbu koja se odnosi na osobe lišene poslovne sposobnosti i njihovo pravo odlučivanja o prekidu trudnoće, propisuju razgovor s ginekologom o izvođenju zahvata i svim posljedicama istog kao i mogućnostima izbora između kirurškog i medikamentoznog pobačaja te daljnjoj kontracepciji odnosno informirani pristanak pacijentice, ukidaju dobnu granicu za sterilizaciju, polazeći od potpune slobode i prava na odlučivanje o svojem tijelu.
Slične pozicije ova dva zakonska imaju i kada je riječ o točkama oko kojih će vjerojatno biti najžešće rasprave – a to su tzv. priziv savjesti te financiranje troškova pobačaja, sterilizacije i kontracepcije iz sredstava HZZO-a.
Brussels nije reagirao na događanja u Poljskoj
Također, čini se da se institucije EU-a ne namjeravaju baviti ovom važnom temom, jer je iz Brussels izostala reakcija na događanja u Poljskoj. Na to je nedavno upozorio eurozastupnik Predrag Matić (SDP) koji obnaša funkciju izvjestitelja Europskog parlamenta EP-a za seksualno i reproduktivno zdravlje i prava žena. Eurozastupnik Matić je upozorio i da šutnja hrvatskih institucija znači da podržavamo takvu odluku i ostavljamo prostor da se poljski scenarij dogodi i u Hrvatskoj”.
“Odluke poput poljskog Ustavnog suda o gotovo potpunoj zabrani pobačaja zabrinjavaju i plaše i moraju biti upozorenje za cijelu Europsku uniju da je vrijeme za provođenje rasprave o činjenici da neke države članice kontinuirano krše temeljne vrijednosti Europske unije. Ne mogu se vječno skrivati iza argumenta nacionalnog suvereniteta i nadležnosti država članica. Pitanje ljudskih prava i temeljnih vrijednosti mora biti nadnacionalno pitanje“, izjavio je Matić te najavio Izvješće o stanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena u EU-u o kojemu će Europski parlament raspravljati u idućem razdoblju.
Da se vratimo na pitanje postavljeno u naslovu – je li u Hrvatskoj moguć poljski scenarij? U užem smislu zasigurno nije, jer budući zakon u skladu s odlukom Ustavnog suda neće moći ići u smjeru kriminalizacije pobačaja i ostavit će legalnom mogućnost pobačaja na zahtjev. Međutim, u kontekstu trendova u EU, postoji velika mogućnost da će države članice biti prepuštene samostalnom rješavanju ovog pitanja, a u Hrvatskoj će se to odraziti na način da će već sada zakonski dopušten priziv savjesti još više primjenjivati, a ženama prekid trudnoće biti sve nedostupniji!