Održivost je u jeku razgovora o klimatskim promjenama postala novi buzzword. Od obnovljivih izvora energije, odvajanja otpada do održivog turizma, potražnja za održivim postoji u gotovo svim dijelovima društva. No, što znamo o jednom od najčešćih oblika otpada – onim higijenskim? Oko dvije milijarde ljudi u svijetu menstruira te koristi higijenske proizvode što stvara velike količine otpada. Ujedinjeno Kraljevstvo proizvodi oko 200 tisuća tona menstrualnog otpada godišnje, dok je recimo 56 posto otpada u indijskom gradu Bengaluru higijenski. Budući da se on ne može reciklirati, većina takvog otpada završi u odlagalištima ili oceanima.
800 godina za razgradnju jednog uloška
Kako bi razumjeli zašto je ovo veliki ekološki problem, treba znati od čega su napravljeni ulošci i tamponi. Iako je menstruacija prirodna pojava s kojom žene žive oduvijek, proizvodi koji se danas koriste u upotrebi su tek stotinjak godina. Još početkom dvadesetog stoljeća žene nisu koristile nikakve proizvode koji bi upijali menstrualnu krv ili su koristile stare krpe ili čak mekše komade kore drveta. Iznimka su bile kazališne glumice koje su koristile preteče tampona ili spužve, no za većinu je čak i nošenje donjeg rublja koje je trebalo biti oprano predstavljalo problem.
Jednokratni higijenski ulošci pojavili su se na tržištu 1921. godine kada je tvrtka Kotex izumila upijajući materijal koji se u početku koristio u medicinske svrhe tijekom Prvog svjetskog rata. Medicinske sestre su tada počele koristiti taj materijal kao uloške, a s rastom zapošljavanja žena, između dva svjetska rata, porasla je i potražnja za ovim proizvodom. Bio je to početak komercijalne proizvodnje menstrualnih proizvoda. Potaknute marketinškim kampanjama koje su uvjeravale žene da će ih korištenje jednokratnih proizvoda osloboditi opresije tradicionalnih načina, započeo je mjesečni ciklus kupovine uložaka i tampona.
Izumom fleksibilnije plastike 60-ih i 70-ih godina higijenski proizvodi postali su nepropusniji i jednostavniji za upotrebu, no to je značilo i povećanje plastike u samim proizvodima, ali i njihovom pakiranju. Higijenski ulošci danas se sastoje od 90 posto neorganskih materijala, točnije, 90 posto njih čini plastika! Higijenski proizvodi nisu biorazgradivi. Potrebno je 500 do 800 godina kako bi se u potpunosti razgradili. Osim same plastike, štetnost higijenskih proizvoda za okoliš počinje već u njihovoj proizvodnji.
Higijenski proizvodi puni kemikalija
Istraživanja su pokazala kako se u masovno proizvedenim tamponima i ulošcima nalazi zabrinjavajuća količina kemikalija. Pesticidi koji se koriste pri uzgoju pamuka ostaju u materijalu čak i nakon njegove obrade, a nađeni su i tragovi dioksina iz izbjeljivača, ftalati te parfemi. Iako se male količine bilo kojeg od tih materijala nalaze u prirodi, njihovo dugoročno korištenje na najosjetljivijim dijelovima ljudskog tijela doista je zabrinjavajuće.
Žena prosječno tijekom menstrualnog dijela svog života iskoristi između 12 i 16 tisuća uložaka, a budući da proizvođači ne moraju testirati prisutnost štetnih kemikalija niti istaknuti njihovu prisutnost u proizvodima, većina potrošača u potpunosti je nesvjesna opasnosti.
Proizvodi od organskog pamuka navode se kao sigurnija alternativa. U njihovoj proizvodnji se koristi organski pamuk, a za izbjeljivanje peroksid umjesto klora i obično ne sadrže parfeme. Organski tamponi s aplikatorom obično imaju kartonski aplikator, tako da njihovo korištenje donekle smanjuje plastični otpad, no osim toga nema značajnije razlike u korištenju organskih i neorganskih proizvoda. Proizvođači će reći kako se mogućnost sindroma toksičnog šoka smanjuje ukoliko se koriste organski tamponi, no istraživanja nisu dokazala nikakve značajnije razlike u razini opasnosti. Proizvodnja organskog pamuka nešto je manje štetna za okoliš, no budući da je tek 0,1 posto proizvedenog pamuka organsko očito je da se ovdje ne radi o značajnim doprinosima zelenijem svijetu.
Povratak u budućnost
Posljednjih nekoliko godina na tržištu su se pojavile održive alternative za jednokratne menstrualne proizvode. One su ne samo bolje za okoliš, nego i financijski isplativije jer iako je trenutni trošak veći, dugoročno se izdaci značajno smanjuju.
Menstrualna čašica najpoznatija je alternativa tamponu. Radi se o proizvodu napravljenom od medicinskog silikona koji se umeće u rodnicu te skuplja krv umjesto da ju upija kao tampon. Može se nositi do 12 sati, nakon čega se krv isprazni, a čašica ispere te može ponovno umetnuti. Između menstruacija mora se prokuhati kako bi se dezinficirala. Proizvođači tvrde da jedna čašica može trajati i do deset godina, a prosječna cijena joj je oko 150 kuna što znači da u trideset godina menstruacije treba izdvojiti manje od 500 kuna za higijenske proizvode.
Platnene uloške koristile su nekada naše bake, a sada se vraćaju u modu. Izrađeni od pamuka ili bambusa, mnogim ženama su udobniji te izazivaju manje iritacija od jednokratnih uložaka. Nose se kao i uobičajeni ulošci, a nakon nošenja se moraju oprati. Kao i mensturalna čašica, koštaju više od prosječnog mensturalnog proizvoda, no uz primjerenu brigu o njima traju godinama.
Menstrualno donje rublje relativno je nova pojava na tržištu održivih proizvoda. Riječ je o komadima donjeg rublja koji izgledaju i nose se kao i obično, no napravljeni su od superupijajućeg materijala koji upija krv kao što bi inače to radili ulošci. Iako se čini nemoguće, neki modeli mogu upiti nekoliko puta više krvi nego ulošci ili tamponi. Oni koji ih prvi put koriste obično počnu onih dana kada je krvarenje slabije kako bi se navikli na njih. Najveća mana menstrualnog donjeg rublja je njihova cijena, koja počinje od oko 25 eura po komadu.